The side I hide from all

it's subota, and 29.07.2006.

MY UNHAPPY LIFE...

možda ipak malo pretjerujem oko toga da sam pezvrijedna u životu, možda ipak postoji tračak nada... nada da će sve biti u redu... možda ljudi koji mi kažu da me vole me zapravo vole, ili... ili možda to samo tako govore, da me smire, da budem cjenjena, da... da na neki načen budem sretna, da uživam u svom životu, da... neznam... možda opet umišljem, ili... ili pretjerujem...

nisam sigurna, nisam sigurna u ništa, milslim... za većinu stvari sam ja kriva, ipak... osječam to... moji starci se rastaju, to nije dobro, i mislim da je za to sve moja krivica... isitina da sam ima ja radost i veselje, ali... zašto imam taj čudan osječaj, taj osječaj koji... taj glas... moja svest koja mi govori da sam ja kriva... ne shvačam, ne shvačam sebe... a ni njih...

možda jesam ja kriva, možda jesam ja kriva za to... zna oko čega se svađaju... jednostavno znam... imam rođaka koji je iz srbije, a moj tata ne voli srbe, ipak je bio u ratu, a za rat znam da nisam ja kriva... neznam ni tko je kriv... moj tata krivi njih... strašno... i pošto taj moj rođak dolazi kod mene doli na otok na ljeto, ja sam sretna, meni je drago, ali tati nije... umalo da se tako prošle godine nisu rastali, ali je sve ok bilo, ali sada... pošto sam ja poznata po tome da ja znam dobro muljati, lagati, ali... moja mama ne zna... pa smo mu obje na neki naćin muljale... moj tata krivi nas oboje, pa je sada otišao u svoj rodni grad, kod svoje mame, a ja i moja mama smo ostale same... nije ljepo...

ipak je za to moja krivica, trebala sam tati reći odmah da mi rođak dolazi, u hrvatsku, tu... ali ne, ja glupača sam prvo rekla mami, što nisam trebala... poneki put želim vratiti vrijeme, da mogu te stvari ispraviti, da se sve vrati u normalu... ali nemogu, nemam takve moći, nitko nema... jadna ja...

moj život je pun svađi, pun zapleta, a malo raspleta... jednostavno sam uvjk ja kriva za sve... uvjek moram paziti što govorim i to... ali... neznam... sve je tako teško... ja se samo želim osječati slobodno uz svoju obitelja, ali zapravo se osječam kao... kao... zatočenica... zarobljenik u velikoj kuči punoj predrasuda, i mržnje, ali i ljubavi moram priznati...

nesvačam svoj status u ovoj kučii, u ovom zatvoru kao ja to zovem već duže vrijeme... nesvačam poantu toga... neshvačam...

- 14:18 - Insult me... (strike 15) - Spit me... - Whatever...

it's ponedjeljak, and 24.07.2006.

THE BEGINING OF MY SIDE

bok svima, ja sam samo jedna ne shvačena duša, koja misli da je nitko ne zaslužuje, koja uvijek sve zabrlja, koja je jako usamljena, koja je sama, koja samo želi malo pozornosti... ne znam što da radim, mislim da radim pravu stvar, ali zapravo... uvijek loše završi... uvijek sve zabrljam... ne znam zašto sam takva, jednostavno, samo tražim pozornost, pažnju, ljubav... da li previše tražim, jesam li naporna...možda ipšak previše tražim, možda sam rako naporna da ni sama ne shvačam to, ali zašto... zašto sam takva, zašto se ne mogu promjeniti, zašto ne mogu biti normalna ko drugi... zašto život može biti tako okrutan?? puno pitanja a malo odogovora...

mislim... za mene, moj život, moj naćin života, nije normalan, nego je... čudan, naporan, bolan... zar je to normalno je jednu tineđericu u dobrim godinama, koja se bliži punoljetnosti... koja se ponaša kao da još ima 7 godina, koja traži najveću pozornost i brigu... izgleda da jesam... jednostavno... neobična i naporna... tko god je uz mene, gadno nastrada... ne samo psihićki, nego i fizićni... zašto moram biti tako naporna...

smatram da sam ja kriva što mi se obitelj raspada, što me se prijatelji boje, što nisam uz njih kada je najpotrebnije, nego samo želim da su uz mene, ali zašto?? istina jedinica sam, sama sam čitav svoj život... možda zato, možda sam zato tako naporna... jer su mi moj sve davali, nisam imala s kim išta djeliti, ni učiti se na tuđe osječaje... možda zato...

i previše toga shvačam ozbiljno... mislim, zanm se šaliti, ali kada se netko šali na moj račun, onda poludim, pobjesnim... nisam normalna... jednostavno sam... čudna, umišljena, razmažena, nedefinirana, usamljena, neshvačena... mogu ja još puno toga naprajati...

jednostavno rećeno, nisam ja čovjek, ja sam nešto ne definirano, nešto nemoguće, nešto ne postojuće... možda je tako najbolje, da ne postojim... i dan danas se pitam zašto ja postojim, koja je moja svrha, ćak se pitam, kako bi bilo da mene nema... sigurno puno bolje, sigurno puno ljepće, i bezbolnije... ljudi bi sigurno bili puno bolji nego što su sada...

ja sam kriva, ja sam kriva što su takvi, ne samo prema meni, nego i prema drugima, možda bi ipak bilo bolje da se nisam rodila, da ne postojim... sigurno bi... jer kada bolje pogledam, dokle god sam ja tu, ništa se dobroga neće dogoditi... ja sam kao crna mačka koja donosi nesreću drugima, koja stvara probleme, koju svi mrze i preziru... jadna ja... nisam dostojna toga, ni svoje obitelji, koji bi bili puno sretniji s nekim drugim, ni mojh prijatelja... jednostavno nema smisla života...

ne govorim sada da ću se ubiti, nego razmišljam... kloniti se ljudi, dalje od ljudi koje mogu lako povrijetidi, koje volim, a i oni mene, ali ipak... njima će biti puno bolje bez mene... ja sam samo višak, ja se ne uklapan nigdi, samo... samo želim biti sama, kao što sam prije bila, tako i sada...

- 14:17 - Insult me... (strike 16) - Spit me... - Whatever...

Sljedeći mjesec >>

	srpanj, 2006					>
P	U	S	Č	P	S	N
					1	2
3	4	5	6	7	8	9
10	11	12	13	14	15	16
17	18	19	20	21	22	23
24	25	26	27	28	29	30
31

Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
Novaplus.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv

Komentari On/Off

Me & the other

blog posvećen tome što sam shvatila da sam zapravo jedna loša osoba... koja misli da nikoga ne zaslužuje, koja se mora promjeniti...

"Strana koju skrivam od drugih"

sad_lady@net.hr - ako me želite kontaktirati, ovo je moja adresa... ao želite...

sati... koliko je sati... nije važno... znam da ću umrijeti, pa mi nije važno koliko je sati...jer svaka me sekunda približava smrti...

Linkovi

Blog.hr - početna stranica bloga....

a zbunjena i sta sad - cura koja mi pomaže da shvatim neke stvari, trudi se, ali i dobra je također...

..::¤¤MEnTalKA¤¤::.. - cura koja također obožava AVRIL i GREEN DAY, kao i ja... i voli psovati... jako...

sailormoon - cura koja mi je pomogla oko bloga, jako sam joj zahvalna... jedna jedina osoba koja zna tko sam ja...

metalbich666 - jedna metalka, imamo neke sličnosti oko nekih stvari... ali imamo bar isti ukus u glazbi...

†DaRk_aNgEl† - cura koja ima predivan blog... redovito ona mene čita, i ja nju... wub u...

gh0sts_sh4d0w - još jedna cura koja mi pokušava pomoći... zahvaljujem joj unaprijed...

all biller no filler - punkerica, sviđa mi se njezin blog... njezina dva mota: "PUNK is not DEAD" & "life and love sucks"...

Betty Jean - nije je sram izraziti svoje mišljenje, to je super... također me savjetuje, onako...

Music & Lyrics

ja slušam ove grupe:

a također možete na njih kliknuti pa odete na njihove stranice... :)) domišljato, jeli??

avril ima pjesme koje jako volim... ona ima pjesme koje opisuju ovo moje stanje, stanje koje me duže vrijeme prati, i paratiti će me još dugo...

AVRIL - nobody's home
I couldn't tell you why she felt that way,
She felt it everyday.
And I couldn't help her,
I just watched her make the same mistakes again.

What's wrong, what's wrong now?
Too many, too many problems.
Don't know where she belongs, where she belongs.
She wants to go home, but nobody's home.
It's where she lies, broken inside.
With no place to go, no place to go to dry her eyes.
Broken inside.

Open your eyes and look outside, find the reasons why.
You've been rejected, and now you can't find what you left behind.
Be strong, be strong now.
Too many, too many problems.
Don't know where she belongs, where she belongs.
She wants to go home, but nobody's home.
It's where she lies, broken inside.
With no place to go, no place to go to dry her eyes.
Broken inside.

Her feelings she hides.
Her dreams she can't find.
She's losing her mind.
She's fallen behind.
She can't find her place.
She's losing her faith.
She's fallen from grace.
She's all over the place.
Yeah,oh

She wants to go home, but nobody's home.
It's where she lies, broken inside.
With no place to go, no place to go to dry her eyes.
Broken inside.

She's lost inside, lost inside...oh oh yeah
She's lost inside, lost inside...oh oh yeah

Brojač & Slike

ljudi koji su došli malo pogledati...
posjetilo vas je sve ukupno od 24.7.2006...

Free Hit Counter