Teško je zapravo riječima opisati kako doživljavam Dubrovnik. Svaki put na jedan novi način, kao da ima stotine lica.
Upijam sve...boje, mirise, zvukove...
Slike su samo djelić doživljaja. Još jedan pogled na Grad. Katkad se pitam koliko tih pogleda ima. I ne izviru li oni zapravo iz nas samih. Iz naših raspoloženja, osjećaja, misli...stapaju se u jedinstven doživljaj, ti nebrojeni pogledi...
Pogled s visine...
Ili prema dubrovačkim kalama...
Kroz puškarnicu na Lokrum...
Ili pak na luku...
Na mirinama Grada...
I dok noću sniva...
A sloboda, to već znamo...
Sva srebra, sva zlata, svi ljudski životi
ne mogu bit plata tvoj čistoj ljepoti...
|