Zlatni retriveri- spoj dobrote, ljepote i sunčeva sjaja

Zemlja porijekla:Engleska

Namjena:
Lovački i kućni pas
Veličina:
Visina mužjaka iznosi 56 - 61 cm, visina ženke između 51-56 cm.

Dlaka:

Dlaka je glatka ili valovita s vodootpornom poddlakom. Boje: sve boje između zlatne i boje vrhnja. Mala bijela oznaka na prsima je dozvoljena.

Njega:
Dlaku je potrebno redovito četkati i češljati, suvišne dlake između jastučića na šapama treba rezati, uši treba redovito


KOKER ŠPANIJEL

Opis: Vrlo dopadljiv pas, naročito zbog prekrasne dlake. Maksimalna visina mužjaka je 39,5cm, a idealna 38 mužjaci, 35,5 ženke. Više pse čeka diskvalifikacija. Glava je okruglasta, usta široka, duboka, gornje usnice pokrivaju donju čeljust; zubi su snažni;škarasti; njuška sa širom otvorenim nosnicama; oči inteligentne i blage, a boja varira prema boji dlake; uši vrlo dugačke; valovito odlakane, ovješene; vrat mišićav; rep nošen u liniji leđa, stalno u pokretu. Dlaka je srednje duljine, svilenasta. Boje dlake: potpuno crna, crna sa paležem, jelenja, boja pijeska, pastrvasta, prosijeda.



Španjolski mastif

Španjolski mastif je dobroćudan, miran i pitom, pred nepoznatim iskazuje odlučnost, naročito u situaciji kada treba zaštititi stado. Lavež mu je promukao, dubok i prodoran, čuje se i na velikoj udaljenosti. Riječ je o veoma inteligentnom psu, koji nije lišen ljepote, što se može videti u njegovom izrazu.

Poljski nizinski ovčar

To je pas srednje veličine, prodoran, snažan, mišićav, sa dugom i gustom dlakom, živahnog ali umjerenog temperamenta, oprezan, okretan, inteligentan, ima dobro pamćenje i prihvaćenu pripravnost. Otporan je na nepovoljne klimatske uslove.
Lak za vođenje. Radi kao čuvar stada i imanja. U gradskom životu on se prilagodio u veoma dobrog psa za pratnju. Dobro njegovana dlaka daje mu privlačan i interesantan izgled. ....

Srednjeazijski ovčar- Alabai

Srednjeazijski ovčar drugog naziva Alabai je stara pasmina psa namjenjena za čuvanje ovaca od vukova i ostalih grabežljivaca ali i za obranu ljudi i karavana! Pasmina vuče porijeklo od Tibetskog psa prije 4000 godina i potječe iz južnog Turkmekistana.
Možemo ih vidjeti na području Srednje Azije (Turkmekistan, Tadžikistan, Pakistan, Afganistan, Kazahstan, Iran i Mongolia). Pasmina se poboljšala stoljetnom selekcijom. Iz svakog legla ostavljani su najbolji primjerci koji su se pokazali kao najbolji borci sa vukovima i bili oštri čuvari.



Grenlandski pas

Grenlandski pas je veoma snažan polarni špic, građen da izdržava naporan rad koji iziskuje vuča saonica u arktičkim uslovima...



Bergamski ovčar

Prije više od 2000 godina trgovci su u Europu doveli ovčarske pse dobre dlake. Prvo su smjesteni u Toscani gdje je od njih nastao maremanski ovčar, a kasnije je na sjeveru Italije doslo do selekcije i tu je nastao bergamski ovčar. ....



ISTARSKI GONIČ

kojega su svojatali i Slovenci, ipak je hrvatski pas. Međunarodna kinološka federacija odlučila je da je Hrvatska zemlja podrijetla istarskoga oštrodlakog i kratkodlakog goniča te posavskog goniča, objavljeno je na 2003. godine na godišnjoj izbornoj skupštini kluba "Istarski gonič".
Kao izvorna hrvatska pasmina istarski gonič registriran je 1999. Istarski kratkodlaki gonič je srednje veličine, skladno građena tijela. Glava mu je produljena, kruškasta oblika, uši poklopljene, vrat srednje duljine, leđa ravna i duga. Dlaka mu je sjajna i tvrda, pa odaje izgled snažne životinje. Vidljive sluznice su tamne.
Karakteristična boja te pasmine je bijela, sa svjetlosmeđe-narančastim poljima po glavi. Te tamnije površine oštro su ograničene. Visoki su oko 45-55 centimetra i teški do 18 kilograma.
Tipičan je lovački pas, koji se koristi u lovu na zečeve i lisice. Vrlo dobro radi u grupi i samostalno. Naročito je dobar na tvrđim, kamenitim i grmovitim terenima.
Sve se te karakteristike odnose i na oštrodlakoga istarskog goniča, koji predstavlja njegovu sestrinsku liniju. U kreiranju oštrodlakoga goniča korišten je i francuski vendenski baset.
Istarski oštrodlaki gonič skladno je građen i čvrst pas, pomalo robusna izgleda, oštre dlake duge 5 do 10 centimetra, a konstitucijski je nešto veći i teži od kratkodlakoga goniča.
Glava mu je jaka, robusnija nego kod istarskoga kratkodlakoga goniča, u čeonom dijelu blago izbočena. Predio oko njuške obrastao je oštrim brkovima. Vrat je umjerene duljine, a leđa ravna i duga. Noge su mu mišićave i čvrste, zatvorenih šapa. Bijeli je s narančasto-smeđim poljima po glavi i oko korijena repa. Visok je 46 do 58 centimetara, a težak 20 do 25 kilograma. Koristi se u lovu na lisice i zeca, ali i kao krvosljednik. Kao i kratkodlaki gonič, izvanredan je na kamenitom terenu.
Uzgaja se i u Italiji, Austriji i Engleskoj. Križanjem hanoveranskog krvosljednika i istarskog oštrodlakog goniča dobiven je štajerski visokonogi gonič, a u Italiji je poslužio za oplemenjivanje talijanskog oštrodlakog ptičara.



EPAGNEUL BRETON

Uravnoteženost Bretona omogućuje mu da u potpunosti vlada sredstvima sa kojima ga je priroda obdarila i da ih u savršenoj harmoniji prilagođava uvjetima terena i vremena. Lovačka strast je kod njega veoma izražena. Brzinom rada se približava engleskim ptičarima. Na utakmicama Field-trials brzina rada je cijenjena kao i kvaliteta nosa. Veća brzina uvjetuje i visoko držanje glave pri radu, što je također uvjet na utakmicama. Uz to,brzi galop ne omogućuje rad niskim nosom, jer bi trpio povrede glave. Ali, svaki inteligentan pas, zavisno od potrebe, koristi i visok i nizak nos, kao što smjenjuje kas i galop, ako ga uvjeti terena na to prisiljavaju. Bretna ne treba podsticati na aktivnost. Radi jednako na temperaturi plus ili minus 30C. Ako je bezvodan teren naročito ljeti, treba za njega nositi vodu.

Izdržljiviji je od bilo koje rase ptičara, što mu omogućuje kvadratna građa tijela. Jednako je aktivan na početku i na kraju lova. Voli rad u vodi u koju ulazi najčešće prvim kontaktom. Također je hrabriji od ostalih ptičara. Breton je tvrdoglav pas sa jace ispoljenom težnjom za nezavisnošću, ali i pored toga lako prihvata dresuru. Ljubitelji ove rase ga opisuju kao maksimum kvaliteta u minimalnoj zapremini.

Težina psa-od 17 do 20 kg
Visina psa
-47 do 50 cm (kuje)
-48 do 51 cm (psi)
Uporaba-lovački pas



NJEMAČKI (SREDNJI) PINČ

Pinčer kratke dlake vrlo je elegantan, naročito skrojen i okretan pas srednje veličine slične anatomske građe i karakterističnih odlika kao šnaucer.Uvijek hrabar i budan, usprkos dobroćudnog karaktera, može prema svakom strancu da se pokaže nepoverljiv, pa zato za kuću, dvorište i vozilo, da bude oštar i ozbiljan čuvar. Zbog svoje kratke, čiste dlake vrlo je pogodan za stan i može se lakše održati zbog dosta malih troškova za ishranu.

Težina psa-14 - 20 kg

Visina psa-45 - 50 cm

Uporaba-pas čuvar, kučni pas

ŽIVOTNI VIJEK-14 - 16 godina



HAVANEZER

Prilagodljiv, veseo i smion, Bichon je stekao puno poklonioka otkada se kao relativno neppoznat, pojavio krajem sedamdesetih godina prošlog stoljeća. Usprkos izgledu krznene lopte, ova je pasmina neustrašiva i otporna - farmeri u Norveškoj čak ih treniraju za sakupljanje stada ovaca.

Težina psa-3 - 6 kg
Visina psa-21 - 29 cm
Broj štenaca-1 - 9, prosjek 4
ŽIVOTNI VIJEK-14 - 15 godina



KINESKI KUKMASTI PAS

To je malo poznata vrsta pasa, potpuno gole kože. Visok je tridesetak centimetara, koža mu je sivoružičaste boje ili bijele boje s crnim točkama. Jedina dlaka koju ima, odnosno čuperci dlaka, nalazi mu se na vrhu glave, kao kosa, dok nešto malo dlaka ima među prstima na nogama.

Težina psa-preko 5,5 kg
Visina psa
-23 - 30 cm (Ž)
-28 - 33 (M)
Uporaba-pas za pratnju
ŽIVOTNI VIJEK-10 - 12 godina



MALTEZER

Maltezer se smatra jednom od najljepših pasmina u FCI grupi IX odnosno grupi pasa za pratnju, a također je poznat kao jedna od najstarijih pasmina na svijetu. Charles Darwin ga smješta u razdoblje 6000 godina p.K. Prva slika maltezera potječe iz Egipta, točnije grada Fayum, a povjesničari je smještaju u razdobje između 600 i 300 godina p.K.

Težina psa-3 - 4 kg
Visina psa
-20 - 23 cm (Ž)
-21 - 25 cm (M)
Broj štenaca-X
ŽIVOTNI VIJEK-12 - 15 godina



ŠVEDSKI JAMAR (DREVER)

Drever je rijedak izvan Švedske, no popularan je gotovo kao labradorski retriver u svojoj domovini. Za kratko je vrijeme ova marljiva i pokretljiva pasmina postala najomiljeniji pratilac švedskih lovaca. Njezina je osobnost tipična onoj ostalih jamara, a ako postoji neka zamjerka, onda je to prekomjerena revnost. Drever ima prvoklasan nos i snažan je tragač. Zbog svojih kratkih nogu sporiji je od goniča - zato je idealan za usmjeravanje divljači prema lovčevu oružju.

Težina psa-14- 16 kg
Visina psa
-30 - 36 cm (Ž)
-32 - 38 cm (M)
Uporaba -Društvo, lov
ŽIVOTNI VIJEK-12 - 14 godina

SAMOYED

Ovi sjeverni psi bili su temelj za nekoliko pasmina koje su se kasnije razvile u Europi. Neki su zadržali pastirski karakter, a drugi su se prilagodili za vuču saonica. Drevno nomadsko pleme centralnog dijela sjevernog Sibira - Samojedi ili Neneci oduvijek su se oslanjali na svoje pse. Ovaj pas nikada nije postao lovac, ali se zato ubrzo prilagodio za vuču, postao čuvar i vjerni suputnik.* Samojed nije tipičan pas čuvar, on jednostavno veselo najavi dolazak svakog gosta. Samojedi su bili jedinstveni među eskimskim plemenima po osobnom i radnom kontaktu sa psima. Često su članovi obitelji uzimali pse da s njima spavaju u velikim šatorima od sobove kože (Chooms) pod pokrivačima od topla sobova krzna jer su ih psi dodatno utopljivali. Djeci su dopuštali da se igraju sa štencima, a ako su kuje iz nekog razloga bile nesposobne ili nepodobne za dojenje, žene su osobno hranile i podizale mladunčad. Ta činjenica najbolje pokazuje koliko je pleme Samojeda cijenilo i ustrajno socijaliziralo svoje pse.Samojed je pas vučjeg tipa. Dojmljivom i raskošnom nastupu značajno pridonosi to što je samojed snažan, aktivan, graciozan pas s nevjerojatnom izdržljivošću. On je srednje velik pas s bogatim krznenim ogrtačem i karakterističnom grivom. Prvo što se uočava na glavi samojeda jesu njegove tamnosmeđe, tople i vesele oči, crni nos i uši koje su uspravne, trokutaste, zaobljene na vrhovima, relativno male i potpuno prekrivene dlakom. Tipičan rep je bogato odlakan, nošen savijeno prema naprijed preko leđa ili uz bok. Visine su 50-60 cm i težine 23-30 kg. Crna boja krzna selekcijom je eliminirana, a čista, blistavo bijela danas je gotovo univerzalna. Dopuštene su još i bijela s kremastom i potpuno kremastom bojom, koja se na izložbama baš i ne preferira, ali je važna kod uzgoja zbog pravilne pigmentacije. Vanjska dlaka je gruba i ravna, ne smije biti čupava, svilena ili valovita, a duža je nego u drugih arktičkih pasmina. Unutarnja dlaka tzv. poddlaka je gusta i mekana. Takva struktura dlake daje tom psu maksimalnu zaštitu od vanjskih utjecaja, a zahtijeva minimum brige. Iako bijelo, njegovo krzno uvijek izgleda vrlo čisto, a blato se nakon sušenja jednostavno iščetka. Besprijekorno krzno ima blistav srebrnasti sjaj. Vrlo gusta dvostruka dlaka traži redovito češljanje, posebno u proljeće i ljeti. Mrtva dlaka iz poddlake, ako se ne odstranjuje, može se zamrsiti i izazvati probleme s kožom. Iščešljana dlaka može se sakupljati i kasnije korisno upotrijebiti tako da se isprede u finu vunu.Iz davne prošlosti potječe čak i legenda o toj pasmini. Postoji legenda da su Samojedi, pleme koje je nekada naseljavalo centralnu Aziju, živjeli sa svojim psima još i prije nego što su napustili svoju postojbinu. Legenda govori o pustinjskim ljudima koji su prije više od 35000 godina, bježeći od neprijatelja prema sjeveru kroz Mongoliju, došli do ledem okovanog Arktika. Legenda dalje priča o psima krem boje, čije je krzno izblijedjelo na arktičkom suncu kada su jednom zauvijek napustili pustinju, poprimivši srebrni odsjaj teritorija okovanog ledem koji su naselili. Oni nisu agresivni psi, a to možemo uvelike zahvaliti istoimenom plemenu koje je, zbog zajedničkog suživota, bilo koji oblik agresivnosti prema ljudima ili drugim psima kažnjavalo smrću. Višestoljetnim bliskim i neprekidnim kontaktom čovjeka i psa razvila se pasmina koja je radila ukorak s njim, odmarala se u toplini njegova doma, žestoko se borila uz njega u životnim bitkama, radeći marljivo i ustrajno imala je samo jednu želju - da ugodi čovjeku. Ali samojed nikad nije postao ponizan pas. On je veliki veseljak, koji je zadržao mnoge nonšalantne osobine svojih primitivnih predaka. Danas su prihvaćeni kao prekrasni i izrazito ljupki psi za društvo. Sa zadovoljstvom prihvaćaju svaki zadatak ili igru s bezbrižnim izrazom lica i uz tipičnu radosnu opuštenost. Smiješak samojeda je zaštitni znak pasmine i njegove vesele osobnosti.



HAMILTONOV GONIČ

Pasmina je dobila ime po Adolfu Patricku Hamiltonu, utemeljitelju Švedskog kinološkog kluba. Hamiltonov gonič je nastao križanjem varijeteta njemačkog bigla s engleskim lisičarom i lokalnim švedskim goničima. Hamilton je prvi puta izložen 1886. godine. Obva pasmina je gotovo nepoznata izvan Skandinavije. On je bolji lovac kada lovi sam nego u čoporu, a u stanju je slijediti i istjerivati divljač. Kad naiđe na plijen, laje na tipičan način za goniče. S dlakom koja je zimi znatno gušča, Hamilton sa zadovoljstvom radi u snijegom prekrivenim švedskim šumama.

TEŽINA PSA
-23 - 27 kg
VISINA PSA
-49 - 57 cm (Ž)
idealna 53
53 - 61 vm (M)
idealna 57
UPOTREBA
-Lov, društvo
ŽIVOTNI VIJEK
-10 - 12 godina



BRAZILSKI PAS

Značajan dio karaktera je hrabrost, odlučnost. Odan je gospodaru i privržen djeci. Njegova vjernost je čuvena u Brazilu. Uvijek traži društvo vlasnika. Prema strancima je nepoverljiv. U kući je miran. Nenadmašan je kao čuvar. Posjeduje instikt za lov velike divljači i kao pastirski pas za čuvanje goveda.

Težina psa
-min 40 kg (ženke)
-min 50 kg (mužjaci)
Visina psa
-60 - 70 cm (ženke)
-65 - 75 cm (mužjaci)
Uporaba-pas čuvar i pas tragač
ŽIVOTNI VIJEK-12 do 15 godina



MOPS/PUG

MOPS ga zovu u Njemačkoj, Belgiji i Nizozemskoj, PUG-(engl.-pesnica-pas veličine pesnice) ga zovu u Velikoj Britaniji, KARLIN-ga zovu u Francuskoj.
Na nasim prostorima ja najčešće čujemo Mops,a najrjeđe Karlin!!!

Težina psa-6, 3 - 8, 1 kg
Visina psa-od 25 do najviše 32 cm
Uporaba -pas za pratnju
Broj štenaca-4
ŽIVOTNI VIJEK-12 - 15 godina



SLIKICE











Škotski jelenski hrt

Škotski jelenski hrt - kao što njegovo ime kaže, u Škotskoj je bio namijenjen lovu na jelene. To je jedna od najstarijih pasmina na Britanskom otočju. Divljać uvijek gone dva jelenska hrta, koji na prvi pogled love isto kao i drugi hrtovi, mada više nego ostali koriste nos. Prvi jelenski hrt je u kontinentalni dio Europe došao 1863. godine, gdje ga je zasjenio puno privlčcniji borzoj. Tipican je hrt, vjeran kući, svoj temperament oslobađa u trkama. Jelenski hrt nije primjeren životu u gradskom stanu. Mora imati dvorište, jer ovaj pas ne može živjeti u boksu. Malo laje, svojom veličinom pobuđuje poštovanje. Brzina - veca od 50 km/h
Težina psa
oko 45,5 kg (Ž)
oko 36,5 kg (Ž)
Visina psa
min 76 cm (M)
min 71 cm (Ž)
ŽIVOTNI VIJEK
10 -ak godina



Sibirski Husky

Sibirski Husky su privlačni psi, srednje veliki, snažni, energični i ponosni vučni psi, sposobni povući lakše terete umjerenom brzinom na duge razdaljine. Sibirski Husky su psi stvoreni za trčanje i ako im ne možete pružiti ono što njihova pasmina zahtjeva, bolje je da se odlučite za neku drugu rasu jer bi ubrzo došlo do velikih problema Sibirski Husky je pas o kojem se prilično lako brinuti. On je po prirodi čist i bez zamjetljivog mirisa. Sami se održavaju čistim i potrebe za kupanjem su minimalne. Često kupanje s šamponima nije preporučljivo, jer im se time skida sloj masnoće s dlake koji ih štiti od + 40°C do - 40°C. Ustvari, mnogi vlasnici kupaju svoje pse jednom godišnje ili rjeđe. Dvaput godišnje ostaju bez poddlake. To je razdoblje vrlo intenzivnog gubitka poddlake koje može trajati tri ili više tjedana, a poprilično ovisi i o klimatskim uvjetima. Mnogi se slažu da je s tim periodičnim problemom lakše izaći na kraj ,nego s konstantnim opadanjem dlaka nekih pasmina mekog krzna. U tom razdoblju, najbolje ga je redovito četkati.. Nikakvo timarenje ili šišanje nije potrebno ni preporučljivo. Nokte bi im trebalo povremeno provjeriti i po potrebi podrezati, naročito ako pas ne trenira, a kod aktivnih pasa to nije potrebno.
Ima odličan temperament, njegov nježan i prijateljski stav ostavština je prošlosti s obzirom da ih je narod Chukchi držao u obiteljskim skloništima i ohrabrivao svoju djecu da se igraju s njima. Na Aljaski griju djecu u igluima. Huskyi su pozorni psi, spremni udovoljiti i prilagodljivi. Nisu agresivni i sposobni su za timski rad i vuču. Sibirski Huskyi su vrlo inteligentna i samostalna pasmina. Mogu biti vrlo tvrdoglavi, zahvaljujući njihovoj prvotnoj namjeni i mogu se lako dosađivati. Iako je Husky dobro društvo za svakoga bez obzira na godine i interese, ipak se ne preporučuje za osobe kojima je on prvi pas kojeg su ikada imali, jer greške je lako napraviti i ponekad vrlo teško ispraviti kod ovog inteligentnog psa. S obzirom da je sposoban pokazati veliku privrženost svojoj porodici, ovo baš i nije pas za samca. Prema strancima ne pokazuje strah ni sumnju, te stoga nije prikladan za psa čuvara.
Huskyi su prilično tihi psi. Oni ne laju, što je tipično za druge pasmine, već se glasaju mekim " pričanjem". Povremeno zavijaju, ali s obzirom da su to psi orijentirani čoporu, kao i ostale polarne pasmine, takvo ponašanje je normalno.
Kada uzmete štene, pitajte uzgajivača kako je i s čim hranio kako biste znali što ponuditi vašem novom ljubimcu. Ne zaboravite da iznenadna promjena jelovnika može ozbiljno poremetiti probavni sustav šteneta. Husky zahtjeva prilično malu količinu hrane s obzirom na veličinu, ali uvijek nastojite da bude kvalitetna, naročito ako je pas aktivan. Prehrana šteneta i odraslog psa se razlikuje, a period prijelaza s jedne na drugu vrstu ishrane neka bude između 10. i 12. mjeseca starosti psa. Ljeti mu ponudite laganiju hranu, dok tijekom hladnijih mjeseci hrana treba biti kaloričnija, naročito ako je pas dosta vani i vrlo aktivan.
Sibirski Huskyi su najsretniji kada mogu sudjelovati u obiteljskim aktivnostima. Najidealnije je kada pas može izaći i uči u kuću prema svojoj slobodnoj volji kroz posebna " pseća vrata". Nažalost, to nije uvijek moguće pa bar, ako imate ograđen prostor oko kuće, naučite psa da zatraži da ga pustite van. Savršeni uvjeti za držanje Huskyja su veliko dvorište, s ogradom koja bi trebala biti čvrsta i bar 180cm visoka. Ogradu valja dobro ukopati u zemlju kako bi spriječili potkopavanje. Sibirski Huskyi su nepopravljivi kopači i najbolje je postaviti pješčanik u sjenovitom kutu dvorišta i naučiti ih da tamo iskažu svoju strast za kopanjem. Huskyja ne bi trebalo puštati da luta po susjedstvu.
Ako se odlučite držati svog psa u boksu, trebali bi ga ograditi žičanom ogradom s betonskim podom, širine 180cm-210cm i 300-450cm dužine. Visina neka bude najmanje 180cm sa žičanom mrežom preko vrha. Postavite ga na sjenovito mjesto i opremite suhom i komotnom kućicom sa zaštićenim ulazom. S obzirom da je Sibirski Husky polarni pas, ako ima odgovarajuću kućicu može ostati vani i po vrlo hladnom vremenu. Postavite kućicu s ravnim krovom jer Husky obožava izležavati se na njemu i promatrati svijet oko sebe. Grijanje nije potrebno, ali mu stavite slamnati ležaj. Sibirskog Huskyja nikad ne stavljajte na lanac. Husky nije za stan, ali ako ga redovito šećete ili, bolje, trenirate, neće mu smetati skučeni prostor. Sibirski Husky je izvanredno zdrava pasmina. Ako je dobro zbrinut, Huskyja je relativno lako održavati, a naravno da je potrebna kvalitetna hranidba, redovita provjera zdravlja i cijepljenja, te čišćenja od glista, te drugih parazita i nametnika.
Pojava displazije kukova kod Huskyja je vrlo rijetka. Savjesnost uzgajivača očuvala je ovu pasminu bez većih problema s displazijom.