< kolovoz, 2008 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30 31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Slime

27.08.2008., srijeda

Kad na ljetni dan padne zastor oslikan sivilom uspavanih oblaka koji polagano prate putanju vjetra, kao da u mojim mislima zatitra neki zov daljine.

Teško je opisati taj osjećaj zapreten negdje duboko u meni; osjećaj koji je davno utisnut duboko u dušu mojih predaka. Postoji kao neuništiv zapis što ga baštine potomci, kao trag i kao neraskidiva veza s dahom planine i stoljetnim kamenom.

Odavno je u mojim mislima tinjala ideja o posjetu jednom mjestašcu koje se smjestilo u biokovskoj sjeni blizu zelenooke Cetine. To je Slime – rodno mjesto pjesnika Josipa Pupačića.

Tko se onoga sjeća, što je doživio, on dvaput živi, rekao je hrvatski putopisac Antun Nemčić. Prolazak pokraj golemih omiških klisura i pogled na Cetinu nezaboravan je osjećaj.

O ljepoti te rijeke pisao je i pjesnik Pupačić; to je ushićenje koje osjetite i shvatite onog trena kad je ugledate:

Bože moj - Cetina!

Image and video hosting by TinyPic


Vodila nas je Cetina od Zadvarja prema Slimenu. Došavši na odredište, našli smo se u zagrljaju popodnevnog mira što ga pruža to malo mjesto podno planine.

Pogled prema susjednom selu

Image and video hosting by TinyPic

Željeli smo posjetiti rodnu kuću pjesnika Pupačića. Ljubazni su nas mještani uputili kamo trebamo ići. Odlučili smo prošetati do pjesnikove kuće. Putem smo susreli dvojicu desetogodišnjaka; odmah su nam priskočili u pomoć, potražili su gospođu koja ima ključ i ubrzo smo razgledavali pjesnikovu ostavštinu, rukopise pjesama, fotografije...

Pjesnikova kuća

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Rukopis

Image and video hosting by TinyPic

Razgovor je bio vrlo ugodan i vrijeme je brzo prošlo, no doznali smo nešto zbog čega bi se kulturnjaci trebali posramiti, počevši od onih lokalnih pa do onih u ministarskim foteljama.

Članovi obitelji sami su uredili taj maleni muzej i sami se brinu o njemu. Drugim riječima – nije bilo (i nema) pomoći mjerodavnih koji bi trebali biti zainteresirani . I nema nikakve inicijative da se organizira kakva kulturna manifestacija posvećena pjesniku, da to mjesto dobije ono značenje koje mu pripada.

Napustili smo Slime razmišljajući o tome koliko još Cetine mora proteći dok se u našoj kulturi ne isperu razne nepravde...

Image and video hosting by TinyPic

Dok se to ne dogodi, čitat ćemo stihove, čuvati nezaboravne slike i opisivati dojmove svima onima koji žele otkriti Slime.


- 22:30 - Komentari (31) - Isprintaj - #