Katkad je dobro pogledati kakvu paradu neukusa i kiča kako ne bismo zaboravili koliko treba cijeniti ono što je iznad toga; koliko je važno tragati za doživljajima koji nas emocionalno i intelektualno obogaćuju.
Kad u našim krajevima krene priča o "Dori", tom nadasve "važnom" izboru pjesme koja će nas predstavljati na europskom natjecanju, duhovi se toliko uznemire da se i prije početka natjecanja izrode najmanje dva skandala. Bez toga ništa. Da tradicija ne bi bila prekinuta, ove je godine priča začinjena Vucinom "malom obiteljskom razmiricom" nakon koje su ga nogirali s natjecanja, a drugi je, pogađate, priča o glasanju i podmićivanju žirija. Čudo neviđeno!
A da žiri nema nimalo lak zadatak, svjedoče čak dvije polufinalne večeri koje prethode onoj glavnoj, na kojoj se bira "najbolja od najboljih". Skupe se tu ponajbolji stihoklepci koji su baš za tu prigodu iznjedrili djela "neopisive umjetničke vrijednosti", stihove zbog kojih bi zaplakali i stari antički pjesnici. Od muke.
Kako se samo nađu te "dubokoumne" misli pretočene u metafore i zapanjujuće rime, nikad mi neće biti jasno, ali se uvijek iznova "divim" kad čujem plodove tog nadahnutog stvaralaštva. Lijepo je kad se u takvim prigodama gledatelj prisjeti vlastita djetinjstva i brojalica poput: "Ti si mali zec, a ja mala vjeverica, eci, peci, pec!"
Slučajnim odabirom prenosim vam "5 najdojmljivijih" poetskih ostvaraja koje sam zapamtila zbog njihove...khm...jednostavnosti poetskog izričaja.
Kaže zaljubljeni pjesnik:
Mislio sam da te više neću vidjeti
Kad odjednom, ispred mene ti.
Što reći? Najgori mogući oblik ljubavnog iznenađenja. Ljubav iz zasjede i Kemal Monteno, kojem ni sve godine estradnog staža ne pomažu da zvuči uvjerljivo.
Primjer drugi:
Kraj mora cvate bili cvit
da lipši bude ovaj svit...
...pjeva Giuliano. Iako sam, priznajem, slaba na njegov glas, ovo mi je prejednostavno čak i za jednu pjesmu podoknicu. Mislim da bi ipak trebao malo bolje birati, iz poštovanja prema svojim glasovnim mogućnostima.
Kad je dijalekt u pitanju, našlo se tu i kajkavskih stihova koji su još jedno nadasve "originalno" ostvarenje. Kako po rimi, tako i po poruci koju prenose:
Volim ja, volim ja, volim ja
plava joka dva.
Svoje su mjesto pod reflektorima "Dore" odlučili potražiti i glumci - pa su tamo zalutali Anja Šovagović i Galiano Pahor koji su, još jednom dokazujući da je cijeli svijet pozornica, sve rekli svojom pjesmom:
Moj dragi, godine idu u polusnu
ti i ja kvarimo zabavu.
A da zabava bude maštovita i bajkovita, pobrinula se Jelena Rozga. Stihovi – već prepoznatljiv uradak iz Huljićeve radionice:
Ja moram bježati
kamen mora stajati.
I dramatično glasovno dočaravanje boli u Rozga-stilu. Ovog je puta i scenskim nastupom nadmašila sve. Čak i vlastitu pjesmu. Za vrijeme izvedbe pozornicom su paradirali: Petar Pan, Snjeguljica, Gandalf (Zlatko Pejaković!). Nema sumnje da ta pjesma zahtijeva od gledatelja potpunu koncentraciju i naporno razmišljanje. Uistinu nije lako dokučiti povezanost pjesme sa spomenutim likovima. A onda još odgonetati je li Rozga bila Trnoružica ili Pepeljuga.
No, na kraju je misterij ipak riješen zahvaljujući voditeljici Nikolini Pišek koja je doznala da je Jelena Rozga – Pepeljuga. O voditeljskom je umijeću bolje šutjeti, o tome dovoljno govore izričaji poput: "sve u svrhu dobrih razloga" (jedna od verbalnih konstrukcija Nikoline Pišek).
Na kraju, čini se, ipak ne vrijedi ona: Koliko para, toliko muzike. Jer, previše je para utrošeno, a premalo je muzike.
|
