Da ne biste pomislili kako struja izaziva samo negativan prizvuk u mojim mislima, moram reći da postoje stvari koje me u vezi sa strujom i tehničkim pomagalima itekako vesele. Dobro je kad je tehnika u službi čovjeka, kad nam olakšava život, osobito zato što mi se čini da smo svi mi katkad u nekakvoj utrci s vremenom. Tjedan projuri, brzo dođe vikend, a onda – u nedjelju navečer kao da se nije ni dogodio.
A kako počinje? Kad petkom navečer konačno odahnemo u nadi da ćemo se odmoriti, provesti vrijeme s dragim osobama, učiniti štogod za sebe...zaspimo u tim mislima, a u subotu već – drugi "film".
Pranje rublja, brisanje prašine, usisavanje i svi ostali "najdraži" nam poslovi koje moramo obaviti kako bi stvari bile na svome mjestu, a naš kutak ugodan za život. Ludilo! "Obožavam" provesti subotu s
usisavačem u ruci. Dodajmo tome i krpu za brisanje prašine; pranje rublja je još mačji kašalj – to čini perilica, ali onda glačanje...uh!
Kad pomislim na usisavanje i glačanje – ne znam koji bi od tih dvaju poslova odnio naslov najomraženijeg. Možda ipak glačanje?
A onda, jednoga dana...
Listajući novine, ugledala sam poseban prilog o kućanskim aparatima. Otvorim...a ono trista čuda! Ali kakvih! Na prvoj stranici tzv. rastjerivač noćne more zvane glačanje iliti sušilica-glačalo. Nakon toga – drugi dobri duh budućnosti – robot-usisavač koji čisti sam! Joj, kakvi su mi se ružičasti oblačići u tom trenutku pojavili iznad glave...
Subota. Programiram "samohotku" da redom usisava prostorije dok ja s krpom u ruci laganini brišem prašinu. I slušam glazbu. "Pametnjaković" je dovoljno nizak i može se zavući i na ona mjesta do kojih ja obično dolazim puzajući. Pamti što je očistio, a što još treba očistiti, izbjegavajući pritom prepreke i kabele. Potrebno ga je samo programirati i povremeno isprazniti spremnik za prašinu.
No, nisu svi oblaci ružičasti, kao što znamo. Imaju i oni svoju mračnu stranu. Čitajući sve to i zamišljajući kako bi bilo dobro imati takva pomagala, nisam mogla "preskočiti" misao da sva ta čuda treba netko i servisirati. Budući da su to proizvodi visoke tehnologije, jasno je da to ne može biti obavljeno francuskim ključem i papagajkama. Nastranu to što se ne bi smjeli često kvariti, ali ništa nije vječno. Sve to treba održavati. Ako servis nije u blizini, to je već problem.
Druga (ili ipak prva?) je stvar cijena. Naime, svaki spomenuti uređaj stoji oko 7 000 kuna (7 500; 7 200). Istina, ali sjetih se tada koliko stoji plazmatski televizor. Mnogo ili malo? Ovisno kako promatramo stvari. Ipak, one se iz dana u dan mijenjaju. I mobiteli su u početku bili strašno skupi. Danas više nisu tako nedostupni. Mislim da će se slično dogoditi i sa spomenutim kućanskim uređajima.
Nadalje, taj se usisavač mora i puniti. Lijepo je opisano kako sam pronalazi put do punjača kad se isprazni, a mislim da se to prilično brzo dogodi. No, kao što tekoh – stvari se neprestano mijenjaju. Danas sam u Večernjem listu pročitala nešto što će vjerojatno promijeniti svijet (glede struje). Izum je opisan ovako: "U sobi, recimo na stropu, izvor je neradiativne energije, iz kojeg tada energiju crpe različiti uređaji: mobitel, palm-pilot, laptop, robot-usisavač... za početak potrošači do 100 wata. Dok se oni napajaju strujom bežičnim putem, kroz zrak, na ljude i ostale okolne objekti ta energija ne utječe."
Za one koji žele znati više cijeli je članak OVDJE.
|
