Novo štene u kući
Neopisiv je osjećaj kada štene prvi puta stigne u vaš dom. U ovom dugom postu podijelit ćemo život prekrasnih štenaca u nekoliko faza i pomoći vam da ih bolje shvatite.
1. Faza
od rođenja do 3. tjedna:
Štenad je tada u potpunosti ovisna o majci. Tada su štenci još slijepi i osjećaju jedino miris i majčinu toplinu. U takvoj najranijoj dobi mogu se hraniti isključivo mlijekom zbog nerazvijenih zubi. Ne smijete ih dirati dok su tako mali a i budite oprezni jer dok prilazite štencima kuja će vas imati neprestano na oku za svaki vaš krivi pokret mogla bi vas napasti ili čak ugristi osobito ako vas ne poznaje.
2. Faza
Od 3. do 6.tjedna
Štenad još uvijek ovisi o majci ali tada vidi i čuje. Pomalo istražuje svijet oko sebe i igra se s braćom i sestrama. Možete ih umjereno maziti pod budnim okom kuje ali ne pretjerujte. Štenad će početi razvijati buduće odnose s drugima u leglu i primijetiti ćete da je jedan od štenaca dominantniji i jači tako što će uvijek biti prvi na redu za hranjenje, gurkat će druge u leglu i ljutit će se kad mu netko bude htio uzeti igračku ili se na grub način igrati s njime.
Isto tako možda jedan od štenaca bude slabiji i pazite da ga tada majka ne zapostavlja.
Štenad će prihvatiti položaje u leglu ali i kuja isto. Koliko se ona vama činila strpljiva s štencima kada stvarno pretjeraju više se neće usručavati zarežati na njih.
3. Faza
Od 6. do 9. tjedna
U ovom razdoblju štenad još sisa no u 8 mjesecu spremni su odvojiti se od majke i otići u novi dom. Dok se to ne dogodi oni će sve više vremena provesti u igri ili odmaranju.
Tada je vrijeme za ranu socijalizaciju. Majka će ih učiti osnovnim stvarima kroz igru i strogo režanje- znak da su pretjerali. Polako ih možete učiti na kruću hranu a bilo bi dobro da je u početku pomiješate s toplim mlijekom kako bi bila mekša a naravno do prve godite davat ćete im obavezno junior hranu koja će sve više postati zamjena za majčino mlijeko.
U osmom tjednu kad usvojite štene shvatite da će to ispočetka biti malo traumatično za njega zbog odvojenja od braće, sestara i posebice majke. Možda će biti nervozno ili cviliti ali uz malo brige to će prestati. Štene će tad pokazati svoju pravu ćud- nestašno, zaigrano i jako znatiželjno. Ne zaboravite kad štene dođe u novi dom počinite kako želite nastaviti. Ne uzbuđujte se previše te shvatite da su psići jako pametni, stavite štene jednom na sofu i ono će misliti da mu je tamo mjesto, pustite ga jednom da spava na krevetu i ono će zaključiti da je to ugodno mjesto za odmor.
3.Faza
Od 9. do 12 tjedna
Štene se priviknulo na novi dom i vlasnika. Počnite ga učiti redu. Istina slatko je i samo jedan njegov pogled bit će dovoljan da mu dopustite bilo što. No budite ustrajni. Napravite raspored i podijelite brigu za psa međusobno u obitelji. Raspored stavite na vidljivo mjesto u kući i pripazite da ga se ukućani pridržavaju. Može izgledati otprilike ovako:
O MAXU SE PRVENSTVENO BRINE……..
MAX SPAVA U…..
TOČNO ODREĐENO VRIJEME KAD MAX TREBA UČITI JE….
VRJEME ZA MAXOVO JELO JE…..UJUTRO I…..NAVEČER
MAXA U ŠETNJU TREBA IZVODITI U…..(mjesto) U….(sati)
RAZMISLITE O MAXU PLANIRATE DAN
MAXU NE SMIJETE DAVATI…..
MAX NE SMIJE IĆI U……(prostorije, neka određena mjesta)
MAX IDE VETERINARU…
BROJ VETERINARA ZA HITNE SLUČAJEVE JE……
Razmislite i o imenu štenca. Psi se najbolje odazivaju na kratka imena poput Max, Rex, Ben..
Ime neka bude jasno da se ne osjećate neugodno dok ga izvikujete u parku.
4.Faza
od 3. do 6. mjeseca.
Štene je već odavno dio vaše obitelji i počinju prvi problemi i neredi. Evo rješenja:
PROBLEM: Ižvakane cipele
RJEŠENJE: Štencu rastu zubi, on treba i voli žvakati opskrbite ga igračkama
PROBLEM: Vršenje nužde u kući
RJEŠENJE: Možda možete naći pijesak da u njega vrši nuždu a ako ne prije i poslije jela izvedite ga van , uvijek na isto mjesto. Uskoro će se naviknuti, a kad god obavi nuždu u kući ukorite ga i izbacite van.
PROBLEM: Bježi u susjedne vrtove
RJEŠENJE: Osigurajte svoj posjed da ne može otići i izvodite ga češće u šetnju a kad prekrši to pravilo ukorite ga i kaznite. Kasnije se ispričajte susjedima.
PROBLEM: Pokazuje agresivnost prema drugim psima
RJEŠENJE: Ponaša se zaštitnički zbog vas, češće ga izvodite u park i polako upoznavajte s drugim psima ali ne svima odjednom. Možda možete s susjedima organizirati okupljanja štenadi gdje će se sprijateljiti i upoznati s drugim štencima i postati društven pas.
PROBLEM: Strah od veterinara
RJEŠENJE: Mnogi se psi boje veterinara a u tom slučaju ne možete ništa postići sami zato zamolite veterinara da štencu polako i postupno prilazi i da se prije nego ga cijepi poigra s njime ,da ga pomazi i za dobro ponašanje nagradi poslasticom. To je siguran recept za prerastanje straha od veterinara.
Također u ovom razdoblju morate dresirati svog psa. Osnovne naredbe su:
Sjedi!, lezi!, šapa!, čekaj! , dođi! i uz nogu!!
Zapamtite: samo strpljenje!!!
5. Faza
Od 6. do 12 mjeseca
Štene postaje pas. Dosegnut će punu veličinu i karakter. Vaša briga i ljubav su se isplatile.
Od malenog štenca dobili ste prekrasnog, zdravog i dobro odgojenog psa. Morate se i dalje brinuti za njega i poštivati raspored koji ste napravili. Pas stječe iskustva cijelog života. Isto tako kao što možete poboljšati njegov karakter možete ga i pogoršati. Zato oprez. Psu ćete trebati jednako sada i za 10 godina pa mu omogućite najbolji život uz odlične uvjete i puno brige i ljubavi i isplatit će se i njemu i vama. Vidjet ćete.
Socijalizacija šteneta
Socijalizacija, odnosno navikavanje psa na različite podražaje iz njegove okoline najvažniji je proces u razvoju psihičkih osobina jednog psa. Mnogi uzgajivači, a posebno (novopečeni) vlasnici pasa, ne razumiju istinsku vrijednost socijalizacije. Također, mnogi su vlasnici pasa skloni vjerovati izjavama ´stručnjaka´ kada im kažu da svog psa ne trebaju ničemu podučavati prije nego što napuni šest ili čak devet mjeseci.
Nije točno da štene počinje učiti tek u starosti od sedam-osam tjedana, a da nije sposobno ništa ´ozbiljno´ učiti sve dok ne dođe u neku ´odrasliju´ dob. Ono počinje učiti onog trenutka kada dođe na svijet. Mnogi uzgajivači zaboravljaju tu činjenicu, pa svoje štence drže izoliranima od vanjskih utjecaja gotovo tijekom cijelog vremena koje štenci provedu kod njih, da ih slučajno ne bi previše izložili svijetu oko njih. To je uistinu velika šteta, jer nije moguće štene previše izložiti novim stvarima: ljudima, mjestima, drugim životinjama, nepoznatim zvukovima, prirodnim preprekama... a upravo to predstavlja socijalizacija.
U prvoj, neonatalnoj fazi razvoja štene je sposobno tek sisati i spavati. U tom razdoblju već mu se razvija i osjetilo okusa. Štene je sposobno i osjećati bol, iako mu još uvijek nije do kraja razvijen centar za bol u mozgu. Majka-kuja liže ga po trbuhu da bi ga potaknula na obavljanje nužde. Tijekom tog razdoblja, uzgajivači bi trebali vrlo nježno i pažljivo postupati sa štencima i svakodnevno ih uzimati u ruke (gladiti ih).
Druga faza, ujedno i prva kritična faza, je prijelazni period koji počinje u razdoblju kada je štene staro između dva i tri tjedna, a u kojem štenci progledavaju i počinju čuti. Idalje ih se treba uzimati u ruke, a treba ih se i početi navikavati na pozadinske zvukove, primjerice umirujuću glazbu s radija, da bismo smanjili mogućnost da ih preplaše iznenadni zvukovi. Početkom razdoblja socijalizacije, s otprilike tri tjedna, štene već može hodati, čuti, osjećati, mirisati i vidjeti, ali mu se ta osjetila neće u potpunosti razviti sve do 12. tjedna života, ponekad i duže. Sa približno tri tjedna, štene već može jesti mekanu hranu i to je otprilike trenutak kad njegova majka prestaje brižno čistiti nakon što štene obavi nuždu i vrijeme je da ljudi preuzmu brigu o tome. Sada štene već napušta svoju košaru ili kavez (ovisi gdje su majka i štenci smješteni) i odlazi obavljati nuždu negdje drugdje. Prirodno su psi čiste životinje i ne vole vršiti nuždu na mjestu gdje spavaju i obitavaju, ali ako se odmalena ostavljaju u prljavim i nehigijeniskim uvjetima, kasnije će ih biti puno teže naučiti vršenju nužde na mjestima koja mi smatramo prikladnima.
Možda zvuči nevjerojatno, ali štene koje odrasta u prljavim životnim uvjetima, razlikuje se od onog koje odrasta u čistim uvjetima i koje se, od trenutka kada je sposobno za samostalno vršenje nužde, uči obavljanju fizioloških potreba na, primjerice, novinama. U ovom razdoblju psi se počinju igrati sa svojom braćom iz legla. U početku je to vrlo nespretna igra, ali kako vrijeme prolazi i štenci postaju koordiniraniji, a i njihovi mišići se razvijaju. Od tog vremena, svako bi se štene iz legla trebalo svakodnevno upoznavati s novim ljudima, predmetima, zvukovima i aktivnostima.
Ako ste u leglu uočili štene koje pokazuje znake plašljivosti, njega bi trebalo posebno nadgledati, tako da ga se može socijalizirati u većoj mjeri nego ostale štence. Također, ozbiljni uzgajivači, kojima je stalo do kvalitete njihovih legala NE bi smjeli dalje pariti (u uzgojne svrhe) takvo štene!Kada štene napuni pet tjedana, već ima razvijeno pamćenje i koristit će mu igra od koje će nešto i naučiti, naravno, uz stalnu, dnevnu pažnju koju će mu njegov uzgajivač poklanjati. Uzgajivači ne bi trebali potcjenjivati ovu fazu u razvoju šteneta, jer je to razdoblje u kojem ono može puno toga naučiti. Primjerice, štence se može naučiti (svakog posebno, ali i sve zajedno), da slijede čovjeka, koristeći pljeskanje rukama, zvižduk, trčanje (od njih, a ne prema njima), igračke ili pseće poslastice. Također, štence se u tom razdoblju može (na)učiti i da mirno podnose da ih netko nosi u rukama ili da miruju dok ih netko pregledava ili mazi ili češlja… Prostorija u kojoj štene obitava trebala bi izgledati kao dječje igralište: puna prepreka, igračaka i raznih predmeta, prikladnih za štence određene pasmine i tog uzrasta.
U razdoblju između šest i osam tjedana u leglu je već snažnije izražen društveni poredak. Iz tog razloga, štence se ne bi trebalo odvajati od ostatka legla i majke prije nego što navrše minimalno 7 tjedana. Potrebna im je disciplina koju im pruža majka, a ona im ujedno postavlja i granice ponašanja. Primjerice, ako je (u igri ili u bilo kojoj drugoj situaciji) prejako ugrizu, majka kuja će im jasno pokazati da takvo ponašanje nije poželjno. Također, štenci moraju shvatiti da postoje granice u njihovom ponašanju i kada više ne sišu. Zanimljivo je da su uzgajivači nekih, potencijalno agresivnijih pasmina, primijetili da štenci koji ostaju u leglu do 12. tjedna starosti, pokazuju veći stupanj socijalizacije i manju sklonost griženju, od onih koji napuštaju leglo sa 7-8 tjedana starosti.
Nadalje, za uzgajivače je važno da shvate da psi kojima u tom osjetljivom razdoblju socijalizacije nije posvećivana dovoljna pažnja, mogu imati trajnih problema s neovisnošću, plašljivošću te većoj ovisnosti o drugim psima nego o ljudima. Nove vlasnike, s druge strane, trebalo bi upozoriti da štenci ne bi trebali spavati u istoj prostoriji s drugim kućnim ljubimcima te da bi ih trebalo šetati same i igrati se s njima odvojeno, kako bi bavljenjem sa štenetom uspjeli razviti i kvalitetan individualni odnos, a ne oslanjajući se na nagon čopora u potpunosti prepustili odgoj šteneta starijim psima. Naravno, to bi trebali raditi i svi uzgajivači, jer tek uz pažnju, povezanu sa socijalizacijom, štene može ostvariti svoj puni potencijal. U trenutku kada mijenja dom, štene se ne bi trebalo bojati nikakvih radnji, niti normalnih aktivnosti te bi moralo biti sposobno za normalan nastavak svog razvoja, a na uzgajivačima je i da objasne kupcima neke osnove o životu sa psom i važnosti daljnjeg rada sa njim.
Dobro je znati i za tebe i za tvog psa!
ZAŠTO PAS LIŽE RANE NA TIJELU?
Poznato je da rane kod pasa zarastaju prije nego rane kod ostalih domaćih životinja. Pas liže svoje rane kad se povrijedi kako ne bi došlo do infekcije. U slini psa nalaze se sastojci (karbonati, natrij, globulin) koji osvježavaju ranu, dezinficiraju je, suše i tako ubrzavaju zacijeljenje.
ZAŠTO PSI JEDU TRAVU?
Poznato je da se pas nekada isključivo hranio mesom životinja koje je ulovio, danas zvijeri pri ulovu najprije pojedu iznutrice (u želucu ima trave). Danas se pas uglavnom hrani 1/3 mesa i 2/3 ostalih proizvoda. Primjećujemo da pas jede travu ali ne svaku već tzv. pasju travu. Travom si olakšava probavu. Kada se pas čisti, često proguta i nešto dlaka koje mu ostanu u želucu. Trava mu pomaže da dlaku lakše povrati. Sama trava također pospješuje funkcije crijeva i želuca te u tijelo unosi i potrebnu dozu vitamina.
ZAŠTO PAS ZAKOPAVA HRANU?
Kada pas raspolaže s većom količinom hrane, zbog straha da je sutra možda neće imati, zakopava je u zemlju ili pijesak. To u prirodi rade šakali i vukovi. Ta hrana psu ne služi samo kao rezerva, nego zakopano meso i druga hrana zbog vlage u zemlji sazrije i fermentira. Na taj način hrana postaje ukusnija i lakše probavljiva.
ZAŠTO, KADA POČNE LAJATI JEDAN PAS, LAJU l SVI OSTALI PSI U SUSJEDSTVU?
Poznato je da je nekada pas živio u čoporu i da je društvena životinja. Prilikom zbližavanja čovjeka i psa društvenost prema drugim psima je oslabila. Postao je privržen svome vlasniku kojeg doživljava kao vođu čopora. Naravno, ne zaboravlja svoje porijeklo. U psu se bude uspomene na čopor, na noćno zavijanje (danas samo kod vukova i šakala). Ako pas najavi neku promjenu u svojoj okolini isto naprave (počnu lajati) svi psi u susjedstvu, bez obzira stoje kod njih sve mirno. To je odraz njihove uzajamne brige i pomoći u spomen nekadašnjeg zajedništva u čoporu, iako bi se u međusobnom susretu sigurno potukli.
ZAŠTO PSI TRČE ZA VOZILIMA?
Svatko od nas imao je priliku vidjeti psa kako trči za automobilom i želi ga ugristi, a kad mu to ne uspije, s repom među nogama vraća se natrag u svoje dvorište. To je refleks prastarog načina lova koji je bio pasja potreba: da ugrize divljač, zadavi je i time priskrbi plijen za sebe i gospodara. Nos mu ukazuje da je auto stroj od željeza, oči i razum mu kazuju da je njegov trk uzaludan. Pas se ponaša nagonski.
ZAŠTO PSI PREDNJIM l ZADNJIM NOGAMA GREBU PO ZEMLJI?
Vukovi na svojim stazama a posebno na križanjima zadnjim nogama grebu po zemlji te na taj način ostavljaju znakove raspoznavanja, kao orijentaciju za čopor koji ih slijedi. Na isti način psi obilježavaju svoj teren da bi iza njih ostao bilo kakav trag. Namjena tih tragova je da upozori i obavijesti ostale pse da je tuda prošao te da računaju na susret s njim.
ZAŠTO PAS KRUŽI KADA ŽELI LEĆI?
Iz iskustva znamo da svaki pas prije spavanja više puta kruži oko ležaja te zatim legne. To čini u kućici, u stanu ili na livadi. Tu pojavu je pas naslijedio od predaka koji su izabirali ležajeve u kakvoj udolini kako bi se što ugodnije smjestili. Mnogi nagonski postupci današnjeg psa podsjećaju na instinktivne (nagonske) radnje njegovih predaka koje su morali upotrebljavati da bi opstali.
ZAŠTO PAS DAHĆE?
Pas se ne znoji i dahtanjem, otvorenih usta i isplaženim jezikom se rashlađuje, odnosno regulira temperaturu tijela. Normalna temperatura psa je 38,5 C.
Deset molbi jednog psa
1. Moj život traje 10-15 godina. Svaki rastanak od tebe za mene znači patnju. Razmisli o tome prije nego me uzmeš.
2. Daj mi vremena da shvatim što od mene tražiš.
3. Imaj povjerenja u mene, ja živim od toga.
4. Nemoj se ljutiti na mene i nemoj me za kaznu zatvarati. Ti imaš svoj posao, svoju razonodu, svoje prijatelje, a ja imam tebe.
5. Govori katkad sa mnom. Iako tvoje riječi ne razumijem, ipak poznajem tvoj glas koji mi se obraća.
6. Znaj, kako god se sa mnom postupalo, ja to nikad ne zaboravljam.
7. Razmisli, prije nego me počneš tući, da bi moje čeljusti s lakoćom mogle zgnječiti kosti tvoje ruke, ali ja to nikada ne radim.
8. Prije nego me kod rada grdiš kao “nevaljalog”, “tvrdoglavog” i “lijenog” psa, razmisli: možda me muči neprikladna ishrana, možda sam bio predugo izložen suncu ili imam istrošeno srce.
9. Brini se za mene kad postanem star, i ti ćeš jednom ostariti.
10. Prati me na mom posljednjem putu. Nemoj nikad reći “Takvo što ja ne mogu gledati” ili ”Neka se dogodi u mojoj odsutnosti”. S tobom je za mene sve lakše.
Tvoj pas
Hrana- poslastice i otrovi
Baš kao i njihovim vlasnicima, i psima treba uravnotežena prehrana koja sadrži prave količine bjelančevina, masti, ugljikohidrata, trinaest različitih vitamina i dvadeset različitih minerala kako bi ostali u najboljoj formi. Ove hranjive tvari moraju se davati ne samo u pravim količinama nego i u pravim odnosima kako bi hrana bila potpuna i uravnotežena. Ishrana samo mesom mišića nije prikladna za sve pse. Preci naših ljubimaca ne bi pojeli samo mišiće već cijelo tijelo svog plijena: kosti, unutrašnje organe, sadržaj crijeva, kožu i dlaku. Tako bi osigurali dovoljno hranjivih tvari koje inače ne bi dobili da su jeli samo meso mišića.Photo Sharing and Video Hosting at Photobucket
Ali koje to tvari vaš pas treba za dug i zdrav život?
Voda
Voda je ključna i u prehrani psa. Njegovo se tijelo sastoji od 70% vode, a tekućinu koju svakodnevno gubi treba nadoknaditi. Nadalje, voda je nezamjenjiva u mnogim metaboličkim procesima. Neka vaš pas uvijek ima dovoljno svježe vode u svojoj zdjelici. Ne preporučujemo mlijeko jer može uzrokovati proljev.
Bjelančevine
Bjelančevine su osnovne sastavnice stanica. Tijelu treba mnogo bjelančevina posebno za izgradnju mišićnog tkiva. Meso i riba sadrže mnogo bjelančevina, ipak, i neke biljke, poput soje, imaju visok sadržaj bjelančevina. Usput napominjemo da psima treba duplo manje bjelančevina nego mačkama. Zbog toga se razlikuje njihova gotova hrana.
Mast
Mast je važan izvor energije. Nadalje, određeni vitamini topljivi su u mastima, što znači da ih tijelo može apsorbirati samo ako istovremeno dobija i mast. Posebne masne kiseline važne su za zdravlje kože i krzna vašeg psa. Ali pazite jer previše masti donosi i dodatne kilograme, a to važi i za pse.
Ugljikohidrati
Ugljikohidrati su važno gorivo jer opskrbljuju tijelo energijom koja se brzo oslobađa. Ugljikohidratima su bogati posebno riža, žitarice, tjestenina i šećer. Ugljikohidrati iz biljaka moraju se prvo skuhati kako bi ih vaš pas mogao probaviti i iskoristiti.
Minerali
Minerali su tvari koje su prisutni u različitim strukturama unutar tijela. Kalcij je naprimjer najvažnija građevna tvar kostiju i zubi, fosfor se nalazi u mišićima, željezo u crvenim krvnim zrncima. Nedostatak određenih minerala uzrok je mnogim problemima. Pravi odnos kalcija i fosfora ključan je za razvoj štenaca. I u ovom se slučaju rade česte greške s prehranom.
Vitamini
Vitamini većinom pridonose održavanju metaboličkih funkcija. Vitamin A važan je za vid, vitamin B za živčane stanice, vitamin D za kosti, vitamin E štiti kožu i vitamin K pomaže u zgrušavanju krvi. Samo vitamina C ne treba u hrani za pse i mačke jer ga oni samo mogu sintetizirati.
Vlakna
Vlakna su oni sastojci hrane koji se izlučuju neprobavljeni. Oni pomažu probavi, a većinom se nalaze u biljnoj hrani. Manjak vlakana uzrokuje zatvor.
Što pas ne smije jesti:
Čokoladu. Shvatite ovu rečenicu ozbiljno da i MALE KOLIČINE ČOKOLADE MOGU UBITI VAŠEGA PSA...
Čokolada sadrži visok postotak masti pored toga sadrži i kofein i theobromin koji su dvije vrste nervnih stimulansa, koji također potiču jače izlučivanje urina i pojačani rad srca.
Šećer (nemaju enzim koji ga prerađuje pa se šećeri talože u mišićima i oštećuju ih)
Slatkiše, krumpir, kelj, grah i drugu hranu koja napuhuje,
Agility
Agility je kinološka sportska disciplina nastala po uzoru na konjičko preponsko jahanje, a prvi je put prikazana 1978. godine na Cruft´s izložbi u Londonu. Agility je natjecateljski sport u kojem pas uz pomoć vodičevih verbalnih i vizualnih uputa savladava stazu sastavljenu od prepreka.
Izgled i veličina prepreka točno su određeni pravilnikom i psa se uči kako koju prepreku treba pravilno savladati. Ovisno o veličini psa postoje tri visinske kategorije: small (do 34,99 cm), medium (od 35 do 42,99 cm) i large (viši od 43 cm). Pas će ovisno o svojoj visini trebati savladavati različito visoke prepreke pa tako jedan pekinezer naravno neće morati preskakati istu visinu kao labrador.Agilityjem se mogu baviti svi psi bez obzira na to jesu li su čistokrvni ili mješanci, bez obzira na veličinu, izgled i osobnost. Ne morate imati neku posebnu pasminu ili psa posebnih fizičkih predispozicija da biste se s njim upisali na tečaj agilityja.
KAKO POČETI UČITI AGILITY?
Osnovni preduvjeti za početak treniranja agilityja su dobro odgojen, poslušan i motiviran pas dobrih fizičkih predispozicija, zatim prostor za treniranje te, naravno, agility prepreke. S mladim psom ne bi trebalo početi s ozbiljnijim agility treninzima prije nego što navrši 12 mjeseci, odnosno dok gotovo potpuno ne izraste. U protivnom riskira se trajno tjelesno oštećenje uslijed prevelikog naprezanja mladog organizma.
Ipak, neke predvježbe za «agility» mogu se početi raditi već sa štenetom. Vježbe vezane uz socijalizaciju (upoznavanje i navikavanje) «budućeg agility prvaka» s visinom, uskim i mračnim prolazima mogu se napraviti i na pravim agility preprekama poput mosta i tunela, ali uz veliki oprez i ne prečesto (npr. 2-3 puta mjesečno). Isto tako, poželjno je štene od što ranije dobi naviknuti na buku, vožnju automobilom i drugim prijevoznim sredstvima te na gužvu ljudi i pasa na kinološkom poligonu.
Vrijeme do navršenih godinu dana i početak rada na preprekama treba iskoristiti za uspostavljanje što boljeg i punijeg odnosa s mladim psom. Pored dosljednog ponašanja te izgrađivanja autoriteta, vlasnik budućeg agility psa treba iskoristiti razne vježbe poslušnosti i igre sa psom za stvaranje dobre radne koncentracije (spremnosti psa za suradnju) te odlične motivacije. Slikovitije: kada vlasnik izvadi lopticu ili kakav slasni komadić hrane, sve ostalo pada u zaborav, a pas je usredotočen i spreman za druženje s njime. Izrađivanju, tj. učenju svake pojedine prepreke treba pristupiti planski – postupno izgrađivati svaku fazu/korak do savršene cjeline. Treba napomenuti da je za neke prepreke, poput tvrdog tunela, gotovo dovoljan jedan trening dok za druge, npr. slalom, trebaju i dva-tri mjeseca. Neke se prepreke, primjerice kontaktne zone, usavršavaju cijeli život. Sljedeći korak je povezivanje prepreka u, prvo kratke, pa sve dulje sekvence/kombinacije, da bi napokon bili sposobni napraviti cijelu stazu i spremni za prva natjecanja.
Ako to uvjeti dozvoljavaju, trenirati treba što češće, ali u kratkim treninzima. Ipak, najčešća praksa u Hrvatskoj je da se trenira 2 puta tjedno.
O agility natjecanjuProstor na kojem je postavljena agility staza zove se parkur i veličine je 20 x 40 metara. Agility staza sastavljena je od niza prepreka, a razmak između svake dvije prepreke u nizu treba biti između 5 i 7 metara. Ukupna duljina agility staze kreće se između 100 i 200 metara. Izgled staze, odnosno raspored prepreka u parkuru i njihov redoslijed, određuje sudac. Staze se iz natjecanja u natjecanje mijenjaju tako da pas u svom životu na natjecanju nikada neće trčati potpuno istu stazu (druga priča je trening gdje se neke sekvence, kombinacije prepreka pa i čitave staze mogu uvježbavati kako bi se povećala sigurnost i samopouzdanje psa, ali i vodiča). Prije početka trke prvog natjecatelja, svi natjecatelji u kategoriji i razredu za koje je staza postavljena mogu pregledati stazu, odnosno naučiti redoslijed prepreka napamet i isplanirati kojim putem će se kretati kako bi psa što bolje odvodili po stazi. Vrijeme za pregled staze je obično 5-10 minuta, a vodiči to rade sami bez svojih pasa (eventualno uz pomoć svojih trenera ili prijatelja iz ekipe/kluba). Sudac određuje i brzinu kojom bi se pas trebao kretati na zadanoj stazi, odnosno dijeljenjem duljine staze (u metrima) s brzinom kretanja psa (u m/s) izračunava standardno vrijeme (SV). Pas koji ne savlada stazu unutar SV dobiva negativne bodove zbog prekoračenja SV.
Osim SV, sudac određuje i MV (maksimalno vrijeme dozvoljeno za savladavanje staze). Obično je MV dvostruko SV, a pas koji prekorači MV biva diskvalificiran.Cilj agility natjecanja je da, u što kraćem vremenu i bez pogreške, pas napravi zadanu stazu, a obično pobjeđuju najbrži psi koji taj dan naprave stazu bez greške.
Neke od grešaka na stazi su: rušenje letvice kod preskakanja visa, preskakanje kontaktne zone ili pak izbjegavanje neke prepreke, što sudac označuje podizanjem ruke. I kod greške i kod izbjegavanja dodjeljuje se 5 negativnih bodova, s razlikom da kod greške pas nastavlja trčati, dok se kod izbjegavanja vodič mora vratiti i ustrajati na tome da pas napravi izbjegnutu prepreku.Osim prema visini (Small - do 34,99 cm u grebenu, Medium – od 35 do 42,99 cm te Large - od 43 cm u grebenu) psi se u agilityju dijele u jakosne razrede prema znanju i iskustvu, odnosno, točnije, prema uspjehu na natjecanjima. Razredi idu od početničkog A1, preko srednje jakog A2, do najjačeg A3.
Pas koji 3 puta otrči agility 1 stazu bez ijedne pogreške, uz suđenje najmanje dva različita suca, prelazi u A2 razred. Iz A2 u A3 razred prelaze psi koji su, uz suđenje dva različita suca, najmanje tri puta osvojili jedno od prva tri mjesta u agility 2 trkama bez ijedne pogreške.
Na agility natjecanjima moguće je osvajati i kandidature za nacionalnog (CACAg), odnosno međunarodnog (CACIAg) agility šampiona, a Hrvatska se može pohvaliti s jednim međunarodnim šampionom.
Najčešće pasmine koje najčešće srećemo na agility natjecanjima su: border collie, svi belgijski ovčari, hrvatski ovčar, šetlandski ovčar, pudl, pirinejski ovčar, koker španijeli, veći broj pasmina terijera, mješanci.
Agility prepreke
Prepreke koje dopušta FCI su: vis, vijadukt ili zid, guma, dalj, klackalica, A-prepreka, most, meki tunel, tvrdi tunel, slalom, stol.