< svibanj, 2008  
P U S Č P S N
      1 2 3 4
5 6 7 8 9 10 11
12 13 14 15 16 17 18
19 20 21 22 23 24 25
26 27 28 29 30 31  

Svibanj 2008 (2)
Travanj 2008 (2)
Ožujak 2008 (1)
Veljača 2008 (5)

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv


Komentari-On/Off

Opis bloga




Ovaj blog će se sigurno svidjeti svim ljubiteljima pasa. Posvećen je svim psima na svijetu! Također će se u blogu spominjati opisi i oglasi za udamljavanje životinja. Nadamo se da će te nas podržati i udomiti nezbrinute životinje! HVALA!! Ako nesto zelite pitati napisite u komentarima tog posta!







Koliko ste puta bili na blogu.


Free Hit Counters
Free Hit Counters


GLASUJ


Da li vam se svida moj blog?
da
ne
tak-tak
pollcode.com free polls


Znam da ce ovo sad izgledati malo previse (koliko ima za glasati), ali moram.... :-))

Koliko volite pse?
10%
25%
50%
85%
100%
Naj bolja zivotinja svijeta
Ne volim pse"imam pametnijeg posla"
pollcode.com free polls


Ako imate psa, da li je on...
na lancu
u dvoristu
slobodno sece po ulici
u box-u
pollcode.com free polls


Zasto neki ljudi NE vole pse?
alergicni su na njih
nemaju vremena za pse
ne zele malo vece zivotinje
jednostavno ih ne vole
pollcode.com free polls


Koliko vremena provodite sa psom u dva dana?
30 min - 1 h
1 h - 2 h
2 h - 3 h
3 h- 4 h
nesto manje od pola sata
5 min - 15 min
pollcode.com free polls


Najljepsa pasmina je:
labrador retriver
ravnodlaki retriver
afganistanski hrt
pudl
bigl
tibetski terijer
newfoundland
rotvajler
mastif
njemacki lovni terijer
pekinezer
civava
samojed
boxer
bernandinac
buldog
maltezer
koker ili springer spanijel
granicni skotski ovcar
mjesanci
niti jedan pas nije lijep
hovawart
pirinejski ovcar
istarski gonic
pekinezer
bearded collie
bobtail
mali talijanski hrt
dogo argentino
mops
pollcode.com free polls


Sto bih trebala staviti na blog?
vise o psima
vise slikica
nista, savrsen je
jos jedan chat
vise slika i teksta
pollcode.com free polls


Kakvog vi imate psa?
neka vrsta vucjaka
vrsta psa za pratnju (modernog)
slatkog mjesanca
pollcode.com free polls


Svog psa hranim:
ekanubom
pedigreeom
chapijem
friskesom
royal caninom
darlingom
maxi hranom za pse
dain bestesom ili drugom markom nekog supermarketa
ostatcima hrane iza naseg objeda
mjesanom hranom (ljudska i pasja)
pollcode.com free polls


Koja ti se od ovih poslovica najvise dopada?
Psi imaju vlasnike macke imaju sluge
Sto vise ljudi poznajem to vise volim svog psa
Ako je covjeku njegov pas najbolji prijatelj, taj pas ima ozbiljan problem
covjek je medu ljudima covjek medu psima on je sve
gladni pas i na gazdu laje
Vole se kao pas i macka
Pas koji laje ne ujeda
Psi laju a karavane prolaze
Mali psi nikad ne ostare
I mladi pas je jaci od staroga vuka
pollcode.com free polls

Linkovi

Dnevnik.hr
Blog.hr
Forum.hr

Savijeti o životinjama

Savijeti o životinjama

Pedigree

Portal o psima

Sve životinje koje traže dom:

prijatelji-životinja

golden dog

meke šapice

Noina-arka

francuski buldog

drugi psi

Biber-(mops) traži dom

-------------------------------------


BRIARD

Rustičan, gibak, mišićav i dobro proporcionalan pas sa živahnim i otresitim kretanjem. Uravnotežene naravi, niti agresivan niti plašljiv...



PULI


Puli, mađarski ovčar, pas je kojemu se daje najviše nadimaka. Međutim, to vrijedi samo za odrasle pulije, u dobi od dvije godine pa na više. Za štenca će svaki prolaznik pomisliti da je mješanac ili neošišana pudlica. A pokušate li jedan kilometar prošetati sa svojim zrelim pulijem, trebat će vam za tu avanturu ne normalnih deset minuta, već najmanje jedan sat. Rijetko koji prolaznik vas neće zaustaviti, a zasigurno će to učiniti svako dijete. Uz dobacivanja stila - gle... Gulit, usisivač, Marli, vuneni pas itd., morat ćete nadahnuto odgovarati na brojna pitanja. Primjerice: gdje mu je glava, a gdje rep; u kojem smjeru hoda; da li ima oči; da li vidi... Eto, i kratkih odgovora. Puli nije igračka nedefiniranog oblika, već pravi, izuzetno intelignetni i značajem osebujni ovčarski pas, privržen svome vlasniku i svojoj obitelji.
Kategorija-Herding Group

Težina psa-od 10-13 kg (ženke), od 13-15 kg (mužjaci)
Visina psa
-36-42 cm (ženke)
-39-45 cm (mužjaci)
Uporaba-pas za pratnju



PUMI


Nastao je u Mađarskoj u 17. i 18. stolječu, križanjem starinskog pulija sa njemačkim i francuskim psima, tjeračima stoke sa uspravnim ušima, koji su dolazili u zemlju. Mješali su se i sa pulijem u dužem vremenskom periodu. Prije pola vstolječa pumi je razdvojen od pulija i danas je čista pasmina.

Težina psa
-8-13 kg (ženke)
-10-15 kg (mužjaci)
Visina psa
-38 - 44 cm (ženke)
-41 - 47 (mužjaci)
Uporaba-pastirski pas
ŽIVOTNI VIJEK-10-13 godina

VELIKI VENDEJSKI GRIFON BASET


Viši od večine baseta, ovaj veliki baset je naočita i nezavisna pasmina snažne samovolje. Iako svojeglav, nije opasan pas. Vrlo je privržena pasmina koja vrlo rijetko nekoga ščepa ili ugrize. Grand Basset uživa kada radi sam ili u čoporu, a valjanom dresurom postaje dobar lovac na kuniće i zečeve. Prilagodljiv je i zadovoljan životom u gradskom okruženju.

Težina psa-18 - 20 kg

Visina psa-
39-43 cm (Ž)
40-44 cm (M)

Broj štenaca-4 - 7

Upotreba-Društvo, sportski pas

ŽIVOTNI VIJEK-12 godina

MEKODLAKI PŠENIČNI TERRIER


Mekodlaki pšenični terijer je izuzetan obiteljski pas koji je potpuno sretan i zadovoljan samo kada je cijela obitelj na okupu, uvijek nastoji razveseliti vlasnika, vrlo je zaigran i u njegovoj se glavi stalno rađaju nove ideje, kako vlasnik ne bi bio pošteđen iznenađenja. Uvijek je napet u očekivanju kada će mu se vlasnik obratiti. Općenito mekodlaki pšenični terijer lako i brzo uči, ali uvijek u biti ostaje pravi irski svojeglavac. Kao kućni pas izrazito je prijatan, uvijek vrlo oprezan, miran, te što je vrlo interesantno gotovo nikada ne laje. Velika prednost kod držanja ove pasmine u stanu je što mu dlaka ne otpada. Mekodlaki pšenični terijer mora se zato dva do tri puta na tjedan temeljito očetkati normalnom žičanom četkom bez zubaca, te nakon toga češljem širokih zubaca počešljati. Sva mjesta na tijelu moraju se moći bez problema lako očešljati. Ako želimo psa izvoditi na izložbe potrebno je napomenuti da mekodlaki pšenični terijer nije pasmina za držanje u kavezu. Psu je potrebno mnogo kretanja, a život u kavezu neće osigurati zadovoljavajuću kondiciju psa kao niti kvalitetu dlake koja je izuzetno važna kod ocjenjivanja ove pasmine na izložbama. Preporučljivo je psa najmanje nekolika dana prije izložbe okupati, pa je dlaku psa držanog u kavezu gotovo nemoguće održati čistom do nastupa. Okupani se mekodlaki pšenični terijer šiša isključivo škarama.

Uređivanje mekodlakog pšeničnog terijera počinje uređenjem glave koja mora biti kratko ošišana između ušiju (ne i prekratko), a ista je stvar s ušima kao i obrazima. Između ušiju dlaka treba biti tako ošišana da lubanjski dio glave izgleda plosnato. Iznad očiju, kao i između obrva dlaka se ostavlja dugom. Brada treba biti naglašena, ali ne kao kozja. Dlaka se oprezno šiša od očnog kuta do usnog kuta. Dlaka na prsnom košu se skraćuje, naglašavajući pravi front. Vrat se šiša tako da se dobije tekuć prijelaz na leđnu liniju. Dlaku na leđima odgovarajuće prikratimo s gornje strane, te eventualno i sa strana. Rep šišamo da dobije zašiljenu formu ostavljajući dlaku na gornjoj strani repa dužom. Na prednjim se nogama dlaka ostavlja dugom, uvijek je počešljana. Prednje noge trebaju ispoljavati ravnu liniju od ramena do poda. Šape se uređuju tako da budu okrugle. Dlaka se ispod korjena repa šiša kratko omogućavajući uvijek čist izgled. Stražnji dio mora izgledati kvadratičan s naglašenim skočnim zglobovima. Ispod trbuha pruža se linija koja se ravno penje od prednjih prema stražnjim ekstremitetima. Dlaka u slabinskom dijelu treba biti ošišana samo toliko koliko je potrebno da bi se lagano naglasio struk. Posebno je bitno naglasiti da ni u kojem slučaju mekodlaki pšenični terijer ne smije biti uređivan strojem za šišanje.



BEARDED COLLIE


Pas vitkog i gipkog tijela, nešto dulji u odnosu na visinu. Krece se povezano i velikim iskorakom, uz minimalan napor.

Poddlaka je meka i gusta, a vanjska dlaka duga, oštra, ravna ili blago valovita. Duga dlaka na njušci i oko nje stvara karakterističnu bradu po kojoj je pasmina dobila ime.

Može se pojaviti u svim nijansama sive, crne i plave te smedi ili boje pijeska. Kako sazrijeva, prolazi kroz nekoliko faza promjene boje dlake.

Po temperamentu su mirni i postojani, bez ikakve nervoze i agresivnosti. Vrlo su aktivni i uvijek željni igre i zabave.

Visina u grebenu :
mužjaci 53-56 cm
ženke 51-53 cm

Težina im se kreće od 18 do 27 kg


BOBTAIL


"Bog je stavio dlaku ispred očiju Bobteila da ovaj ne vidi greške onih koje voli".
Ova rečenica je internacionalni moto ljubitelja ove pasmine i predstavlja dušu Bobteila - DOBRA DUŠA! Staroengleski ovčar je jedan fantastičan pas koji osvaja svakoga ko ga jednom vidi.
Ako pomislite na pse kod kojih ne uspijevate razlikovati glavu od zadnjeg dijela, na psa koji će "zalijepiti" svoje prljave šape na vaše grudi i ostaviti znak... to je Bobteil, ali znajte, ako uspijete prepoznati glavu i podignete dlaku, vidječete dva velika oka, najbistrija, najsimpatičnija i najsvjetlija koja ste ikada mogli zamisliti. Voljeti Bobteila je jednostavno.
Za njegov opis upotrebljeno je čak šest pridjeva: jak pas, kompaktnog izgleda, velike simetrije, mišićav, robustan i zbijen (masivan).
Tipičan predstavnik se nameće na jedan specifičan i nezamjenljiv način. Kad hoda pomjera lijevu prednju i lijevu zadnju nogu istovremeno. Ovaj hod je karakterističan kod malo psećih rasa, a karakterističan je za mnoge divlje životinje, pa i medvjeda (još jedna sličnost sa Bobteilom).
Njegov kas je dug i izgleda kao da lebdi, a bez zamora može preći velika rastojanja zahvaljujući jakim zadnjim nogama i šapama, kao i solidnom prednjem dijelu. Što se galopa tiče, rijetko je sresti psa koji galopira tako elastično i prirodno.
Uz veliku simpatiju koju ovaj robusni i dlakavi pas povlaći za sobom, zajedno sa prašinom i zemljom koju svakodnevno pokupi, ima i puno drugih karakteristika koje ga svrstavaju u red savršenih pasa.
Živahan je, umiljat do besvijesti, druželjubiv, sjajnog karaktera, što vam omogućava da mu bez ikakvog straha povjerite štene od dvadeset dana, malo mače ili dijete staro par mjeseci.
Iako je velikog i čupavog (strašnog izgleda), nećete naći slađeg, pristojnijeg, a jako teško i većeg šeprtlju od Bobteila.
U svojoj postojbini je izuzetno popularan zbog brižnosti koju pokazuje prema tek ojarenim jarićima. Pažljivost koju mnogi uspoređuju sa majčinskom ljubavlju.
Neke osobe koje nedovoljno poznaju, a nikada nisu imale Bobteila, sklone su tvrdnji da on ima jedino ulogu igračke, te da nije u stanju obraniti ni gazdu, ni kuću, ni stado. To nije točno. Bobtail je dobar čuvar, a oštar je samo prema zlonamjernima (sjetimo se samo da je Bobtail u svojoj prošlosti branio stada i od vukova i od medvjeda). U suštini je to povjerljiv i druželjubiv pas, a instinkt i natprosječna inteligencija omogućavaju mu da osjeti zlonamjerne.
Mada djeluje kao fraza, svako ko želi nabaviti Bobtaila mora imati u vidu da je njemu ljubav važnija i od hrane.

Težina psa-od 25 do 45 kg
Visina psa
-61 cm i više (mužjaci)
-56 cm i više (ženke)
Uporaba-radni pas



SLOVAČKI PASTIRSKI PAS

Već stoljećima odgovara oštroj klimi slovačkih, a naročito tatranskih brda. Oblik tijela je srednji pravougaonik, telo je dobro iskorišćeno i miruje na snažnim, prilično visokim nogama. Imenu odgovara njegova oštrina i opreznost jer na slovačkom reč "čuvač" znači "slušati". Njegova upotrebljivost sastoji se od upotreba kao ovčarskog i pastirskog psa na visokim nogama, kao pas čuvar u domaćinstvima i na granici.

Težina psa
-36 do 44 kg (mužjaci)
-31 do 37 kg (ženke)
Visina psa
-62 do 70 cm (mužjaci)
-59 do 65 cm (ženke)
Uporaba-Ovčarski pas
ŽIVOTNI VIJEK
-11-13 godina



KRAŠKI OVČAR

Kraški ovčar je slovenska autohtona pasmina stara nekoliko stolječa koju su upotrebljavali kao pastirskog psa. Međunarodni kinološki savez je kraškog ovčara službeno priznao 1939. godine na skupštini u Stockholmu gde je njegov standard predstavio stručnjak slovenske kinologije Teodor T. Drenig. Tada su ga nazvali ilirski ovčar, a pod istim imenom i jednakim standardom je FCI obradila šarplaninca. Službeno su te dve pasmine izdvojili i priznali ih kao kraškog ovčara odnosno šarplaninca 1968. godine.

Težina psa
-30-42 kg (mužjaci)
-25-37 kg (ženke)
Visina psa
-57-63 cm (mužjaci)
-54-60 cm (ženke)
Uporaba-Pastirski pas
Broj štenaca-x
ŽIVOTNI VIJEK
-11 - 12 godina



MALI TALIJANSKI HRT


Talijanski kinolozi tvrde da je životinja, čije su ostatke nasli u egipatskom grobu iz IV. stoljeca p.n.e. neposredni predak talijanskog hrta. Piccolo lovriero bio je najbrži patuljasti pas na svijetu. Bio je ljubimac Frederika Velikog, koji je u svojim psetarnicama imao više od 40 pasa te pasmine, a dva najomiljenija psa su s vladarom dijelila postelju. Od 1971. godine talijanskim hrtovima dozvoljena su i brzinska natjecanja. To je minijaturna vrsta hrta koja dostiže spomena vrijedne brzine. Među hrtovima doćeka najveću starost, a ujedno spada među najotpornije pasmine. Talijanski hrt je uvijek dobro raspoložen, oprezan, temperamentan, mada ne laje puno. Nije pas za djecu, možemo ga drzati i u manjim stanovima. Za razliku od drugih hrtova, poslusan je. Potrebni su mu sati dugih šetnji radi održavanja tjelesne kondicije. Potrebno je paziti na susrete s drugim psima, jer mogu biti vrlo neprijatni. Dostiže brzinu do 42 km/h.



DOGO ARGENTINO

Ne može zatajiti srodstvo s njemačkom dogom. Istovremeno taj veliki argentinski pas izgleda poput povećanog i grubog bull terijera. Kupirane uši stoje uspravno ili su malo nagnute. Rep je dug i snažan. Leđa su mišićava, vrat snažan, iako mršav i bez podvaljka. Dlaka je veoma kratka, priljubljena i čvrsta, potpuno je bele boje, dozvoljena je samo mala crna pjega na glavi. Njuška je crna kao i rub priljubljenih usnica. Oči su tamne ili boje lješnjaka. Visina - od 55 do 65 cm, težina - od 35 do 45 kg. O životnoj dobi nema podataka. Prve tri argentinske doge došle su u Evropu 1968. godine i još uvijek su retka pasmina. U Argentini su ih desetljećima koristili za lov na veliku divljač i grabežljive životinje (divlja svinja, puma). Koriste se i kao odlični psi za potrebe policije, carine i vojske. Odlikuje ih izvanredna inteligencija i hrabrost. Neosjetljive su na bolesti. U lovu ima posebno opasnu tehniku ugriza - grize od ispod. Osjetljiva je na oštre zapovijedi i kazne. Treba je odgajati i školovati pomoću motivacije uz puno pohvala i nagrada. Ima odlično razvijeno osjetilo njuha i lako ju je školovati za istraživanje i traganje. Po prirodi je dobrodušna, voli djecu i članove obitelji. Nepovjerljiva je prema strancima i drugim psima. Neuobičajeno je dobar čuvar i nadasve vjerna svome domu. Ne laje puno. Primjerena je samo odlučnim i dosljednim ljudima, koji su dobri poznavatelji pasa.

Težina psa
-mužjaci: 45 - 60 kg
-ženke: 38 - 45 kg
Visina psa
-mužjaci: 62 - 68 cm
-ženke: 60 - 65 cm
Uporaba-lovački pas za veliku divljač



BERNARDINAC


Bernandinac je pas za spašavanje. Englezi ga nazivaju svetac, jer su ovim psima svojstvene sposobnosti da unaprijed osjete lavinu, nevrijeme i zemljotrese i da ih predskaže. Nasljedna nastrojenost ove upečatljive pasmine za rad na polju spašavanja odgovara darovitosti ptičara ili lovačkog psa u području lova. Mada je bernandinac svojom upotrebom u snijegu postao legenda, danas se može promatrati i kao čuvar kuce i strpljivi prijatelj djece, koju štiti uočavajući opasnost i neustrašivo ih brani. Zahvaljujući veličini i snazi, bernandinac se ne boji nijednog protivnika. Pored svojih karakternih kvaliteta, ovaj pas objedinjuje ljepotu, stabilnost i sposobnost prilagođavanja svakoj klimi, pa ga zahvaljujući tome žele mnogi prijatelji pasa kao svog pratioca, čuvara i zaštitnika.

Ima srednje dugu dlaku, ravnu pa čak i malo valovitu, posebno na leđima. Njegov rep se završava zastavicom, a na bedrima ima izražene "pantalone". Podvaljak je oblikovan poput ogrlice i zato djeluje veličanstveno. Tjelesna linija dugodlakog bernardinca izgleda nešto mekše nego kod kratkodlakog. Šape su bijele,široke i zatvorene. Često se pojavljuju čaporci. Uzgajač ih mora odstraniti. Kao i većina velikih pasmina bernarinci imaju predispozicije za displaziju kukova.

Težina odraslog psa je oko 80 kg, a životna dob oko 10 godina. Bernardinci su po prirodi robusni. lako mirni, znaju ponekad i ugristi. To će učiniti samo kad osjete ozbiljnu opasnost, jer su inače dobrodušni i imaju visok prag izdržljivosti. Mogu se koristiti kao čuvari, jer svojom, poštovanja vrijednom vanjštinom, izazivaju nelagodu i djeluju prije svega preventivno.

Težina psa-od 75-85 kg
Visina psa
-70 - 90 cm (mužjak),
-65 - 80 cm (ženka)
Upotreba-kučni pas
ŽIVOTNI VIJEK-do 11 godina







Rottweiler


Rottweiler je izvrstan pratitelj i čuvar, on je miran i samopouzdan pas sa usađenom željom za zaštitom doma i obitelji, no ukoliko se odlučite za nabavku rottweilera morate biti svjesni odgovornosti koju ste time na sebe preuzeli, zbog osobina koje posjeduje ta pasmina, te zbog njihove veličine i snage. Također morate biti svjesni i činjenice da rottweiler nije pas koji se uklapa baš u svaki dom. Pravilnim treningom i socijalizacijom možete dobiti izvrsnog kućnog ljubimca, odanog prijatelja, poslušnog radnog psa. Oni su izuzetno odani, puni ljubavi, prekrasni i inteligentni. Nisu veliki lajavci, no dobri su čuvari koji ce vam najaviti kada se nešto neobično dešava. Njihova osobnost može varirati od velike naklonjenosti, do izrazite povučenosti, no u prosjeku to nisu niti psi koji su sramežljivi, ali ni psi koji se lako uzbude. S njima je relativno lako raditi, dobro usvajaju naučeno, odnosno prilično su podložni dresuri. Vrlo su društveni pa će vas često slijediti iz sobe u sobu i pažljivo pratiti sto to radite. Zbog njihove jačine i snage nužna je socijalizacija i trening u ranoj dobi. Nervoza, sramežljivost ili pretjerana uzbuđenost su nepoželjne kod psa ovakve veličine i snage.

Što se izgleda tiče, rottweiler je srednje velik, snažan pas, čvrste građe, velike snage i izdržljivosti. To je crn pas sa jasno određenim paležima na obrazima, njuški, prsima i nogama, te iznad oba oka. Dlaka mu je ravna, srednje dužine. Ova pasmina spada u II FCI skupinu, 2. sekciju (molosoidne pasmine). Rottweilerova težina kreće se (prema FCI standardu) od oko 42 kg za ženke do oko 50 kg za mužjake. Visina ženki prema FCI standardu je 56-63 cm, a mužjaka 61-68 cm.

Rottweilere cesto smatraju agresivnim psima. Jedan od razloga za to je između ostalog i to sto vrlo cesto takve pse znaju nabavljati "macho" tipovi koji ih huškaju, ili pak ljudi koji se nisu dovoljno raspitali o pasmini, ne znaju ga pravilno odgojiti i eto problema. No, iako općenito možemo reci da rottweileri imaju jaki teritorijalni instinkt, te ce sasvim sigurno obraniti dom svog vlasnika i svoj čopor od uljeza, ipak agresivnost i zaštitnički instinkt variraju kod svakog psa.

Rottweileri su također poznati po tome sto vole izazivati i "blefirat" svojim vlasnicima, pa iako su to pomalo uznemiravajuće osobine, ako ste se svom rottweileru nametnuli kao "alf" znat ćete da je to njegovo "ispipavanje terena" je li se promijenilo njegovo mjesto na hijerarhijskoj ljestvici vašeg "čopora" Taj se problem i opet relativno lako može spriječiti ranim treningom poslušnosti te razvijanjem odnosa povjerenja između vas i vašeg psa.

U svakom slučaju, odlučite li se za ovu pasminu, najbolje je prvo sagledati sve loše strane pasmine: Rottweileri imaju relativno kratak životni vijek, a relativno kasno sazrijevaju, pa ćete dosta dugo imati posla sa psom "teenagerom". Oni su krupni psi koji zauzimaju puno mjesta u vašem domu, automobilu, a i izljevi ljubavi kod ovako krupnog psa ponekad znaju biti bolni. No, ako ste spremni imati psa sa popriličnom kilažom koji ce svako toliko potražiti vašu blizinu, osloniti se na vašu nogu cijelim tijelom, pokušati vam se utrpati u krilo, sjesti na vaše noge i sl. to vam neće predstavljati problem. Kada su mladi cesto znaju nasrtljivo naskakivati na vas, pa ćete trebate uložiti trud u to da ih odviknete od te ružne navike. Ako im je dosadno kao štenad znaju biti izuzetno destruktivni, sto znaci da ćete trebati opet uložiti puno svog vremena u druženje s vašim ljubimcem, u trening i socijalizaciju, kako biste kasnije imali ljubimca s kojim ćete uživati duzi niz godina. Dakle, s jedne strane morate svom štenetu posvetiti puno vremena i vježbe kako dosadu ne bi ispoljio destruktivnim ponašanjem, no s druge strane treba biti oprezan u količini vježbe kako svoje štene u tako mladoj dobi ne biste previše opteretili radom jer njegove kosti, ligamenti i zglobovi u razvoju ne bi smjeli podnositi prevelika opterećenja. Osiguravanje socijalizacije važno je i zbog toga da spriječite da rottweilerov zaštitnički instinkt jednog dana prijeđe u agresiju. Također, morate biti svjesni činjenice da, ukoliko ste dobili dominantnog rottweilera, morate ga nepopustljivo "staviti" na njegovo mjesto, a moguće je i da ćete imati posla s agresivnošću spram drugih životinja, ukoliko je psu nedostajalo pravilne socijalizacije. Dakle, cesto su rottweileri "svojevoljni" psi koji trebaju sigurnog vlasnika koji može preuzeti vodstvo, jer ukoliko rottweileru pristupite "mlakim" pristupom može vam se desiti da imate silnih problema. Kao štenci, rottweileri su cesto pravi "smetlari" tj. svako smeće pronađeno vani u šetnji trpaju u usta, dok pravilno ne nauće zabrane. U igri rottweileri znaju biti grubi, pa tako nekog mogu i nenamjerno ozlijediti. Može vam biti i teško pronaći partnera za igru svom štenetu, jer mnogi ljudi nisu spremni pustiti svoju štenad da se igra sa štenetom rottweilera.Rottweileri, iako nemaju dugu dlaku, linjaju se, pa budite spremni na to da vas dom bas neće biti idealno čist jer u vrijeme linjanja posvuda ce se skupljate hrpice crnih dlaka. Oni također i sline, možda ne bas tako jako kao neke druge molosoidne pasmine, ali ipak sline. To je posebno izraženo kod npr. mužjaka opuštenijih obraza, naročito nakon pijenja vode, pa je zgodno odmah nakon pijenja vode psu obrisati njušku kako vam ne bi smočio cijelu kuhinju. Također ih zna mučiti nadimanje, naročito ako ih hranite dehidratom, pa to može biti vrlo neugodno ukoliko vam npr. svrate gosti koji se nađu u gustom plinovitom oblaku.

Uz sve navedeno, rottweileri znaju i imati ozbiljnih zdravstvenih problema (slabi imuni sustav, alergije, očne bolesti, tumori, hd, srčani problemi, puknuća ligamenata, kostiju i općenito bolesti zglobova i kostiju itd.). Budite spremni izdvojiti popriličnu svotu za veterinarske troškove, za troškove prehrane, jer rottweileri, proporcionalno svojoj veličini, zahtijevaju i dosta velike obroke. A da ne spominjemo da ono sto je na jednu stranu ušlo, na drugu mora i izaći, pa i izmet vašeg rottweilera neće biti mali. Naravno, to ce ovisiti i o prehrani za koju se odlučite.

Zlatni retriveri- spoj dobrote, ljepote i sunčeva sjaja

Zemlja porijekla:Engleska

Namjena:
Lovački i kućni pas
Veličina:
Visina mužjaka iznosi 56 - 61 cm, visina ženke između 51-56 cm.

Dlaka:

Dlaka je glatka ili valovita s vodootpornom poddlakom. Boje: sve boje između zlatne i boje vrhnja. Mala bijela oznaka na prsima je dozvoljena.

Njega:
Dlaku je potrebno redovito četkati i češljati, suvišne dlake između jastučića na šapama treba rezati, uši treba redovito


KOKER ŠPANIJEL

Opis: Vrlo dopadljiv pas, naročito zbog prekrasne dlake. Maksimalna visina mužjaka je 39,5cm, a idealna 38 mužjaci, 35,5 ženke. Više pse čeka diskvalifikacija. Glava je okruglasta, usta široka, duboka, gornje usnice pokrivaju donju čeljust; zubi su snažni;škarasti; njuška sa širom otvorenim nosnicama; oči inteligentne i blage, a boja varira prema boji dlake; uši vrlo dugačke; valovito odlakane, ovješene; vrat mišićav; rep nošen u liniji leđa, stalno u pokretu. Dlaka je srednje duljine, svilenasta. Boje dlake: potpuno crna, crna sa paležem, jelenja, boja pijeska, pastrvasta, prosijeda.



Španjolski mastif

Španjolski mastif je dobroćudan, miran i pitom, pred nepoznatim iskazuje odlučnost, naročito u situaciji kada treba zaštititi stado. Lavež mu je promukao, dubok i prodoran, čuje se i na velikoj udaljenosti. Riječ je o veoma inteligentnom psu, koji nije lišen ljepote, što se može videti u njegovom izrazu.

Poljski nizinski ovčar

To je pas srednje veličine, prodoran, snažan, mišićav, sa dugom i gustom dlakom, živahnog ali umjerenog temperamenta, oprezan, okretan, inteligentan, ima dobro pamćenje i prihvaćenu pripravnost. Otporan je na nepovoljne klimatske uslove.
Lak za vođenje. Radi kao čuvar stada i imanja. U gradskom životu on se prilagodio u veoma dobrog psa za pratnju. Dobro njegovana dlaka daje mu privlačan i interesantan izgled. ....



Srednjeazijski ovčar- Alabai

Srednjeazijski ovčar drugog naziva Alabai je stara pasmina psa namjenjena za čuvanje ovaca od vukova i ostalih grabežljivaca ali i za obranu ljudi i karavana! Pasmina vuče porijeklo od Tibetskog psa prije 4000 godina i potječe iz južnog Turkmekistana.
Možemo ih vidjeti na području Srednje Azije (Turkmekistan, Tadžikistan, Pakistan, Afganistan, Kazahstan, Iran i Mongolia). Pasmina se poboljšala stoljetnom selekcijom. Iz svakog legla ostavljani su najbolji primjerci koji su se pokazali kao najbolji borci sa vukovima i bili oštri čuvari.



Grenlandski pas

Grenlandski pas je veoma snažan polarni špic, građen da izdržava naporan rad koji iziskuje vuča saonica u arktičkim uslovima...



Bergamski ovčar

Prije više od 2000 godina trgovci su u Europu doveli ovčarske pse dobre dlake. Prvo su smjesteni u Toscani gdje je od njih nastao maremanski ovčar, a kasnije je na sjeveru Italije doslo do selekcije i tu je nastao bergamski ovčar. ....



ISTARSKI GONIČ

kojega su svojatali i Slovenci, ipak je hrvatski pas. Međunarodna kinološka federacija odlučila je da je Hrvatska zemlja podrijetla istarskoga oštrodlakog i kratkodlakog goniča te posavskog goniča, objavljeno je na 2003. godine na godišnjoj izbornoj skupštini kluba "Istarski gonič".
Kao izvorna hrvatska pasmina istarski gonič registriran je 1999. Istarski kratkodlaki gonič je srednje veličine, skladno građena tijela. Glava mu je produljena, kruškasta oblika, uši poklopljene, vrat srednje duljine, leđa ravna i duga. Dlaka mu je sjajna i tvrda, pa odaje izgled snažne životinje. Vidljive sluznice su tamne.
Karakteristična boja te pasmine je bijela, sa svjetlosmeđe-narančastim poljima po glavi. Te tamnije površine oštro su ograničene. Visoki su oko 45-55 centimetra i teški do 18 kilograma.
Tipičan je lovački pas, koji se koristi u lovu na zečeve i lisice. Vrlo dobro radi u grupi i samostalno. Naročito je dobar na tvrđim, kamenitim i grmovitim terenima.
Sve se te karakteristike odnose i na oštrodlakoga istarskog goniča, koji predstavlja njegovu sestrinsku liniju. U kreiranju oštrodlakoga goniča korišten je i francuski vendenski baset.
Istarski oštrodlaki gonič skladno je građen i čvrst pas, pomalo robusna izgleda, oštre dlake duge 5 do 10 centimetra, a konstitucijski je nešto veći i teži od kratkodlakoga goniča.
Glava mu je jaka, robusnija nego kod istarskoga kratkodlakoga goniča, u čeonom dijelu blago izbočena. Predio oko njuške obrastao je oštrim brkovima. Vrat je umjerene duljine, a leđa ravna i duga. Noge su mu mišićave i čvrste, zatvorenih šapa. Bijeli je s narančasto-smeđim poljima po glavi i oko korijena repa. Visok je 46 do 58 centimetara, a težak 20 do 25 kilograma. Koristi se u lovu na lisice i zeca, ali i kao krvosljednik. Kao i kratkodlaki gonič, izvanredan je na kamenitom terenu.
Uzgaja se i u Italiji, Austriji i Engleskoj. Križanjem hanoveranskog krvosljednika i istarskog oštrodlakog goniča dobiven je štajerski visokonogi gonič, a u Italiji je poslužio za oplemenjivanje talijanskog oštrodlakog ptičara.



EPAGNEUL BRETON

Uravnoteženost Bretona omogućuje mu da u potpunosti vlada sredstvima sa kojima ga je priroda obdarila i da ih u savršenoj harmoniji prilagođava uvjetima terena i vremena. Lovačka strast je kod njega veoma izražena. Brzinom rada se približava engleskim ptičarima. Na utakmicama Field-trials brzina rada je cijenjena kao i kvaliteta nosa. Veća brzina uvjetuje i visoko držanje glave pri radu, što je također uvjet na utakmicama. Uz to,brzi galop ne omogućuje rad niskim nosom, jer bi trpio povrede glave. Ali, svaki inteligentan pas, zavisno od potrebe, koristi i visok i nizak nos, kao što smjenjuje kas i galop, ako ga uvjeti terena na to prisiljavaju. Bretna ne treba podsticati na aktivnost. Radi jednako na temperaturi plus ili minus 30C. Ako je bezvodan teren naročito ljeti, treba za njega nositi vodu.

Izdržljiviji je od bilo koje rase ptičara, što mu omogućuje kvadratna građa tijela. Jednako je aktivan na početku i na kraju lova. Voli rad u vodi u koju ulazi najčešće prvim kontaktom. Također je hrabriji od ostalih ptičara. Breton je tvrdoglav pas sa jace ispoljenom težnjom za nezavisnošću, ali i pored toga lako prihvata dresuru. Ljubitelji ove rase ga opisuju kao maksimum kvaliteta u minimalnoj zapremini.

Težina psa-od 17 do 20 kg
Visina psa
-47 do 50 cm (kuje)
-48 do 51 cm (psi)
Uporaba-lovački pas



NJEMAČKI (SREDNJI) PINČ

Pinčer kratke dlake vrlo je elegantan, naročito skrojen i okretan pas srednje veličine slične anatomske građe i karakterističnih odlika kao šnaucer.Uvijek hrabar i budan, usprkos dobroćudnog karaktera, može prema svakom strancu da se pokaže nepoverljiv, pa zato za kuću, dvorište i vozilo, da bude oštar i ozbiljan čuvar. Zbog svoje kratke, čiste dlake vrlo je pogodan za stan i može se lakše održati zbog dosta malih troškova za ishranu.

Težina psa-14 - 20 kg

Visina psa-45 - 50 cm

Uporaba-pas čuvar, kučni pas

ŽIVOTNI VIJEK-14 - 16 godina



HAVANEZER

Prilagodljiv, veseo i smion, Bichon je stekao puno poklonioka otkada se kao relativno neppoznat, pojavio krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Usprkos izgledu krznene lopte, ova je pasmina neustrašiva i otporna - farmeri u Norveškoj čak ih treniraju za sakupljanje stada ovaca.

Težina psa-3 - 6 kg
Visina psa-21 - 29 cm
Broj štenaca-1 - 9, prosjek 4
ŽIVOTNI VIJEK-14 - 15 godina



KINESKI KUKMASTI PAS

To je malo poznata vrsta pasa, potpuno gole kože. Visok je tridesetak centimetara, koža mu je sivoružičaste boje ili bijele boje s crnim točkama. Jedina dlaka koju ima, odnosno čuperci dlaka, nalazi mu se na vrhu glave, kao kosa, dok nešto malo dlaka ima među prstima na nogama.

Težina psa-preko 5,5 kg
Visina psa
-23 - 30 cm (Ž)
-28 - 33 (M)
Uporaba-pas za pratnju
ŽIVOTNI VIJEK-10 - 12 godina



MALTEZER

Maltezer se smatra jednom od najljepših pasmina u FCI grupi IX odnosno grupi pasa za pratnju, a također je poznat kao jedna od najstarijih pasmina na svijetu. Charles Darwin ga smješta u razdoblje 6000 godina p.K. Prva slika maltezera potječe iz Egipta, točnije grada Fayum, a povjesničari je smještaju u razdobje između 600 i 300 godina p.K.

Težina psa-3 - 4 kg
Visina psa
-20 - 23 cm (Ž)
-21 - 25 cm (M)
Broj štenaca-X
ŽIVOTNI VIJEK-12 - 15 godina



ŠVEDSKI JAMAR (DREVER)

Drever je rijedak izvan Švedske, no popularan je gotovo kao labradorski retriver u svojoj domovini. Za kratko je vrijeme ova marljiva i pokretljiva pasmina postala najomiljeniji pratilac švedskih lovaca. Njezina je osobnost tipična onoj ostalih jamara, a ako postoji neka zamjerka, onda je to prekomjerena revnost. Drever ima prvoklasan nos i snažan je tragač. Zbog svojih kratkih nogu sporiji je od goniča - zato je idealan za usmjeravanje divljači prema lovčevu oružju.

Težina psa-14- 16 kg
Visina psa
-30 - 36 cm (Ž)
-32 - 38 cm (M)
Uporaba -Društvo, lov
ŽIVOTNI VIJEK-12 - 14 godina


SAMOYED

Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina koje su se kasnije razvile u Europi. Neki su zadržali pastirski karakter, a drugi su se prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko pleme centralnog dijela sjevernog Sibira - Samojedi ili Neneci oduvijek su se oslanjali na svoje pse. Ovaj pas nikada nije postao lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču, postao čuvar i vjerni suputnik.* Samojed nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo najavi dolazak svakog gosta. Samojedi su bili jedinstveni među eskimskim plemenima po osobnom i radnom kontaktu sa psima. Često su članovi obitelji uzimali pse da s njima spavaju u velikim šatorima od sobove kože (Chooms) pod pokrivačima od topla sobova krzna jer su ih psi dodatno utopljivali. Djeci su dopuštali da se igraju sa štencima, a ako su kuje iz nekog razloga bile nesposobne ili nepodobne za dojenje, žene su osobno hranile i podizale mladunčad. Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je pleme Samojeda cijenilo i ustrajno socijaliziralo svoje pse.Samojed je pas vučjeg tipa. Dojmljivom i raskošnom nastupu značajno pridonosi to što je samojed snažan, aktivan, graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću. On je srednje velik pas s bogatim krznenim ogrtačem i karakterističnom grivom. Prvo što se uočava na glavi samojeda jesu njegove tamnosmeđe, tople i vesele oči, crni nos i uši koje su uspravne, trokutaste, zaobljene na vrhovima, relativno male i potpuno prekrivene dlakom. Tipičan rep je bogato odlakan, nošen savijeno prema naprijed preko leđa ili uz bok. Visine su 50-60 cm i težine 23-30 kg. Crna boja krzna selekcijom je eliminirana, a čista, blistavo bijela danas je gotovo univerzalna. Dopuštene su još i bijela s kremastom i potpuno kremastom bojom, koja se na izložbama baš i ne preferira, ali je važna kod uzgoja zbog pravilne pigmentacije. Vanjska dlaka je gruba i ravna, ne smije biti čupava, svilena ili valovita, a duža je nego u drugih arktičkih pasmina. Unutarnja dlaka tzv. poddlaka je gusta i mekana. Takva struktura dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od vanjskih utjecaja, a zahtijeva minimum brige. Iako bijelo, njegovo krzno uvijek izgleda vrlo čisto, a blato se nakon sušenja jednostavno iščetka. Besprijekorno krzno ima blistav srebrnasti sjaj. Vrlo gusta dvostruka dlaka traži redovito češljanje, posebno u proljeće i ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje, može se zamrsiti i izazvati probleme s kožom. Iščešljana dlaka može se sakupljati i kasnije korisno upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.Iz davne prošlosti potječe čak i legenda o toj pasmini. Postoji legenda da su Samojedi, pleme koje je nekada naseljavalo centralnu Aziju, živjeli sa svojim psima još i prije nego što su napustili svoju postojbinu. Legenda govori o pustinjskim ljudima koji su prije više od 35000 godina, bježeći od neprijatelja prema sjeveru kroz Mongoliju, došli do ledem okovanog Arktika. Legenda dalje priča o psima krem boje, čije je krzno izblijedjelo na arktičkom suncu kada su jednom zauvijek napustili pustinju, poprimivši srebrni odsjaj teritorija okovanog ledem koji su naselili. Oni nisu agresivni psi, a to možemo uvelike zahvaliti istoimenom plemenu koje je, zbog zajedničkog suživota, bilo koji oblik agresivnosti prema ljudima ili drugim psima kažnjavalo smrću. Višestoljetnim bliskim i neprekidnim kontaktom čovjeka i psa razvila se pasmina koja je radila ukorak s njim, odmarala se u toplini njegova doma, žestoko se borila uz njega u životnim bitkama, radeći marljivo i ustrajno imala je samo jednu želju - da ugodi čovjeku. Ali samojed nikad nije postao ponizan pas. On je veliki veseljak, koji je zadržao mnoge nonšalantne osobine svojih primitivnih predaka. Danas su prihvaćeni kao prekrasni i izrazito ljupki psi za društvo. Sa zadovoljstvom prihvaćaju svaki zadatak ili igru s bezbrižnim izrazom lica i uz tipičnu radosnu opuštenost. Smiješak samojeda je zaštitni znak pasmine i njegove vesele osobnosti.



HAMILTONOV GONIČ

Pasmina je dobila ime po Adolfu Patricku Hamiltonu, utemeljitelju Švedskog kinološkog kluba. Hamiltonov gonič je nastao križanjem varijeteta njemačkog bigla s engleskim lisičarom i lokalnim švedskim goničima. Hamilton je prvi puta izložen 1886. godine. Obva pasmina je gotovo nepoznata izvan Skandinavije. On je bolji lovac kada lovi sam nego u čoporu, a u stanju je slijediti i istjerivati divljač. Kad naiđe na plijen, laje na tipičan način za goniče. S dlakom koja je zimi znatno gušča, Hamilton sa zadovoljstvom radi u snijegom prekrivenim švedskim šumama.cerekthumbupsretan

TEŽINA PSA
-23 - 27 kg
VISINA PSA
-49 - 57 cm (Ž)
idealna 53
53 - 61 vm (M)
idealna 57
UPOTREBA
-Lov, društvo
ŽIVOTNI VIJEK
-10 - 12 godina



BRAZILSKI PAS


Značajan dio karaktera je hrabrost, odlučnost. Odan je gospodaru i privržen djeci. Njegova vjernost je čuvena u Brazilu. Uvijek traži društvo vlasnika. Prema strancima je nepoverljiv. U kući je miran. Nenadmašan je kao čuvar. Posjeduje instikt za lov velike divljači i kao pastirski pas za čuvanje goveda.

Težina psa
-min 40 kg (ženke)
-min 50 kg (mužjaci)
Visina psa
-60 - 70 cm (ženke)
-65 - 75 cm (mužjaci)
Uporaba-pas čuvar i pas tragač
ŽIVOTNI VIJEK-12 do 15 godina



MOPS/PUG


MOPS ga zovu u Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj, PUG-(engl.-pesnica-pas veličine pesnice) ga zovu u Velikoj Britaniji, KARLIN-ga zovu u Francuskoj.
Na nasim prostorima ja najčešće čujemo Mops,a najrjeđe Karlin!!!

Težina psa-6, 3 - 8, 1 kg
Visina psa-od 25 do najviše 32 cm
Uporaba -pas za pratnju
Broj štenaca-4
ŽIVOTNI VIJEK-12 - 15 godina



SLIKICE












Škotski jelenski hrt

Škotski jelenski hrt - kao što njegovo ime kaže, u Škotskoj je bio namijenjen lovu na jelene. To je jedna od najstarijih pasmina na Britanskom otočju. Divljać uvijek gone dva jelenska hrta, koji na prvi pogled love isto kao i drugi hrtovi, mada više nego ostali koriste nos. Prvi jelenski hrt je u kontinentalni dio Europe došao 1863. godine, gdje ga je zasjenio puno privlčcniji borzoj. Tipican je hrt, vjeran kući, svoj temperament oslobađa u trkama. Jelenski hrt nije primjeren životu u gradskom stanu. Mora imati dvorište, jer ovaj pas ne može živjeti u boksu. Malo laje, svojom veličinom pobuđuje poštovanje. Brzina - veca od 50 km/h
Težina psa
oko 45,5 kg (Ž)
oko 36,5 kg (Ž)
Visina psa
min 76 cm (M)
min 71 cm (Ž)
ŽIVOTNI VIJEK
10 -ak godina




Sibirski Husky


Sibirski Husky su privlačni psi, srednje veliki, snažni, energični i ponosni vučni psi, sposobni povući lakše terete umjerenom brzinom na duge razdaljine. Sibirski Husky su psi stvoreni za trčanje i ako im ne možete pružiti ono što njihova pasmina zahtjeva, bolje je da se odlučite za neku drugu rasu jer bi ubrzo došlo do velikih problema Sibirski Husky je pas o kojem se prilično lako brinuti. On je po prirodi čist i bez zamjetljivog mirisa. Sami se održavaju čistim i potrebe za kupanjem su minimalne. Često kupanje s šamponima nije preporučljivo, jer im se time skida sloj masnoće s dlake koji ih štiti od + 40°C do - 40°C. Ustvari, mnogi vlasnici kupaju svoje pse jednom godišnje ili rjeđe. Dvaput godišnje ostaju bez poddlake. To je razdoblje vrlo intenzivnog gubitka poddlake koje može trajati tri ili više tjedana, a poprilično ovisi i o klimatskim uvjetima. Mnogi se slažu da je s tim periodičnim problemom lakše izaći na kraj ,nego s konstantnim opadanjem dlaka nekih pasmina mekog krzna. U tom razdoblju, najbolje ga je redovito četkati.. Nikakvo timarenje ili šišanje nije potrebno ni preporučljivo. Nokte bi im trebalo povremeno provjeriti i po potrebi podrezati, naročito ako pas ne trenira, a kod aktivnih pasa to nije potrebno.
Ima odličan temperament, njegov nježan i prijateljski stav ostavština je prošlosti s obzirom da ih je narod Chukchi držao u obiteljskim skloništima i ohrabrivao svoju djecu da se igraju s njima. Na Aljaski griju djecu u igluima. Huskyi su pozorni psi, spremni udovoljiti i prilagodljivi. Nisu agresivni i sposobni su za timski rad i vuču. Sibirski Huskyi su vrlo inteligentna i samostalna pasmina. Mogu biti vrlo tvrdoglavi, zahvaljujući njihovoj prvotnoj namjeni i mogu se lako dosađivati. Iako je Husky dobro društvo za svakoga bez obzira na godine i interese, ipak se ne preporučuje za osobe kojima je on prvi pas kojeg su ikada imali, jer greške je lako napraviti i ponekad vrlo teško ispraviti kod ovog inteligentnog psa. S obzirom da je sposoban pokazati veliku privrženost svojoj porodici, ovo baš i nije pas za samca. Prema strancima ne pokazuje strah ni sumnju, te stoga nije prikladan za psa čuvara.
Huskyi su prilično tihi psi. Oni ne laju, što je tipično za druge pasmine, već se glasaju mekim " pričanjem". Povremeno zavijaju, ali s obzirom da su to psi orijentirani čoporu, kao i ostale polarne pasmine, takvo ponašanje je normalno.
Kada uzmete štene, pitajte uzgajivača kako je i s čim hranio kako biste znali što ponuditi vašem novom ljubimcu. Ne zaboravite da iznenadna promjena jelovnika može ozbiljno poremetiti probavni sustav šteneta. Husky zahtjeva prilično malu količinu hrane s obzirom na veličinu, ali uvijek nastojite da bude kvalitetna, naročito ako je pas aktivan. Prehrana šteneta i odraslog psa se razlikuje, a period prijelaza s jedne na drugu vrstu ishrane neka bude između 10. i 12. mjeseca starosti psa. Ljeti mu ponudite laganiju hranu, dok tijekom hladnijih mjeseci hrana treba biti kaloričnija, naročito ako je pas dosta vani i vrlo aktivan.
Sibirski Huskyi su najsretniji kada mogu sudjelovati u obiteljskim aktivnostima. Najidealnije je kada pas može izaći i uči u kuću prema svojoj slobodnoj volji kroz posebna " pseća vrata". Nažalost, to nije uvijek moguće pa bar, ako imate ograđen prostor oko kuće, naučite psa da zatraži da ga pustite van. Savršeni uvjeti za držanje Huskyja su veliko dvorište, s ogradom koja bi trebala biti čvrsta i bar 180cm visoka. Ogradu valja dobro ukopati u zemlju kako bi spriječili potkopavanje. Sibirski Huskyi su nepopravljivi kopači i najbolje je postaviti pješčanik u sjenovitom kutu dvorišta i naučiti ih da tamo iskažu svoju strast za kopanjem. Huskyja ne bi trebalo puštati da luta po susjedstvu.
Ako se odlučite držati svog psa u boksu, trebali bi ga ograditi žičanom ogradom s betonskim podom, širine 180cm-210cm i 300-450cm dužine. Visina neka bude najmanje 180cm sa žičanom mrežom preko vrha. Postavite ga na sjenovito mjesto i opremite suhom i komotnom kućicom sa zaštićenim ulazom. S obzirom da je Sibirski Husky polarni pas, ako ima odgovarajuću kućicu može ostati vani i po vrlo hladnom vremenu. Postavite kućicu s ravnim krovom jer Husky obožava izležavati se na njemu i promatrati svijet oko sebe. Grijanje nije potrebno, ali mu stavite slamnati ležaj. Sibirskog Huskyja nikad ne stavljajte na lanac. Husky nije za stan, ali ako ga redovito šećete ili, bolje, trenirate, neće mu smetati skučeni prostor. Sibirski Husky je izvanredno zdrava pasmina. Ako je dobro zbrinut, Huskyja je relativno lako održavati, a naravno da je potrebna kvalitetna hranidba, redovita provjera zdravlja i cijepljenja, te čišćenja od glista, te drugih parazita i nametnika.
Pojava displazije kukova kod Huskyja je vrlo rijetka. Savjesnost uzgajivača očuvala je ovu pasminu bez većih problema s displazijom.

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

nedjelja, 04.05.2008.

Ovdje cete citati, ali vrijedi!

Novo štene u kući


Neopisiv je osjećaj kada štene prvi puta stigne u vaš dom. U ovom dugom postu podijelit ćemo život prekrasnih štenaca u nekoliko faza i pomoći vam da ih bolje shvatite.

1. Faza
od rođenja do 3. tjedna:
Štenad je tada u potpunosti ovisna o majci. Tada su štenci još slijepi i osjećaju jedino miris i majčinu toplinu. U takvoj najranijoj dobi mogu se hraniti isključivo mlijekom zbog nerazvijenih zubi. Ne smijete ih dirati dok su tako mali a i budite oprezni jer dok prilazite štencima kuja će vas imati neprestano na oku za svaki vaš krivi pokret mogla bi vas napasti ili čak ugristi osobito ako vas ne poznaje.

2. Faza
Od 3. do 6.tjedna
Štenad još uvijek ovisi o majci ali tada vidi i čuje. Pomalo istražuje svijet oko sebe i igra se s braćom i sestrama. Možete ih umjereno maziti pod budnim okom kuje ali ne pretjerujte. Štenad će početi razvijati buduće odnose s drugima u leglu i primijetiti ćete da je jedan od štenaca dominantniji i jači tako što će uvijek biti prvi na redu za hranjenje, gurkat će druge u leglu i ljutit će se kad mu netko bude htio uzeti igračku ili se na grub način igrati s njime.
Isto tako možda jedan od štenaca bude slabiji i pazite da ga tada majka ne zapostavlja.
Štenad će prihvatiti položaje u leglu ali i kuja isto. Koliko se ona vama činila strpljiva s štencima kada stvarno pretjeraju više se neće usručavati zarežati na njih.

3. Faza
Od 6. do 9. tjedna
U ovom razdoblju štenad još sisa no u 8 mjesecu spremni su odvojiti se od majke i otići u novi dom. Dok se to ne dogodi oni će sve više vremena provesti u igri ili odmaranju.
Tada je vrijeme za ranu socijalizaciju. Majka će ih učiti osnovnim stvarima kroz igru i strogo režanje- znak da su pretjerali. Polako ih možete učiti na kruću hranu a bilo bi dobro da je u početku pomiješate s toplim mlijekom kako bi bila mekša a naravno do prve godite davat ćete im obavezno junior hranu koja će sve više postati zamjena za majčino mlijeko.
U osmom tjednu kad usvojite štene shvatite da će to ispočetka biti malo traumatično za njega zbog odvojenja od braće, sestara i posebice majke. Možda će biti nervozno ili cviliti ali uz malo brige to će prestati. Štene će tad pokazati svoju pravu ćud- nestašno, zaigrano i jako znatiželjno. Ne zaboravite kad štene dođe u novi dom počinite kako želite nastaviti. Ne uzbuđujte se previše te shvatite da su psići jako pametni, stavite štene jednom na sofu i ono će misliti da mu je tamo mjesto, pustite ga jednom da spava na krevetu i ono će zaključiti da je to ugodno mjesto za odmor.

3.Faza
Od 9. do 12 tjedna
Štene se priviknulo na novi dom i vlasnika. Počnite ga učiti redu. Istina slatko je i samo jedan njegov pogled bit će dovoljan da mu dopustite bilo što. No budite ustrajni. Napravite raspored i podijelite brigu za psa međusobno u obitelji. Raspored stavite na vidljivo mjesto u kući i pripazite da ga se ukućani pridržavaju. Može izgledati otprilike ovako:

O MAXU SE PRVENSTVENO BRINE……..
MAX SPAVA U…..
TOČNO ODREĐENO VRIJEME KAD MAX TREBA UČITI JE….
VRJEME ZA MAXOVO JELO JE…..UJUTRO I…..NAVEČER
MAXA U ŠETNJU TREBA IZVODITI U…..(mjesto) U….(sati)
RAZMISLITE O MAXU PLANIRATE DAN
MAXU NE SMIJETE DAVATI…..
MAX NE SMIJE IĆI U……(prostorije, neka određena mjesta)
MAX IDE VETERINARU…
BROJ VETERINARA ZA HITNE SLUČAJEVE JE……
Razmislite i o imenu štenca. Psi se najbolje odazivaju na kratka imena poput Max, Rex, Ben..
Ime neka bude jasno da se ne osjećate neugodno dok ga izvikujete u parku.

4.Faza
od 3. do 6. mjeseca.
Štene je već odavno dio vaše obitelji i počinju prvi problemi i neredi. Evo rješenja:
PROBLEM: Ižvakane cipele
RJEŠENJE: Štencu rastu zubi, on treba i voli žvakati opskrbite ga igračkama

PROBLEM: Vršenje nužde u kući
RJEŠENJE: Možda možete naći pijesak da u njega vrši nuždu a ako ne prije i poslije jela izvedite ga van , uvijek na isto mjesto. Uskoro će se naviknuti, a kad god obavi nuždu u kući ukorite ga i izbacite van.

PROBLEM: Bježi u susjedne vrtove
RJEŠENJE: Osigurajte svoj posjed da ne može otići i izvodite ga češće u šetnju a kad prekrši to pravilo ukorite ga i kaznite. Kasnije se ispričajte susjedima.

PROBLEM: Pokazuje agresivnost prema drugim psima
RJEŠENJE: Ponaša se zaštitnički zbog vas, češće ga izvodite u park i polako upoznavajte s drugim psima ali ne svima odjednom. Možda možete s susjedima organizirati okupljanja štenadi gdje će se sprijateljiti i upoznati s drugim štencima i postati društven pas.

PROBLEM: Strah od veterinara
RJEŠENJE: Mnogi se psi boje veterinara a u tom slučaju ne možete ništa postići sami zato zamolite veterinara da štencu polako i postupno prilazi i da se prije nego ga cijepi poigra s njime ,da ga pomazi i za dobro ponašanje nagradi poslasticom. To je siguran recept za prerastanje straha od veterinara.

Također u ovom razdoblju morate dresirati svog psa. Osnovne naredbe su:
Sjedi!, lezi!, šapa!, čekaj! , dođi! i uz nogu!!
Zapamtite: samo strpljenje!!!

5. Faza
Od 6. do 12 mjeseca
Štene postaje pas. Dosegnut će punu veličinu i karakter. Vaša briga i ljubav su se isplatile.
Od malenog štenca dobili ste prekrasnog, zdravog i dobro odgojenog psa. Morate se i dalje brinuti za njega i poštivati raspored koji ste napravili. Pas stječe iskustva cijelog života. Isto tako kao što možete poboljšati njegov karakter možete ga i pogoršati. Zato oprez. Psu ćete trebati jednako sada i za 10 godina pa mu omogućite najbolji život uz odlične uvjete i puno brige i ljubavi i isplatit će se i njemu i vama. Vidjet ćete.

Socijalizacija šteneta

Socijalizacija, odnosno navikavanje psa na različite podražaje iz njegove okoline najvažniji je proces u razvoju psihičkih osobina jednog psa. Mnogi uzgajivači, a posebno (novopečeni) vlasnici pasa, ne razumiju istinsku vrijednost socijalizacije. Također, mnogi su vlasnici pasa skloni vjerovati izjavama ´stručnjaka´ kada im kažu da svog psa ne trebaju ničemu podučavati prije nego što napuni šest ili čak devet mjeseci.
Nije točno da štene počinje učiti tek u starosti od sedam-osam tjedana, a da nije sposobno ništa ´ozbiljno´ učiti sve dok ne dođe u neku ´odrasliju´ dob. Ono počinje učiti onog trenutka kada dođe na svijet. Mnogi uzgajivači zaboravljaju tu činjenicu, pa svoje štence drže izoliranima od vanjskih utjecaja gotovo tijekom cijelog vremena koje štenci provedu kod njih, da ih slučajno ne bi previše izložili svijetu oko njih. To je uistinu velika šteta, jer nije moguće štene previše izložiti novim stvarima: ljudima, mjestima, drugim životinjama, nepoznatim zvukovima, prirodnim preprekama... a upravo to predstavlja socijalizacija.

U prvoj, neonatalnoj fazi razvoja štene je sposobno tek sisati i spavati. U tom razdoblju već mu se razvija i osjetilo okusa. Štene je sposobno i osjećati bol, iako mu još uvijek nije do kraja razvijen centar za bol u mozgu. Majka-kuja liže ga po trbuhu da bi ga potaknula na obavljanje nužde. Tijekom tog razdoblja, uzgajivači bi trebali vrlo nježno i pažljivo postupati sa štencima i svakodnevno ih uzimati u ruke (gladiti ih).

Druga faza, ujedno i prva kritična faza, je prijelazni period koji počinje u razdoblju kada je štene staro između dva i tri tjedna, a u kojem štenci progledavaju i počinju čuti. Idalje ih se treba uzimati u ruke, a treba ih se i početi navikavati na pozadinske zvukove, primjerice umirujuću glazbu s radija, da bismo smanjili mogućnost da ih preplaše iznenadni zvukovi. Početkom razdoblja socijalizacije, s otprilike tri tjedna, štene već može hodati, čuti, osjećati, mirisati i vidjeti, ali mu se ta osjetila neće u potpunosti razviti sve do 12. tjedna života, ponekad i duže. Sa približno tri tjedna, štene već može jesti mekanu hranu i to je otprilike trenutak kad njegova majka prestaje brižno čistiti nakon što štene obavi nuždu i vrijeme je da ljudi preuzmu brigu o tome. Sada štene već napušta svoju košaru ili kavez (ovisi gdje su majka i štenci smješteni) i odlazi obavljati nuždu negdje drugdje. Prirodno su psi čiste životinje i ne vole vršiti nuždu na mjestu gdje spavaju i obitavaju, ali ako se odmalena ostavljaju u prljavim i nehigijeniskim uvjetima, kasnije će ih biti puno teže naučiti vršenju nužde na mjestima koja mi smatramo prikladnima.
Možda zvuči nevjerojatno, ali štene koje odrasta u prljavim životnim uvjetima, razlikuje se od onog koje odrasta u čistim uvjetima i koje se, od trenutka kada je sposobno za samostalno vršenje nužde, uči obavljanju fizioloških potreba na, primjerice, novinama. U ovom razdoblju psi se počinju igrati sa svojom braćom iz legla. U početku je to vrlo nespretna igra, ali kako vrijeme prolazi i štenci postaju koordiniraniji, a i njihovi mišići se razvijaju. Od tog vremena, svako bi se štene iz legla trebalo svakodnevno upoznavati s novim ljudima, predmetima, zvukovima i aktivnostima.

Ako ste u leglu uočili štene koje pokazuje znake plašljivosti, njega bi trebalo posebno nadgledati, tako da ga se može socijalizirati u većoj mjeri nego ostale štence. Također, ozbiljni uzgajivači, kojima je stalo do kvalitete njihovih legala NE bi smjeli dalje pariti (u uzgojne svrhe) takvo štene!Kada štene napuni pet tjedana, već ima razvijeno pamćenje i koristit će mu igra od koje će nešto i naučiti, naravno, uz stalnu, dnevnu pažnju koju će mu njegov uzgajivač poklanjati. Uzgajivači ne bi trebali potcjenjivati ovu fazu u razvoju šteneta, jer je to razdoblje u kojem ono može puno toga naučiti. Primjerice, štence se može naučiti (svakog posebno, ali i sve zajedno), da slijede čovjeka, koristeći pljeskanje rukama, zvižduk, trčanje (od njih, a ne prema njima), igračke ili pseće poslastice. Također, štence se u tom razdoblju može (na)učiti i da mirno podnose da ih netko nosi u rukama ili da miruju dok ih netko pregledava ili mazi ili češlja… Prostorija u kojoj štene obitava trebala bi izgledati kao dječje igralište: puna prepreka, igračaka i raznih predmeta, prikladnih za štence određene pasmine i tog uzrasta.

U razdoblju između šest i osam tjedana u leglu je već snažnije izražen društveni poredak. Iz tog razloga, štence se ne bi trebalo odvajati od ostatka legla i majke prije nego što navrše minimalno 7 tjedana. Potrebna im je disciplina koju im pruža majka, a ona im ujedno postavlja i granice ponašanja. Primjerice, ako je (u igri ili u bilo kojoj drugoj situaciji) prejako ugrizu, majka kuja će im jasno pokazati da takvo ponašanje nije poželjno. Također, štenci moraju shvatiti da postoje granice u njihovom ponašanju i kada više ne sišu. Zanimljivo je da su uzgajivači nekih, potencijalno agresivnijih pasmina, primijetili da štenci koji ostaju u leglu do 12. tjedna starosti, pokazuju veći stupanj socijalizacije i manju sklonost griženju, od onih koji napuštaju leglo sa 7-8 tjedana starosti.

Nadalje, za uzgajivače je važno da shvate da psi kojima u tom osjetljivom razdoblju socijalizacije nije posvećivana dovoljna pažnja, mogu imati trajnih problema s neovisnošću, plašljivošću te većoj ovisnosti o drugim psima nego o ljudima. Nove vlasnike, s druge strane, trebalo bi upozoriti da štenci ne bi trebali spavati u istoj prostoriji s drugim kućnim ljubimcima te da bi ih trebalo šetati same i igrati se s njima odvojeno, kako bi bavljenjem sa štenetom uspjeli razviti i kvalitetan individualni odnos, a ne oslanjajući se na nagon čopora u potpunosti prepustili odgoj šteneta starijim psima. Naravno, to bi trebali raditi i svi uzgajivači, jer tek uz pažnju, povezanu sa socijalizacijom, štene može ostvariti svoj puni potencijal. U trenutku kada mijenja dom, štene se ne bi trebalo bojati nikakvih radnji, niti normalnih aktivnosti te bi moralo biti sposobno za normalan nastavak svog razvoja, a na uzgajivačima je i da objasne kupcima neke osnove o životu sa psom i važnosti daljnjeg rada sa njim.

Dobro je znati i za tebe i za tvog psa!

ZAŠTO PAS LIŽE RANE NA TIJELU?
Poznato je da rane kod pasa zarastaju prije nego rane kod ostalih domaćih životinja. Pas liže svoje rane kad se povrijedi kako ne bi došlo do infekcije. U slini psa nalaze se sastojci (karbonati, natrij, globulin) koji osvježavaju ranu, dezinficiraju je, suše i tako ubrzavaju zacijeljenje.

ZAŠTO PSI JEDU TRAVU?
Poznato je da se pas nekada isključivo hranio mesom životinja koje je ulovio, danas zvijeri pri ulovu najprije pojedu iznutrice (u želucu ima trave). Danas se pas uglavnom hrani 1/3 mesa i 2/3 ostalih proizvoda. Primjećujemo da pas jede travu ali ne svaku već tzv. pasju travu. Travom si olakšava probavu. Kada se pas čisti, često proguta i nešto dlaka koje mu ostanu u želucu. Trava mu pomaže da dlaku lakše povrati. Sama trava također pospješuje funkcije crijeva i želuca te u tijelo unosi i potrebnu dozu vitamina.

ZAŠTO PAS ZAKOPAVA HRANU?
Kada pas raspolaže s većom količinom hrane, zbog straha da je sutra možda neće imati, zakopava je u zemlju ili pijesak. To u prirodi rade šakali i vukovi. Ta hrana psu ne služi samo kao rezerva, nego zakopano meso i druga hrana zbog vlage u zemlji sazrije i fermentira. Na taj način hrana postaje ukusnija i lakše probavljiva.

ZAŠTO, KADA POČNE LAJATI JEDAN PAS, LAJU l SVI OSTALI PSI U SUSJEDSTVU?
Poznato je da je nekada pas živio u čoporu i da je društvena životinja. Prilikom zbližavanja čovjeka i psa društvenost prema drugim psima je oslabila. Postao je privržen svome vlasniku kojeg doživljava kao vođu čopora. Naravno, ne zaboravlja svoje porijeklo. U psu se bude uspomene na čopor, na noćno zavijanje (danas samo kod vukova i šakala). Ako pas najavi neku promjenu u svojoj okolini isto naprave (počnu lajati) svi psi u susjedstvu, bez obzira stoje kod njih sve mirno. To je odraz njihove uzajamne brige i pomoći u spomen nekadašnjeg zajedništva u čoporu, iako bi se u međusobnom susretu sigurno potukli.

ZAŠTO PSI TRČE ZA VOZILIMA?
Svatko od nas imao je priliku vidjeti psa kako trči za automobilom i želi ga ugristi, a kad mu to ne uspije, s repom među nogama vraća se natrag u svoje dvorište. To je refleks prastarog načina lova koji je bio pasja potreba: da ugrize divljač, zadavi je i time priskrbi plijen za sebe i gospodara. Nos mu ukazuje da je auto stroj od željeza, oči i razum mu kazuju da je njegov trk uzaludan. Pas se ponaša nagonski.

ZAŠTO PSI PREDNJIM l ZADNJIM NOGAMA GREBU PO ZEMLJI?
Vukovi na svojim stazama a posebno na križanjima zadnjim nogama grebu po zemlji te na taj način ostavljaju znakove raspoznavanja, kao orijentaciju za čopor koji ih slijedi. Na isti način psi obilježavaju svoj teren da bi iza njih ostao bilo kakav trag. Namjena tih tragova je da upozori i obavijesti ostale pse da je tuda prošao te da računaju na susret s njim.

ZAŠTO PAS KRUŽI KADA ŽELI LEĆI?
Iz iskustva znamo da svaki pas prije spavanja više puta kruži oko ležaja te zatim legne. To čini u kućici, u stanu ili na livadi. Tu pojavu je pas naslijedio od predaka koji su izabirali ležajeve u kakvoj udolini kako bi se što ugodnije smjestili. Mnogi nagonski postupci današnjeg psa podsjećaju na instinktivne (nagonske) radnje njegovih predaka koje su morali upotrebljavati da bi opstali.

ZAŠTO PAS DAHĆE?
Pas se ne znoji i dahtanjem, otvorenih usta i isplaženim jezikom se rashlađuje, odnosno regulira temperaturu tijela. Normalna temperatura psa je 38,5 C.

Deset molbi jednog psa

1. Moj život traje 10-15 godina. Svaki rastanak od tebe za mene znači patnju. Razmisli o tome prije nego me uzmeš.
2. Daj mi vremena da shvatim što od mene tražiš.
3. Imaj povjerenja u mene, ja živim od toga.
4. Nemoj se ljutiti na mene i nemoj me za kaznu zatvarati. Ti imaš svoj posao, svoju razonodu, svoje prijatelje, a ja imam tebe.
5. Govori katkad sa mnom. Iako tvoje riječi ne razumijem, ipak poznajem tvoj glas koji mi se obraća.
6. Znaj, kako god se sa mnom postupalo, ja to nikad ne zaboravljam.
7. Razmisli, prije nego me počneš tući, da bi moje čeljusti s lakoćom mogle zgnječiti kosti tvoje ruke, ali ja to nikada ne radim.
8. Prije nego me kod rada grdiš kao “nevaljalog”, “tvrdoglavog” i “lijenog” psa, razmisli: možda me muči neprikladna ishrana, možda sam bio predugo izložen suncu ili imam istrošeno srce.
9. Brini se za mene kad postanem star, i ti ćeš jednom ostariti.
10. Prati me na mom posljednjem putu. Nemoj nikad reći “Takvo što ja ne mogu gledati” ili ”Neka se dogodi u mojoj odsutnosti”. S tobom je za mene sve lakše.

Tvoj pas

Hrana- poslastice i otrovi

Baš kao i njihovim vlasnicima, i psima treba uravnotežena prehrana koja sadrži prave količine bjelančevina, masti, ugljikohidrata, trinaest različitih vitamina i dvadeset različitih minerala kako bi ostali u najboljoj formi. Ove hranjive tvari moraju se davati ne samo u pravim količinama nego i u pravim odnosima kako bi hrana bila potpuna i uravnotežena. Ishrana samo mesom mišića nije prikladna za sve pse. Preci naših ljubimaca ne bi pojeli samo mišiće već cijelo tijelo svog plijena: kosti, unutrašnje organe, sadržaj crijeva, kožu i dlaku. Tako bi osigurali dovoljno hranjivih tvari koje inače ne bi dobili da su jeli samo meso mišića.Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket

Ali koje to tvari vaš pas treba za dug i zdrav život?

Voda
Voda je ključna i u prehrani psa. Njegovo se tijelo sastoji od 70% vode, a tekućinu koju svakodnevno gubi treba nadoknaditi. Nadalje, voda je nezamjenjiva u mnogim metaboličkim procesima. Neka vaš pas uvijek ima dovoljno svježe vode u svojoj zdjelici. Ne preporučujemo mlijeko jer može uzrokovati proljev.

Bjelančevine
Bjelančevine su osnovne sastavnice stanica. Tijelu treba mnogo bjelančevina posebno za izgradnju mišićnog tkiva. Meso i riba sadrže mnogo bjelančevina, ipak, i neke biljke, poput soje, imaju visok sadržaj bjelančevina. Usput napominjemo da psima treba duplo manje bjelančevina nego mačkama. Zbog toga se razlikuje njihova gotova hrana.

Mast
Mast je važan izvor energije. Nadalje, određeni vitamini topljivi su u mastima, što znači da ih tijelo može apsorbirati samo ako istovremeno dobija i mast. Posebne masne kiseline važne su za zdravlje kože i krzna vašeg psa. Ali pazite jer previše masti donosi i dodatne kilograme, a to važi i za pse.

Ugljikohidrati
Ugljikohidrati su važno gorivo jer opskrbljuju tijelo energijom koja se brzo oslobađa. Ugljikohidratima su bogati posebno riža, žitarice, tjestenina i šećer. Ugljikohidrati iz biljaka moraju se prvo skuhati kako bi ih vaš pas mogao probaviti i iskoristiti.

Minerali
Minerali su tvari koje su prisutni u različitim strukturama unutar tijela. Kalcij je naprimjer najvažnija građevna tvar kostiju i zubi, fosfor se nalazi u mišićima, željezo u crvenim krvnim zrncima. Nedostatak određenih minerala uzrok je mnogim problemima. Pravi odnos kalcija i fosfora ključan je za razvoj štenaca. I u ovom se slučaju rade česte greške s prehranom.

Vitamini
Vitamini većinom pridonose održavanju metaboličkih funkcija. Vitamin A važan je za vid, vitamin B za živčane stanice, vitamin D za kosti, vitamin E štiti kožu i vitamin K pomaže u zgrušavanju krvi. Samo vitamina C ne treba u hrani za pse i mačke jer ga oni samo mogu sintetizirati.

Vlakna
Vlakna su oni sastojci hrane koji se izlučuju neprobavljeni. Oni pomažu probavi, a većinom se nalaze u biljnoj hrani. Manjak vlakana uzrokuje zatvor.

Što pas ne smije jesti:

Čokoladu. Shvatite ovu rečenicu ozbiljno da i MALE KOLIČINE ČOKOLADE MOGU UBITI VAŠEGA PSA...
Čokolada sadrži visok postotak masti pored toga sadrži i kofein i theobromin koji su dvije vrste nervnih stimulansa, koji također potiču jače izlučivanje urina i pojačani rad srca.

Šećer (nemaju enzim koji ga prerađuje pa se šećeri talože u mišićima i oštećuju ih)

Slatkiše, krumpir, kelj, grah i drugu hranu koja napuhuje,

Agility

Agility je kinološka sportska disciplina nastala po uzoru na konjičko preponsko jahanje, a prvi je put prikazana 1978. godine na Cruft´s izložbi u Londonu. Agility je natjecateljski sport u kojem pas uz pomoć vodičevih verbalnih i vizualnih uputa savladava stazu sastavljenu od prepreka.
Izgled i veličina prepreka točno su određeni pravilnikom i psa se uči kako koju prepreku treba pravilno savladati. Ovisno o veličini psa postoje tri visinske kategorije: small (do 34,99 cm), medium (od 35 do 42,99 cm) i large (viši od 43 cm). Pas će ovisno o svojoj visini trebati savladavati različito visoke prepreke pa tako jedan pekinezer naravno neće morati preskakati istu visinu kao labrador.Agilityjem se mogu baviti svi psi bez obzira na to jesu li su čistokrvni ili mješanci, bez obzira na veličinu, izgled i osobnost. Ne morate imati neku posebnu pasminu ili psa posebnih fizičkih predispozicija da biste se s njim upisali na tečaj agilityja.

KAKO POČETI UČITI AGILITY?

Osnovni preduvjeti za početak treniranja agilityja su dobro odgojen, poslušan i motiviran pas dobrih fizičkih predispozicija, zatim prostor za treniranje te, naravno, agility prepreke. S mladim psom ne bi trebalo početi s ozbiljnijim agility treninzima prije nego što navrši 12 mjeseci, odnosno dok gotovo potpuno ne izraste. U protivnom riskira se trajno tjelesno oštećenje uslijed prevelikog naprezanja mladog organizma.

Ipak, neke predvježbe za «agility» mogu se početi raditi već sa štenetom. Vježbe vezane uz socijalizaciju (upoznavanje i navikavanje) «budućeg agility prvaka» s visinom, uskim i mračnim prolazima mogu se napraviti i na pravim agility preprekama poput mosta i tunela, ali uz veliki oprez i ne prečesto (npr. 2-3 puta mjesečno). Isto tako, poželjno je štene od što ranije dobi naviknuti na buku, vožnju automobilom i drugim prijevoznim sredstvima te na gužvu ljudi i pasa na kinološkom poligonu.

Vrijeme do navršenih godinu dana i početak rada na preprekama treba iskoristiti za uspostavljanje što boljeg i punijeg odnosa s mladim psom. Pored dosljednog ponašanja te izgrađivanja autoriteta, vlasnik budućeg agility psa treba iskoristiti razne vježbe poslušnosti i igre sa psom za stvaranje dobre radne koncentracije (spremnosti psa za suradnju) te odlične motivacije. Slikovitije: kada vlasnik izvadi lopticu ili kakav slasni komadić hrane, sve ostalo pada u zaborav, a pas je usredotočen i spreman za druženje s njime. Izrađivanju, tj. učenju svake pojedine prepreke treba pristupiti planski – postupno izgrađivati svaku fazu/korak do savršene cjeline. Treba napomenuti da je za neke prepreke, poput tvrdog tunela, gotovo dovoljan jedan trening dok za druge, npr. slalom, trebaju i dva-tri mjeseca. Neke se prepreke, primjerice kontaktne zone, usavršavaju cijeli život. Sljedeći korak je povezivanje prepreka u, prvo kratke, pa sve dulje sekvence/kombinacije, da bi napokon bili sposobni napraviti cijelu stazu i spremni za prva natjecanja.

Ako to uvjeti dozvoljavaju, trenirati treba što češće, ali u kratkim treninzima. Ipak, najčešća praksa u Hrvatskoj je da se trenira 2 puta tjedno.
O agility natjecanjuProstor na kojem je postavljena agility staza zove se parkur i veličine je 20 x 40 metara. Agility staza sastavljena je od niza prepreka, a razmak između svake dvije prepreke u nizu treba biti između 5 i 7 metara. Ukupna duljina agility staze kreće se između 100 i 200 metara. Izgled staze, odnosno raspored prepreka u parkuru i njihov redoslijed, određuje sudac. Staze se iz natjecanja u natjecanje mijenjaju tako da pas u svom životu na natjecanju nikada neće trčati potpuno istu stazu (druga priča je trening gdje se neke sekvence, kombinacije prepreka pa i čitave staze mogu uvježbavati kako bi se povećala sigurnost i samopouzdanje psa, ali i vodiča). Prije početka trke prvog natjecatelja, svi natjecatelji u kategoriji i razredu za koje je staza postavljena mogu pregledati stazu, odnosno naučiti redoslijed prepreka napamet i isplanirati kojim putem će se kretati kako bi psa što bolje odvodili po stazi. Vrijeme za pregled staze je obično 5-10 minuta, a vodiči to rade sami bez svojih pasa (eventualno uz pomoć svojih trenera ili prijatelja iz ekipe/kluba). Sudac određuje i brzinu kojom bi se pas trebao kretati na zadanoj stazi, odnosno dijeljenjem duljine staze (u metrima) s brzinom kretanja psa (u m/s) izračunava standardno vrijeme (SV). Pas koji ne savlada stazu unutar SV dobiva negativne bodove zbog prekoračenja SV.

Osim SV, sudac određuje i MV (maksimalno vrijeme dozvoljeno za savladavanje staze). Obično je MV dvostruko SV, a pas koji prekorači MV biva diskvalificiran.Cilj agility natjecanja je da, u što kraćem vremenu i bez pogreške, pas napravi zadanu stazu, a obično pobjeđuju najbrži psi koji taj dan naprave stazu bez greške.
Neke od grešaka na stazi su: rušenje letvice kod preskakanja visa, preskakanje kontaktne zone ili pak izbjegavanje neke prepreke, što sudac označuje podizanjem ruke. I kod greške i kod izbjegavanja dodjeljuje se 5 negativnih bodova, s razlikom da kod greške pas nastavlja trčati, dok se kod izbjegavanja vodič mora vratiti i ustrajati na tome da pas napravi izbjegnutu prepreku.Osim prema visini (Small - do 34,99 cm u grebenu, Medium – od 35 do 42,99 cm te Large - od 43 cm u grebenu) psi se u agilityju dijele u jakosne razrede prema znanju i iskustvu, odnosno, točnije, prema uspjehu na natjecanjima. Razredi idu od početničkog A1, preko srednje jakog A2, do najjačeg A3.
Pas koji 3 puta otrči agility 1 stazu bez ijedne pogreške, uz suđenje najmanje dva različita suca, prelazi u A2 razred. Iz A2 u A3 razred prelaze psi koji su, uz suđenje dva različita suca, najmanje tri puta osvojili jedno od prva tri mjesta u agility 2 trkama bez ijedne pogreške.

Na agility natjecanjima moguće je osvajati i kandidature za nacionalnog (CACAg), odnosno međunarodnog (CACIAg) agility šampiona, a Hrvatska se može pohvaliti s jednim međunarodnim šampionom.

Najčešće pasmine koje najčešće srećemo na agility natjecanjima su: border collie, svi belgijski ovčari, hrvatski ovčar, šetlandski ovčar, pudl, pirinejski ovčar, koker španijeli, veći broj pasmina terijera, mješanci.

Agility prepreke

Prepreke koje dopušta FCI su: vis, vijadukt ili zid, guma, dalj, klackalica, A-prepreka, most, meki tunel, tvrdi tunel, slalom, stol.



To izgleda otprilike ovako.

|Komentiraj 6| Printaj| #| *|

subota, 03.05.2008.

Nadam se da mi dobro ide?! :) Prokomentirajte sve!

BIGL (BEAGLE)- Jedan pogled je dovoljan da te osvoji

Iako je bigl vrlo samostalan i često zna odlutati kad se zbuni, popularan je pas za društvo zbog njegove srdačne prirode i niskog stupnja agresije. Još jedna privlačna osobina ove mirne pasmine njezin je pristao i skladan glas. Njezina stvarna veličina i izgled znatno se razlikuje od zemlje do zemlje. Neki kinološki klubovi rješavaju taj problem priznajući različite varijetete bigla različitih veličinna. Nekoć su u Velikoj Britaniji lovci na konjima nosili svoje biglove u sedlu.
Izvorno ime-
Beagle
francuski, njemački, engleski, talijanski
Beagle, Beagle Inglés
Država-
Velika Britanija
Nickname-
The Snoopy Dog
Singing Beagles
Kategorija po FCI (I-X)-
Grupa 6, Sekcija 1. (FCI- 161)
Kategorija po AKC-
Hound Group
Težina psa-
8 - 14 kg
Visina psa-
33 - 40 cm
Broj štenaca
2 - 14, prosjek 7
Uporaba-
Lov na kuniće i zečeve, pas za pratnju
ŽIVOTNI VIJEK-
12 - 15 godina



HOVAWART

Hovavart je veoma stara njemačka radna pasmina. Ime potječe od srednje njemačkog "Hochdeutsch". Hora-dvorište, a wart - čuvar. Tijekom 1922. pasmina je sačuvana od izumiranja korištenjem pasa sličnog tipa, koji su se još nalazili u seoskim dvorištima. Osim toga, prvih godina uzgoja bilo je ukrštanja sa njemačkim ovčarem, njufaundlenderom, leonbergerom i drugim pasminama.

Težina psa
24 - 40 kg
Visina psa
58-65 cm (ženke)
63-70 cm (mužjaci)
Uporaba
Radni pas
ŽIVOTNI VIJEK
12 - 14 godina.



NJEMAČKI OVČAR

Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan pas. Odnos između visine i duzine, kao i stav i uglovanost nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na hladnoću. Muževnost mužjaka i ženstvenost ženke treba da su očigledni. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno da pokaze da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. On predstavlja skladnu sliku prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva povjerenje. Njemački ovčar je kasač i njegov način hoda je dijagonalan redoslijed pokreta nogu. Zbog toga noge treba da su tako uglovane da pas istura zadnje noge do sredine tijela i da prednjim nogama zahvata isto toliki prostor ispred sebe, a da se pri tome linija leđa bitno ne mijenja.

Njemački ovčar je pas iznad srednje veličine. Visina u grebenu iznosi prosječno 60 cm. Treba mjeriti štapom, pošto se dlaka pritisne uz tijelo, i to po vertikali koja ide od grebena do tla, a dodiruje lakat. Željena visina za ovčara nalazi se negdje između 60 i 65 cm kod mužjaka i 55 do 60 cm u kuja. Odstupanje iznad i ispod ove mjere umanjuje radnu i uzgojnu vrijednost. Njemački ovčar je malo izdužen, snažan i muskulozan. Kosti su mu lake ali snažne. Odnos između visine i dužine, kao i stav i položaj nogu tako su usklađeni da omogućavaju dugačak i istrajan kas. Njegova dlaka je otporna na nevrijeme. Treba težiti ka dopadljivom izgledu psa, ali time ne treba dovoditi u pitanje upotrebljivost psa. Obilježja spola treba da su jasna i izrazita, sto znaci muževnost psa i ženstvenost kuje treba da su očigledni. Njemački ovčar koji odgovara pasminskom tipu ostavlja na promatrača utisak urođene snage, inteligencije i okretnosti, potpuno skladne grade u kojoj ništa nije suvišno ili nedostaje. Način na koji se pas kreće i kako se ponaša mora jasno pokazati da je u zdravom tijelu zdrav duh i da su time stvoreni i tjelesni i psihički uvjeti koji mu omogućavaju da u svako doba i sa najvećom izdržljivošću bude korišten kao radni pas. I kada je najživljeg temperamenta mora da bude vodljiv, da se prilagođava svakoj situaciji i da određene poslove izvršava sa radošću i voljom. Mora iskazivati srčanost i čvrstinu i, kad treba, mora da brani svog gospodara ili njegovo imanje. Mora da rado napada kad to njegov gospodar želi; mora da bude vrlo oprezan, pa ipak prijatan kucni prijatelj, blag u odnosu na povjerenu u okolinu, naročito prema djeci i ostalim životinjama, a otvoren u općenju sa ostalim ljudima; sve u svemu, skladna slika prirodne plemenitosti i sigurnosti koja ulijeva poštovanje.

Visina psa
55-60 cm (ženke)
60-65 (mužjaci)
Uporaba
Radni pas



NEWFOUNDLAND

Jedna od prvih namjena Newfoundland psa je bila vuča teškog tereta ali prvenstveno rad u vodi...

Izvorno ime-

Newfoundland
francuski, njemački, engleski, talijanski

Terre-Neuve, Neufundländer, Terranova a) Black (noir, schwarz, negro) b) Brown (marron, braun, marrón) c) White with black markings (blanc marqué de noir, weiss mit schwarzen Flecken, blanco con manchas negras

Država-Kanada
Nickname-Newfies
Kategorija po FCI (I-X)Grupa 2, Sekcija 2 (FCI-50)
Kategorija po AKC-Working Group
Težina psa-Prosječna 54 (ženke) 68 kg (mužjaci)
Visina psa-Prosječna 66 (ženke) 71 cm (mužjaci)
Uporaba-Pas za vuću teškog tereta, pas za vodu
Cijena-X



Pirinejski ovčar

Ovaj pas, manje nervozan i više poslušan od ovčara duge dlake, manje je poverljiv prema strancima i pokazuje, mnogo radosti i živahnosti...

Izvorno ime-

Berger des Pyrénées a face rase
francuski, njemački, engleski, talijanski

Pyrenean Sheepdog - smooth faced, Pyrenäenschäferhund, Pirinejski ovčar kratke dlake

Država-
Francuska
Nickname-
Pyr Shep
Kategorija po FCI (I-X)-
Grupa 1, Sekcija 1. (FCI-138)
Kategorija po AKC-
Miscellaneous Class
Težina psa-
7-15 kg
Visina psa-
40-52 cm (ženke)
40- 54 (mužjaci)
Uporaba-
Ovčarski pas
ŽIVOTNI VIJEK-
9-14 godina


|Komentiraj 0| Printaj| #| *|

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.