Nedavno sam pročitala jedan tekst o temi ljubavi i seksa. Nažalost, nije riječ ni o kakvom znanstvenom članku, u pitanju je bio jedan žutotiskovni uradak. No, i to je bilo dovoljno za neka pitanja...
Riječ je o vezi između muškarca i žene. Ili je možda bolje da odmah kažem – o vezama između muškaraca i žena? Točnije, u pitanju su tzv. noviji oblici veza. Zovu ih još "poliamor" ili "otvorena veza". Napominjem da prema nekim teorijama postoji nekoliko vrsta takvih veza. Spominju se i otvorene homoseksualne veze, i otvorene bračne veze, a s tim se povezuje i pojam "swinganje".
Mislim da nije potrebno posebno objašnjavati što je bit otvorene veze ili braka. Pristalice takvog načina života naglašavaju kako je u mnogim društvima monogamija propisana društvenim i religijskim pravilima. Monogamija i institucija braka su općeprihvaćene društvene činjenice, stoga je mnogima nezamisliv bilo kakav drugi oblik suživota. No, kažu zagovornici otvorene veze, ipak "postoje mnogi uspješni oblici novih veza".
Budući da promicatelji tih ideja i sami žive takvim životom, jasno je zašto imaju taj pristup, odnosno gledište. Štoviše, tvrde da su mnoga društva prilično licemjerna; monogamija postoji samo kao pojam, a bračni su "izleti" sveprisutna pojava, samo se taje.
S obzirom na to da pristalice otvorene veze/braka imaju svoje argumente i svoj pogled na stvari (kojim tjeraju vodu na svoj mlin), imam i ja svoje pravo reći što mislim o svemu.
Prvo moram reći da su za mene ljubav i seks dvije neodvojive činjenice. Za mene. Znam da ima onih koji te pojmove vrlo lako mogu odvojiti; voljeti nekoga, ali se s drugima seksati samo zbog požude. Ja to ne mogu i ne želim odvojiti. Vjerujem u cjelovitost ljubavi. U emocionalnu i tjelesnu povezanost. Za to mi ne treba treća osoba. Niti drugi bračni par. Prvo, jer tu ljubav u cijelosti poklanjam jednoj osobi, a drugo, jer ne želim na taj način s drugima dijeliti svoju intimu. I ne brinem se hoće li to nekome zvučati posesivno, ljubomorno ili konzervativno.
Posebice bih naglasila riječi: posesivnost, ljubomora. Naime, zagovornici otvorene veze tvrde kako to čak doprinosi "duhovnom razvoju" jer se osobe na taj način oslobađaju osjećaja ljubomore i posesivnosti. (No čisto sumnjam da bi se netko tko je opsesivno ljubomoran uspio "izliječiti" na taj način.)
Nije li još veći duhovni razvoj kad sami uspijemo nadvladati te osjećaje? Povjerenjem koje je utemeljeno na ljubavi. Činjenica je da se može javiti seksualna požuda kao izazov, ali je isto tako činjenica se tome može odoljeti (ili sam ja posljednji Mohikanac jer želim vjerovati da postoje muževi koji na nekom službenom putovanju ne bi poševili zanosnu namigušu u hotelskoj sobi, i to iz ljubavi i poštovanja prema svojoj ženi).
Nadalje, ne treba mi otvorena veza da bi seksualni život s osobom koju volim bio zanimljiviji, da bih izgrađivala svoju osobnost ili postala senzitivnija. A upravo se te činjenice navode kao prednost otvorene veze. Brak se u tom slučaju poima kao ograničavajući čimbenik, kao nešto što ljude dovodi u situaciju da su poput nečijeg vlasništva.
Prvo, brak se sklapa dobrovoljno, nitko nije prisiljen ako to sam ne želi. Drugo, onaj tko misli da ne može/neće/ne želi biti monogaman vrlo lako može uživati u svojoj slobodi i bez braka (ili veze). Brak se ne sklapa samo zato da se udovolji zahtjevima društva. Nije li onda bolje biti slobodan i naći sebi slične? Utažiti seksualne apetite po želji i potrebi?
I na kraju, mislim da se radi upravo o tome. Samo o utaživanju potrebe za seksom. Nekima za to nije dovoljna jedna osoba. Jer pojmovi ljubav i seks za njih nisu nužno povezani. Stoga bih rekla da onda stvari treba nazvati pravim imenom. Ono "poliamor" u sebi sadrži ime ljubavi. Amor. A to s Amorom nema veze. Amor povezuje dvije osobe (a ne više njih) ljubavlju iz koje proizlazi i seks, kao čin ljubavi.
Tko želi seks bez ljubavi i tko to može odvojiti, ne mora se ni za koga emocionalno vezati. Ako u tome uživa. I čemu onda bilo kakva veza ako ona mora biti – otvorena? Čemu brak? Nije li onda licemjerno glumiti poštovanje prema društvenim normama i nazivati nešto vezom/brakom, a da to uopće nije tako?
|
