Ljubomora
21.05.2007., ponedjeljak
Kakve su bile vaše prve asocijacije kad ste pročitali naslov? Taj osjećaj, usuđujem se tvrditi, svi poznajemo u nekom obliku. No poznajemo li sva lica ljubomore? Ima li u ljubomori što pozitivno ili ona donosi samo ono što je negativno i destruktivno? I je li ljubomora uvijek uvjetovana samo ponašanjem druge osobe? A što ako netko tvrdi da uopće ne osjeća ljubomoru?
Mogla bih nanizati još pitanja, ali i ovako se vidi da se ljubomoru može promatrati s raznih strana. Do odgovora, naravno, nisam došla sama jer nisam sveznajuća, ali zato postoje internetske stranice i članci o toj temi pa se može pročitati mnogo zanimljivih činjenica.
Prvo i najčešće što se o ljubomori navodi: da je taj osjećaj zapravo vrsta straha, reakcija na situaciju u kojoj nekoga ili nešto doživljavamo kao potencijalnu opasnost za svoj odnos s osobom koju volimo. No je li ta percepcija uvijek točna? Naime, kažu psiholozi, ta opasnost ne mora uvijek biti stvarna; katkad je vidimo i tamo gdje je zapravo nema.
U jednom članku piše kako osjećaj potječe upravo iz straha da će nas naša voljena osoba prestati voljeti zbog nekog drugog ili da će nekog drugog voljeti više nego nas. Preduvjet su za postojanje ljubomore ljubav i postojanje osobe koja bi mogla ugroziti našu poziciju. U ljubavnom odnosu mi ne želimo imati bilo kakvu poziciju. Zanima nas samo ekskluzivna.
Naravno, pa tko želi biti druga violina? Zanimljivo je da ljubomora ne izvire samo iz situacija u kojima drugu osobu percipiramo kao potencijalnu prijetnju. Jer, neke osobe uopće ne doživljavamo kao opasne i tad ne osjećamo ljubomoru. Zašto je to tako? Evo što kažu znalci:
Jedan je od najutjecajnijih osjećaj manje vrijednosti ili inferiornosti. Njime možemo sami sebe ugroziti više no što bi to mogla bilo koja druga osoba. Inferiorna osoba vjeruje da je izabranik njenog srca puno vrednije biće od nje same i da ih okružuje čitav niz ljudi koji su također kvalitetniji i vredniji od nje. Može ih smatrati pametnijima, ljepšima, šarmantnijima, uspješnijima, sposobnijima, potentnijima, zavodljivijima ili im na neki drugi način davati prednost pred sobom. Ona vjeruje da će njen partner kad-tad usporediti s ostalim ljudima koje upozna i zaljubi se u nekog boljeg. Tako je gubitak partnera za nju samo pitanje vremena.
To mi već zastrašujuće zvuči. Ali mislim da je točno. Velik dio u cijeloj toj priči ovisi o nama samima. O razini samopoštovanja, vlastitog osjećaja vrijednosti. Naravno, nije nevažno ni partnerovo ponašanje. Ako u ljubavi postoji zdrav odnos, osjećaj zajedništva, povjerenja, potpore, međusobnog uvažavanja, poštovanja, želje za neprestanim ulaganjem i zajedničkim razvitkom itd., u takvu odnosu, rekla bih, ostaje jako malo mjesta za ljubomoru i nesigurnost.
No to i dalje ne znači da ljubomora uopće ne postoji i da je to nešto što je samo loše. Evo jednog objašnjenja:
Kako oko nas uvijek postoje zanimljivi ljudi koji zaslužuju pažnju, određena doza straha te vrste opravdana je. Ona nas podsjeća da nam je stalo do voljene osobe, daje nam potrebnu energiju da svoj ljubavni odnos sačuvamo i zaštitimo kao posebnu vrijednost. Zbog ljubomore nećemo mirno gledati kako nam netko osvaja partnera ili to naš partner nekome čini. Uložit ćemo napor da vratimo svog partnera i odnosu obnovimo "stari sjaj". Tako nas ljubomora motivira na ulaganje u kvalitetu ljubavnog odnosa, kako bi bio konkurentan kad se pojave druge ponude.
Jedan je od važnih elemenata koji utječu na pojavu ljubomore i posesivnost, želja da neka osoba pripada samo nama pa se javlja i želja za kontrolom – da se slučajno ne bi pojavila opasnost koja bi to ugrozila. To je jedna krajnost.
Postoji li osoba koja nimalo i baš nikad nije ljubomorna? Možda i postoji, ali to je opet druga krajnost. Ako je u pitanju velika doza samoljublja, osjećaja "nitko kao ja", onda postoji i percepcija da nema bolje osobe u koju se partner (partnerica) može zaljubiti. Rekla bih da se u tom slučaju događa da zbog takva pristupa neki ne osjećaju potrebu da se trude i grade svoj odnos s drugom osobom jer su uvjereni da ih nitko ne može zamijeniti, a to opet može odvesti u propast. Drugi je slučaj nepostojanje ljubavi, a onda nema ni razloga za ljubomoru.
Na kraju, umjesto zaključka, reći ću da sam čitajući članke o ljubomori našla i sljedeću rečenicu: Ne zaboravite da ne možete nikoga natjerati da dođe kući, ali možete učiniti da želi doći kući.
Osim toga, našla sam i stranice na kojima se može naći mnogo zanimljivih tema, korisnih članaka o ljubomori, temama koje zanimaju tinejdžere i njihove roditelje, o gubitku i oporavku ili pak o laganju, svađanju, ljutnji i agresiji, a da ne bih dalje nabrajala, svatko koga zanima, lako će naći nešto za sebe.
|
- 14:00 -
Komentari (32) -
Isprintaj -
#
|
