~Pink inspiration~

25.04.2007., srijeda

Dobro sam :)

Da, dobro sam. Sve se smirilo, malo sam još pod šokom ali shvatila sam da sam spasila prijateljicu i mogu bit ponosna. Nezna se koji je teži dan. Onaj kobni sunčani kad se srušila ili onaj sljedeći u bolnici. Kad sam je vidjela suze su potekle same. Ali sad se opet smijemo, i ona i ja, sretne smo što imamo jedna drugu, sretne smo što smo shvatile da smo prave prijateljice. Nema bježanja u nevolji...
Doktor joj je odredio terapiju i sad se mora kljukat tabletama nekoliko godina. Nema više alkohola, cigareta, neispavanih noći, bilo kakvog sporta...zabrane koje koštaju života.

Opet sam počela raditi, naime, imala sam slobodan tjedan nakon šoka. Odmorila sam se, razbistrila glavu, shvatila neke stvari i sad se živi dalje. Hvala dragom Bogu što imam izvrsnu šeficu koja ima i više nego razumijevanja. Još se prizor nije maknuo iz glave ali nadam se da će i on izbljedit s vremenom.
Hoće, s vremenom...

Pokušavam što više biti među ljudima, što manje sama. Ubija me samoća u ovakvim trenutcima. Kad sam sama, samo mi se onaj događaj vrti u glavi i nemogu si pomoći. Možda Bog šalje ljudima ovakve događaje da se opamete i prestanu se žalit na život koji im je poklonio.

Mama želi da idem na mise za mlade, župne sastanke, crkvene meditacije itd. Ja ne želim, nisam bolesna u glavi, nisam maloumna, imam s čim razmišljati. Ne trebaju mi nekakve podrške i utjehe od crkve, sama ću sebi pomoć bez ikakvih razgovora s velečasnim. Ništa čovjeku nemože pomoć ako on ne rasčisti neke stvari sam sa sobom...

Ja radim na tome...

- 00:05 - Tvoje rijeci (11) - Isprintaj - #

17.04.2007., utorak

..::Budite sretni jer ste zdravi i prije svega živi::..

Jučer sam doživjela jedan od najtežih i najtužnijih dana u svom cijelom životu, koliko god on kratak ili dug bio. Pred očima mi se zbilo nešto i taj prizor za cijelog života neću zaboravit.
Prijateljica i ja bile smo u šetnji, sve je bilo savršeno, sunce sja, toplo je, povjetarac u kosi...zar ima išta ljepše? Ona se nakon nekog vremena počela žalit na glavobolje i mučnine. Nisam na to obraćala previše pažnje,nažalost samo sam joj rekla da popije malo vode. Nisam ni slutila šta će se desit u sljedećih 5 minuta. Ona je odjednom zastala, ukočila se, meni je srce počelo luđački lupati, prepala sam se već tad. Dozivala sam je glasno ali ona kao da više nije bila tu. Zjenice su joj bile velike, ogromne, takve zjenice još nisam vidjela. Htjela sam izvadit vodu iz torbe, a ona se u tom trenu srušila. Poplavila je, kao da nije niti disala više. Nisam dopustila da leži na leđima, opasnost od gušenja je velika, pa sam je stavila na bok.Gledala sam oko sebe, nije bilo nikoga, osjećala sam se prepuštena sama sebi, morala sam se sabrati i napravit najbolje što znam. Držala sam joj glavu a ona se onda počela trest. Kad sada pričam o tome, osjećam kao da je to bio nekakav san, kao da sam bila u transu, kao da to nisam stvarno doživjela. Odmah sam znala,epileptički napad. Čitala sam o tome, sva sreća. Nisam imala vremena ni posegnut za mobitelom, bila sam prisiljena gledati kako mi se prijateljica muči, kako ju hvataju ti grčevi po cijelom tijelu. U tom trenu znala sam da ništa nije bitnije nego biti zdrav i biti sretan zbog toga.
Njen napad trajao je dosta dugo, plakala sam od straha, htjela sam pomoći ali nisam znala kako. Veliki šok za mene. Kad ju je napad popustio, uzela sam mobitel i nazvala mamu. Svi su bili šokirani, brzo je stigla i hitna. Odveli su je, a ja sam ostala bez riječi. Gledala sam ljude oko sebe, svi su me nešto pitali, a ja sam samo rekla da želim ić kući.
Sad kad razmišljam o tome, hvata me mučnina, čim zatvorim oči vidim taj prizor, kad pričam o tome plečem. Vjerovali ili ne, to mi je zauvijek promjenilo život i sva gledišta na svijet.
Toliko je bolesti na ovome svijetu, toliko nesreća i propalih života, budite sretni ako niste jedni od njih. Ja sam zahvalna što sam zdrava i što sam ovo proživjela. Počnite cjeniti svoj život, nemojte ga upropaštavat na razne načine, živite ga na najbolji način, on je vaš dar i nitko od nas ga nije zaslužio. I najveća briga, samo je sitnica. Velika je sreća roditi se zdrav i ostati zdrav. Koda je bitno jeste li muško ili žensko, koda je bitno sviđa li vam se vaše ime ili ne, koda je bitno imate li jednog brata/sestru, više njih ili nijednog, koda je bitno jel vam kosa plava ili crna, koda je bitno imate li smeđe,plave,crne ili zelene oči...bitno je da ste zdravi.
Čemu sva ljepota i sve što poželite ako nemate ljepotu zdravlja? Život nije nešto što ćete probati i onda uzeti ili ostaviti. Možete ga voljeti bez uzimanja i primanja.
Dajte uživajte u životu i uživajte u svim lijepim danima, jer imamo ih tako malo...

- 10:43 - Tvoje rijeci (13) - Isprintaj - #

14.04.2007., subota

..::Like a bird::..

Ah, što je lijepo sanjati...

Malena sam, imam krila, mogu letjeti. Letim bez cilja, letim širokim, plavim, vedrim nebom. Okrećem se oko svog malenog tijela, nema nikoga, samo nebo i ja. Širim krila, letim brže. Spustim glavu, gledam dole, visoko je ali ne bojim se. Osjećam se lepršavao, lagano, poletno...slobodno, tako slobodno. Letim prema suncu, osjećam da nikad neću stić do njega ali letim i letim i želim još brže poletjeti, želim letjeti bez cilja, bez početka i kraja, samo letjeti...Sve što želim je vjetar u mom perju, suočit se sa strahom, ali ne bojati se. Želim voljeti prirodu, nebo, sunce, vjetar i slobodu. Slobodu kakvu nikad nisam osjetila prije. Okrećem se oko sebe, vidim ptice, malene, velike, crne, bijele. I one lete samnom, slobodne su kao i ja, osjećam da su slobodne, svi smo slobodni. Volim sve, volim to kako se osjećam.
Svima žeim reći kako se osjećam, sa svima podjeliti svoju slobodu jer osjećam da je ima tako puno, dovoljno za svih...I samo letim...

Ah, što je lijepo sanjati...

Probudim se i shvatim da sam samo čovjek, šteta...

- 10:55 - Tvoje rijeci (6) - Isprintaj - #

11.04.2007., srijeda

..::Say hallo to the sun::..

Čitajući neke blogove i razgovarajući s pojedinim ljudima, vidjeh da se svi nekako više ili manje osjećaju loše i htjeli bi promjenit svoje rutine. Uočavajući to, pitam se, čemu bit depresivan? Zašto se osjećat loše kad nemamo razloga za to? Posložite si neke stvari u glavi, promislite malo i vidjet ćete koliko ima stvari na svijetu koje bi vas mogle usrećit, koje vas već sad čine sretnim osobama, a da toga niste ni svjesni. Zašto ljudi od malih stvari prave velike drame. Zašto se povlače u sebe i nedaju da ih itko razumije. Neki dan sam razgovarala s jednom prijateljicom koja kaže da nju muče neke stvari koje ni njoj nisu jasne. Nije mi znala točno objasniti zbog čega se osjeća potišteno, ali rekla mi je da se želi opustit i ne mislit ništa, a nemože, i dani joj prolaze u nekoj napetosti iz koje se nezna izvuć. Kao malo djete koje tek uči hodati. Hodalo bi trčalo, a nezna i nemože. Čak i kad nema toliko briga, osjeća se napeto i nervira se zbog ničega. Meni to nije jasno, osobno se nikad nisam osjećala nekako depresivno i jako loše. Sve nekako shvaćam i uzimam pozitivno, za svaki problem vidim najjednostavnije rješenje. Danas su ljudi depresivni i zbog najblažih briga, zbog bezvoljnosti, zbog svakodnevice, zbog dosade...ma zbog svega. Jednostavno smo tu da si sami napravimo dobro. Recite sebi da ćete si napravit dobro, da vam ništa neće skinuti osmjeh s lica, ne dajte se lako izbaciti iz takta, ne dajte da drugi utječu na vas. Imam jednu prijateljicu koja postane depresivna jer vani pada kiša. Ma ljudi, ne dajte da još i klimatske (ne)pogode utječu na vas, sami sebi radite onako kako želite da bude, sami određujete dal ćete uživat u trenutku ili ćete ga shvatit totalno na drugačiji način. Ja sebi uvijek činim da se osjećam bolje, ne radite protiv sebe, igrajte za sebe. Bit će vam puno lakše. Život je igra koja također ima pravila, a vi sami određujete hoćete li varati ili ne.
Sjetite se svega što je lijepo u vašem životu, svega što bi vas razveselilo, svega što bar malo vrijedi. Možda neki od vas toga imaju malo, ali to nije ni bitno. Bitno je da imate bar nešto vama vrijedno...

I samo još da ovom naslovu dam smisao...svako jutro pozdravite sunce i s njim krenite u još jedan pozitivni dan smijeh

Sun, thank you for shining

- 17:29 - Tvoje rijeci (10) - Isprintaj - #

09.04.2007., ponedjeljak

..::Sunshiny days::..

Evo me, nisam pisala dugo. Nemam vremena, radim prekovremeno svaki dan jer je sada počelo ovo lijepo vrijeme pa ljudi stvaraju gužvu na terasama kafića. Već se lagano i osjeti miris soli u moru, turisti već vrebaju na sve strane, hoteli se otvaraju, počinje LJETO... smijeh

Baš lijepo, i čula sam da će se sunčano vrijeme dosta zadržat. Weeee...
Vidjeh u komentarima da vas zanima kako je prošla maturalna. E pa evo vam u kratkim crtama. Bilo je naporno ali lijepo. Bio neki dobar razred, dobri učenici, nisu previše zajebavali. Sve u svemu, bilo je ok. Jedna od boljih. Dečki i cure 4 b, svaka čast thumbup

No, vratimo se ipak ovim ljepšim temama,a to je sunčano vrijeme oko nas. Bila ja s frendicom neki dan na sunčanju. Mislimo si šta će nama solari kad imamo svoje plaže i ovo prekrasno sunce. Nabacile kupaće, ponjele dosta kreme i izvalile se na pustim kamenjarima. Bilo dosta ugodno, dosta toplo ali opet ne pretoplo. Još malo pa će se dat i kupat kako je krenulo. Meni paše. Kad sam došla sa sunčanja, bila sam veoma zadovoljna. S obzirom na to da sunce nije nešto jako, dosta sam boje primila. Možda zato što smo se 4 sata izležavale rolleyes

Sutra mi dolazi prijateljica iz Slavonije, zaželila se sunca i vrućih plaži. Sad je na godišnjem tjedan dana pa će ih iskoristit kako spada.
Ja odo pospremat stan da cura ne dođe u ovaj svinjac.

Ljudi uživajte mi

- 23:09 - Tvoje rijeci (7) - Isprintaj - #

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>