A što ćemo mi na to?

02.03.2008., nedjelja

Šuška se da nam dolazi poglavica Bijela Kuća. Informacija još nije službeno potvrđena a već je primijećeno sporadično padanje u nesvijest izazvano navalom uzbuđenja. Stiže nam frend! Chief. Big Boss. U nastupu razdraganosti i gostoljubivosti možemo ga nazvati i hrvatskom inačicom njegova imena: Đuro Grm. Pa kad stigne, da mu onako narodski poželimo dobrodošlicu tapšajući ga po ramenu: "Đe s', Đuro!"

U međuvremenu treba osmisliti plan i program posjeta. Na prvome je mjestu edukacija. Ne smijemo zaboraviti da je to, prije svega, poslovno putovanje. Nakon toga slobodno vrijeme.

Dakle, kad je riječ o službenom dijelu posjeta, Đuro će nas obrazovati. Čini se da nismo do kraja onesviješteni, pardon, osviješteni glede ulaska u NATO. Zato će on sve to nama lijepo objasniti. I reći će nam kakve avione trebamo kupiti. Ne razumijem se u avione, ali postoji stručnjak za te teme pa sam, čitajući što je pisao, naučila štogod.

Naši nam prijatelji nude lovce F-16. Takve su prodali i Poljacima. Znači, oni već imaju iskustva. Navodno postoje neki problemi s kvarovima. Pa su ih Poljaci lijepo kupili da ih mogu servisirati. E, takve ćemo mi sebi kupiti. Nećemo razmišljati o cijeni. Bit ćemo face s novom vojnom opremom! Istina, nešto sumnjivije kvalitete, ali – gledajmo to s vedrije strane – serviseri će imati što raditi a vjerojatno će se otvoriti i nova radna mjesta. Ma, nama ti avioni zapravo neće ni trebati, ionako će nas NATO štititi. Oprema će nam služiti da se imamo čime kočoperiti.

Tako će naš prijatelj Đuro u zadnjim trzajima svog mandata učiniti veliku stvar za nas. Ali, ne pitajte što on može učiniti za nas, nego što mi možemo učiniti za njega! Ne računaju samo naši političari na glasove dijaspore. Ne, ne! Vjerovali ili ne – ti su glasovi važni i Grmovoj stranci. Tako će on, pomažući Hrvatskoj, zaslužiti potporu naše dijaspore koja će u Americi glasati za njegovu stranku.

No osim tih poslovnih razgovora i pregovora, važno je razmišljati i o slobodnom vremenu. Đuro se treba ugodno osjećati u Lijepoj Našoj, upoznati ljepote našeg zavičaja i narodnih običaja. Može krstariti obalom i vidjeti ZERP. Ili posjetiti Pelješac i vidjeti gdje se gradi most. Doduše, gradnja je trenutačno obustavljena, ali ne mora on to znati.

Kad se nagleda jadranskih ljepota, poći će razgledati kopnene znamenitosti. Ogladni li, sigurno će rado pojesti neki hrvatski specijalitet (koji prije toga mora proći sve moguće kemijske analize pa ne bi bilo loše skuhati nešto što može stajati; sarmu, recimo).

Nakon toga slijedi odmor i opuštanje. Da bi sve bilo autentično, treba pripremiti i neku zabavu. Primjerice – tradicijsku društvenu igru poput trule kobile. Podijele se u dvije ekipe: jedni savinu leđa i stave ruke na koljena; namjeste se tako da igrači iz druge ekipe skaču po njima dok god oni savinutih leđa mogu izdržati.

Rekla bih čak da u tome ima i neke simbolike, ali nema smisla da sad i to nadugačko i naširoko obrazlažem.

- 23:30 - Komentari (46) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	ožujak, 2008					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

A što ćemo mi na to?

02.03.2008., nedjelja