Božićni deja vu

23.12.2007., nedjelja

Baš kao što je ukrašeno i osvijetljeno božićno drvce dio tradicije, tako se već tradicionalno u vrijeme tog blagdana javljaju još neke popratne pojave.

U to vrijeme obično posumnjam na organiziranu urotu protiv moje blogerske malenkosti. Kako drukčije objasniti sve te kičaste rekvizite koji u ovo blagdansko vrijeme prijete mojoj emocionalnoj ravnoteži. Kao neki virus koji se uvukao u My Documents pa sad čuda radi po tim mojim mapama, podmapama i dokumentima. Jedno izbriše, drugo ne da otvoriti, treće se otvara samo, četvrto ja pokušavam otvoriti, ali se ne da - i tome slično.

Takvom doživljaju doprinose spomenute popratne pojave upakirane u kutiju zvanu televizor. Čim na popisu blagdanskih filmova ugledam već tko zna koliko puta gledane naslove, u nevjerici zakolutam očima i pitam se – zar opet? Iako sam već bezbroj puta gledala sve te romantičnopatetičnopekmezaste filmove od kojih se ponašam kao čokolada pod utjecajem topline, gotovo svaki put pokleknem i ponovno ih gledam.

Ovih dana već sam se nafiksala dozom romantike gledajući Sandru Bullock i Hugha Granta u romantičnoj komediji Dva tjedna za ljubav. Bio je to tek početak moje pekmez-faze. Uslijedilo je još jedno izdanje te vrste pod naslovom Imaš poruku pa sam opet našla razlog za gledanje; glume Tom Hanks i Meg Ryan.

Nakon toga se definitivno potvrdila moja teorija o uroti. Netko me prokužio i odlučio raspametiti do kraja. Sinoć mi "podvale" Veliko plavetnilo. Normalno, opet sam se zadubila u priču i odgledala sve od prve do zadnje sekunde. Fokusirana na glavnoga glumca. Jean Marc Barr u ulozi Jacquesa Mayola; svaki put me oduševi kako je bez mnogo priče (on zapravo vrlo malo govori u tom filmu, zar ne?) pokazao čitav niz različitih emocionalnih stanja.

Da stvar bude zanimljivija, sa svakim novim gledanjem moje pekmezasto stanje počinje sve ranije, s nekim sasvim bezazlenim scenama.

Kako god bilo, moram reći da mi je i taj božićni accessories, pa makar bio i deja vu, draži od utrke kolica u trgovačkim centrima. Dok lagano trepere svjetiljke na božićnom drvcu, radije se zavučem pod svoju toplu deku i pogledam kakav film, unatoč tomu što je već mnogo puta prikazivan. Priznajem, to je moj porok (osim čokolade...).

- 14:40 - Komentari (22) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	prosinac, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

Božićni deja vu

23.12.2007., nedjelja