< listopad, 2008 >
P U S Č P S N
    1 2 3 4 5
6 7 8 9 10 11 12
13 14 15 16 17 18 19
20 21 22 23 24 25 26
27 28 29 30 31    

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Epitaf za H.H.

29.10.2008., srijeda

Kad sam prvi put srela Harryja, on je još bio čovjek. Zapravo, grčevito se borio da dokaže svoju pripadnost ljudima iako se svakodnevno spoticao lutajući stranputicama svoje neprilagođenosti.

Upoznali smo se jedne hladne i vjetrovite večeri, čini mi se da je to bilo krajem prosinca. Vraćajući se kući s koncerta, osluškivala sam vlastite misli u kojima je još uvijek odjekivala glazba. Primijetila sam užurbanost prolaznika i neobičnu živost ulice koja je treptala pod svjetlima grada.

U tom se mozaiku odnekud stvorio muškarac s neobično velikom torbom. Ugledala sam ga izdaleka kako se provlači između smrznutih šetača i radoznalo zaviruje u njihova lica mičući usnama kao da nešto mrmlja.

Došavši do mene, izvukao je iz torbe nekakav bijeli smotuljak, pružio mi ga i dobacio: "Evo, ti si druga večeras." Prije nego što sam se uspjela okrenuti, nestao mi je iz vidokruga. Podigla sam papir prema uličnom svjetlu i ugledala nekakva nakošena slova. To je valjda trebao biti naslov. Pisalo je: Traktat.

Već sljedećeg trenutka pogled mi se zaustavio na drugoj strani ulice. Tamo je stajao neznanac koji mi je mahao držeći u ruci komad papira. Odmah mi je postalo jasno – to može biti samo Harry. Kad se pojavio preda mnom, uočila sam kako se svijetle njegove vučje oči. Pogledao je u moje zjenice i rekao:

"Odavno se znamo, zar ne? Bilo je samo pitanje vremena kad ćemo se sresti i upoznati. Moje je traganje završeno, ti nastavljaš."
"Zašto misliš da ja to želim?"
"Pogledaj…"

Nasmiješio se i okrenuo svoj papir na kojem je pisalo: Traktat o Stepskom Vuku. Na mom je još uvijek pisalo samo: Traktat.

"Proći će" – pokušao me utješiti – "kad nađeš drugog tragača."
"Sjeti se što si čula – ti si druga večeras."

Okrenuo se i otišao. Bio je već umoran od potrage. Vidjelo se po načinu na koji je hodao; prelazio je ulicu žurnim korakom, ali pomalo vukući lijevu nogu. No bio je sretan. Harry se prepustio svojoj vučjoj prirodi. Prokletstvo traganja ostavio je meni, svoju sam prirodu tek trebala otkriti. Ovo je moja potraga.










- 10:15 - Komentari (30) - Isprintaj - #