Zašto "noriju"?

25.05.2007., petak

Zvižde, viču, pjevaju, skaču, hodaju zagrljeni, ljuljaju se, mašu kojekakvim rekvizitima, između ostalog i bocama u kojima je, pogađate, tekućina s onim neizbježnim -OH u kemijskom sastavu. Formula koja ima brojna lica i naličja.

Šarenilom svojih majica i glasnim zviždanjem maturanti su ovih dana bili neizostavan dio slike i zvuka svakoga grada. Svašta se tu zbiva, ali neću sad analizirati ono što, vjerujem, svi dobro vide i znaju da se događa. Lijepo ih je vidjeti kad se vesele, pjevaju, pa i kad su bučni i kad zvižde, ali ne volim ih sresti urokane i staklastih očiju dok iz njih isparava alkohol.

To me nekako previše asocira na želju da umrtve osjetila i da se isključe od svijeta baš u onom trenutku kad u njega trebaju zakoračiti i doživjeti ga na neki novi način. A čini se da je baš u tome stvar. U tom novom koraku, u prijelazu u jedno novo životno razdoblje.

Naravno, nisam o tome razmišljala dok sam na kraju srednje škole s ostalima iz svog razreda stvarala buku zviždeći po gradu. Važno je bilo kakve ćemo majice imati i koje ćemo "važne" gradske točke obići. Koga je bilo briga zašto se to čini, pa to je tradicija. Pokažimo da smo tu, da je jedno razdoblje iza nas, a da nam nije bilo nimalo lako iznijeti sav taj teret na svojim leđima. Sve te profesore s kojima su se i roditelji (tad isključivo starci) urotili protiv nas. Pa neka čuju da smo, unatoč svim preprekama, došli do kraja i da sad postajemo "veliki i važni".

A onda je, jednoga dana, kad je od svega ostao album s fotografijama i osmijeh izazvan sjećanjem, došla informacija da postoji nešto što se zove "obred prijelaza". Iako su nam tad navrh glave bile studentske obveze, bila je to faza u koju bih se uvijek vratila – za razliku od one pubertetske.

Uglavnom, ispalo je tad da sve to kroz što smo prošli, cijela ta parada ima neko svoje značenje, čak i znanstveno objašnjenje. Naime, to je svojevrstan ritual kojim se označava prijelaz iz jednog životnog razdoblja u drugo. A takvo što treba obilježiti. Baš kao što se obilježavaju i drugi važni događaji u životu svake osobe, od rođenja nadalje.

Majice, zviždaljke i ostali rekviziti neizostavan su dio cijele te simbolike. Buka je potrebna da potjera svaku suvišnu misao i svaku zabrinutost o onome što slijedi sutra, u tom nekom novom razdoblju. Općenito, čini mi se da je to vrijeme kad je buka poželjnija od tišine u kojoj je tako teško i naporno ostati sam sa svojim pubertetskim mislima koje nisu baš uvijek vesele.

U posljednje se vrijeme čak može primijetiti kako se ta parada pretvorila u neku vrstu maskembala. Pomno se odabiru majice, natpisi, čak se smišlja i čitav scenski nastup. Pa kad već spomenuh riječ "maskembal", postoje i neke sličnosti. Baš kao što maskirani likovi u veljači označavaju kraj zimskog razdoblja pa bukom i plesom tjeraju zloduhe, tako nekako i maturanti svojim glasnim zviždanjem i čitavim tim nastupom označavaju svoj prijelaz u jednu novu životnu fazu.

Zaključak? Zaključih da odnedavno pišem postove bez zaključka.

- 21:30 - Komentari (18) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

<	svibanj, 2007					>
P	U	S	Č	P	S	N
	1	2	3	4	5	6
7	8	9	10	11	12	13
14	15	16	17	18	19	20
21	22	23	24	25	26	27
28	29	30	31

Opis bloga

Arhiv

Poveznice...

Zašto "noriju"?

25.05.2007., petak