< rujan, 2006 >
P U S Č P S N
        1 2 3
4 5 6 7 8 9 10
11 12 13 14 15 16 17
18 19 20 21 22 23 24
25 26 27 28 29 30  

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Opis bloga
kontemplacije




Arhiv




Poveznice...
alkion
annaboni
aquaria
boccaccio
brod u boci
catcher
čiovka
dinaja
ed hunter
espadrila
ely
e.p.
fanny
foto brlje
fra gavun
freestyler
greentea
gustirna
justawoman
koraljka
mela
metamorfoza
morska zvijezda
odmak
pametni zub
pegy
pjaceta
plavozeleni
plokmin
primakka
pubertetica
putopis
shadow of soul
simple minds
slavonchica
sredovječni
tražeći sebe
trill
uspomena
vacaguare
valcer
viviana
žubor vode
wall
walkingcloud
012station



Napomena: neke slike objavljene uz postove našla sam na Webu; naveden je izvor ili je sama slika link do stranice s koje je preuzeta. Prepozna li tko svoje djelo,
neka zna da ga ne prisvajam i ne podmećem kao svoje.


Copyright © Big Blue




free hit counter javascript

Jure Kaštelan

Volio bih da me voliš

Volio bih da me voliš
da budem cvijet u tvojoj kosi.
Ako si noć, ja ću biti zora
i bljesak svjetlosti u rosi.

Volio bih da me voliš
i da svi dani budu pjesma.
Ako si izvor, i ja ću biti
u živoj stijeni bistra česma.






Otok

06.09.2006., srijeda

Image Hosted by ImageShack.us

"Na Otoku je sve jednostavno. Otok vraća stvarima prirodne proporcije. Kada odeš na liticu, koja je tamo bila već prije osam tisuća godina, mnoge stvari što brinu ljude gube na značenju."
(Janusz L. Wiśniewski: Samoća u Mreži)

Volim biti na Otoku. Kao što piše u navedenom citatu, tamo su stvari jednostavne, misli čiste, a duša mirna. More sve ispire. I tijelo i duh. Voda je ipak moj element. Zato se valjda nikako ne mogu zaljubiti u onu teoriju da su ljudi sišli s drveta. Premda neki još uvijek ostavljaju dojam kao da im se to jučer dogodilo.

Na Otoku se sve čini kao neka druga dimenzija. Čak je i knjiga koju sam čitala imala neko posebno značenje na tome mjestu.

Kad sam došla kući, ona je dobila novi smisao. Tko zna bih li ikad pročitala to djelo koje me poprilično zaokupilo, potreslo, zadivilo, zabrinulo, oduševilo... da nije bilo onog zagrebačkog susreta s Pegy i njezine preporuke: "Bigice, pročitaj!" Pa sam pomislila...knjige su kao i ljudi. Toliko ih mnogo ima; toliko divnih, duhovitih, dirljivih, pametnih, a za mnoge nikad nećemo doznati. Različiti nas razlozi usmjeravaju na odabir knjiga. Katkad nas privuče ime, katkad naslovna stranica ili pak presudnu ulogu za čitanje ima nečija preporuka; čak i životne okolnosti mogu biti razlog za čitanje neke knjige. A doživljaji, osjećaji?

Ima ih koje nas ostavljaju ravnodušnima, ali i onih koje potresu valjda svaku stanicu našeg bića. Jedne su dosadne, druge čitamo sa zadovoljstvom. Postoje i one prema kojima imamo predrasude. Sjećam se jedne takve knjige. Nakon što sam pročitala nekoliko stranica, učinila mi se dosadnom i prestala sam je čitati. Prošlo je dosta vremena dok nisam ponovno pokušala. Tad sam je odlučila pročitati do kraja kakva god bila. A na kraju je to bila lijepa i dirljiva priča.

Da, i ljudi su kao knjige. Mnoge nećemo nikad upoznati ma koliko divni i zanimljivi bili. S nekima nas mogu povezati određene okolnosti ili osobe; drugo je pitanje je li to slučajno ili s razlogom. Katkad i ljude prosuđujemo po "koricama" pa nas poslije iznenadi "sadržaj", ugodno ili neugodno. Vidite, zato ja volim Otok. Tamo se ne zamaram ovakvim genetičkim nebulozama. Ne križam knjige i ljude.
- 21:34 - Komentari (48) - Isprintaj - #