Zavirivači

30.11.2007., petak

Znatiželja sama po sebi nije nešto loše. Štoviše, kažu da je ona znak inteligencije. No mislim da je jako važno primijetiti da – isto kao što postoji više vrsta inteligencije, očito postoji i više vrsta znatiželje. Među njima i jedna koja baš i nije izravno povezana s inteligencijom, nego s nekim drugim osobinama.

Postoji odličan naziv za takvu vrstu znatiželje; to je – ljubopitljivost. Osim što postavljaju vrlo precizna i detaljna pitanja, ljubopitljivci se ponašaju poput oprašivača koji prenose skupljeni sadržaj (samo što su oprašivači u prirodi ipak korisni). Takozvani oprašivači informacija razvili su i čitav niz drugih metoda kojima prikupljaju podatke o nekome.

Iako sam već navikla prepoznavati takve i razvila sustav obrane i zaštite od njihove ljubopitljivosti, na određene sam postupke i dalje neizlječivo alergična.

Vjerujem da svatko ima neku svoju granicu intime, mjeru privatnosti koju ne želi dijeliti s bilo kime u bilo kojem trenutku. Jasno, kao što smo svi mi različiti, tako su različite i te granice. Ipak, za neke stvari postoji univerzalno mjerilo – bonton.

Gostujemo li u nečijoj kući, jasno je da nećemo znatiželjno zavirivati u svaki kutak i prevrnuti svaki predmet, a pogotovo ne bez dopuštenja vlasnika. Postoje one situacije kad se netko preseli u novu kuću ili stan pa nas pozove u posjet i pokaže nam svoj dom, međutim, ni tada ne zavirujemo u ormare, ormariće, razne pretince i ne otvaramo tuđe lonce.

Tijekom boravka u našem domu neki će posjetitelji ući i u kupaonicu. Ulazak u tu prostoriju čini se poput svojevrsnog zavirivanja u intimu. Sve što se tamo nalazi otkriva nešto o nama, ali na drukčiji način nego kuhinja ili dnevna soba, otkriva dio naše intime.

Dio sadržaja nalazi se na otvorenim policama i dostupan je pogledu posjetitelja. Ono što želimo zadržati samo za sebe pospremili smo u ormariće koji se zatvaraju. Možda su to neki lijekovi, kozmetika ili drugi proizvodi koje ne želimo izlagati svačijem pogledu, dakle s razlogom su izvan vidokruga.

Nažalost, kad u posjet stignu zavirivači – to nije nikakvo jamstvo da će ti proizvodi ostati skriveni njihovu pogledu. Oni će svoju znatiželju utažiti tek kad otvore ormariće i prouče njihov sadržaj. Ako prešute svoj zavirivački čin, može se samo nagađati jesu li zavirili, ali jednom sam doživjela da mi je posjetiteljica nakon izlaska iz kupaonice izravno rekla kako je vidjela da koristim određeni kozmetički proizvod pa je zanima jesam li zadovoljna. Pogađate, proizvod je bio pospremljen u ormarić, a moja je zavirivačica sve pregledala i još se željela informirati.

Da me pitala može li pogledati, dopustila bih jer se ipak nije radilo ni o čemu toliko osjetljivom, ali nisam bila oduševljena činjenicom da je zavirivala. Usput rečeno, i inače je jedna od onih ljubopitljivih osoba koje sve žele znati, tako da me zavirivanje i nije posebno iznenadilo.

Ipak, katkad je zaista nevjerojatno s koliko znatiželje neki ljudi vole viriti u tuđe živote! Još su nevjerojatniji načini na koje zadovoljavaju tu svoju znatiželju i što ih sve zanima kad o nekome žele doznati što više.

- 19:17 - Komentari (28) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	studeni, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
			1	2	3	4
5	6	7	8	9	10	11
12	13	14	15	16	17	18
19	20	21	22	23	24	25
26	27	28	29	30

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

Zavirivači

30.11.2007., petak