"Ništa tako moćno, tako snažno ne otkriva čovjekovu narav kao smijeh" rekao je Goethe. Lijepo je biti u društvu pozitivne osobe. Netko tko je vedre i vesele naravi to će svoje raspoloženje prenijeti i na druge. Uostalom, tko se ne voli smijati, biti dobro raspoložen, šaliti se?
Znanstvenici kažu da smijeh pozitivno djeluje i na imunitet te da oslobađa hormon sreće. Čak i kad smo ljuti, neraspoloženi, napeti zbog nekih životnih situacija – smijeh može pomoći da vidimo vedriju stranu. U tim trenucima dobro dođe nečija duhovita dosjetka ili šala na vlastiti račun.
No treba imati na umu da ni u čemu ne treba pretjerivati. Nije baš uvijek pogodno vrijeme ili raspoloženje za šalu. I za to treba imati osjećaj; treba razumjeti ljude kad nisu raspoloženi.
S tim u vezi može se postaviti i pitanje smisla za humor. Psiholozi tvrde da je smisao za humor svojstvo osjećajno toplih, uravnoteženih, samosvjesnih, fleksibilnih, duhovitih i tolerantnih ljudi. Tko se u tome ne bi volio prepoznati?
Prva bih rekla da volim i prihvaćam šalu (i na vlastiti račun). Ipak, nisam sigurna da sam uvijek i svugdje sklona prihvatiti baš sve oblike šale. Odnosno, rekla bih da to prilično ovisi o situaciji i raspoloženju. Pokazalo se to nedavno kad mi je zazvonio mobitel i tom je prilikom na zaslonu bio prikazan broj fiksnog telefona s pozivnim 01.
Budući da zbog posla komuniciram s nekim zagrebačkim ustanovama, nije to bilo ništa čudno, no razgovor je počeo vrlo neobično, monologom osobe koja me nazvala:
Gledajte, zvao sam poštu, dali su mi vaš broj telefona. Kog j**** ti već 10 dana na telefon. Kog zaj******?
Tu sam negdje nakon treće rečenice uspjela samo promirsiti da je u pitanju pogrešan broj i prekinula poziv.
Trebam li reći da sam bila iznenađena i zbunjena? Rješenje je stiglo za nekoliko dana kad sam se našla kod prijateljice na kavi. U jednom me trenutku njezin muž pitao je li me netko zvao i počeo vikati..., a onda je rekao da je taj poziv bio naručen putem Zezalice i pitao me jesam li nakon poziva dobila poruku kojom me obavještavaju o toj namještenoj šali. Poruku nisam dobila, ali nisam se ljutila i nisam pravila probleme, samo sam ispričala da sam prekinula razgovor i to je bilo sve. No činjenica je da mi to nije bilo zanimljivo, da se nisam zabavila niti sam se nasmijala.
Došavši kući, odlučila sam internetu potražiti Zezalicu, a sjetila sam se da je u mobitelu ostao zabilježen i telefonski broj. Prilično sam se iznenadila kad sam, provjeravajući broj u webimeniku, otkrila da se kao vlasnik broja pojavljuje jedna tvrtka, a uz ime i opis djelatnosti navode se i ostali telefonski brojevi.
Sad zamislite da sam to provjeravala prije nego što sam doznala da je sve šala, da sam otkrila ime tvrtke i odlučila nazvati i reći im kako netko zbija šale s njihovog telefonskog broja. Možda je to i mogla biti komedija konverzacije.
Nakon toga sam na stranicama Zezalice pronašla i neke primjere snimljenih razgovora – izdvojenih kao najsmješnije. Poslušala sam dva i to mi je bilo previše. Ljudi viču, psuju, prijete pozivatelju... Uglavnom, odgovaraju mu istom mjerom – u onom stilu kako se on njima obrati na početku razgovora.
Kako god bilo, ne bih to nazvala urnebesno smiješnim i zabavnim. Pogotovo ako se uzme u obzir i činjenica da podatak o vlasniku broja može izazvati popriličnu zabunu. Nazovete broj, dobijete neku tvrtku i napravite frku – zašto vas nazivaju... Pa baš i nije neka zezancija.
|
