Poznato vam je ono o djeci i njihovoj iskrenosti?
Primjerice -kad roditelj malo nagazi gas, a iza ugla čeka policajac. Zaustavi ih i objasni o kakvom je prekršaju riječ. Roditelj, da bi izbjegao kaznu, počne objašnjavati razloge prekoračenja dopuštene brzine: «Znate, dijete ima temperaturu, povraća, žurimo se liječniku.» Policajac već dirnut, ispod košulje plave ipak kuca plemenito srce, kadli, djetešce poviče: «Ali, tata/mama, pa ništa me ne boli, idemo Luki na rođendan!»
Djeca su takva; iskrena, spontana. Često vrlo jednostavno izriču i ono što bi katkad trebalo prešutjeti. Imala sam i ja takvih igara istine. Jednom mi je susjeda nudila palačinke, a ja sam se nešto nećkala. Najprije, odgojne su mjere bile takve da je uvijek trebalo pripaziti na to da se baš ne jede kod drugih, je li, a pogotovo da dijete ne bude pohlepno. Kad me konačno nagovorila da probam, palačinke su bile baš ukusne i po mojoj «mjeri» pa sam oduševljeno izjavila: «Mmmm, baš su fine! Mojoj mami uvijek nekako zagore!»
Nedavno sam gledala Zuhrinu emisiju u kojoj je gošća bila Danijela Martinović. Da bi dokazali koliko je ta pjevačica omiljena među publikom od 7 do 77, anketirali su neke malce, osnovnoškolce koji idu možda u 1. ili 2. razred. Željeli su doznati tko je njihova omiljena pjevačica. To su pitanje postavili nasmiješenoj djevojčici koja im je vrlo spontano, iskreno, jasno i razgovijetno rekla u mikrofon: «Seka Aleksić!»
Znate što je rekao Platon: «Što je u državi bolja glazba, bolja će biti i država». Ha, ha...
|