..::Budite sretni jer ste zdravi i prije svega živi::..
 Jučer sam doživjela jedan od najtežih i najtužnijih dana u svom cijelom životu, koliko god on kratak ili dug bio. Pred očima mi se zbilo nešto i taj prizor za cijelog života neću zaboravit. Prijateljica i ja bile smo u šetnji, sve je bilo savršeno, sunce sja, toplo je, povjetarac u kosi...zar ima išta ljepše? Ona se nakon nekog vremena počela žalit na glavobolje i mučnine. Nisam na to obraćala previše pažnje,nažalost samo sam joj rekla da popije malo vode. Nisam ni slutila šta će se desit u sljedećih 5 minuta. Ona je odjednom zastala, ukočila se, meni je srce počelo luđački lupati, prepala sam se već tad. Dozivala sam je glasno ali ona kao da više nije bila tu. Zjenice su joj bile velike, ogromne, takve zjenice još nisam vidjela. Htjela sam izvadit vodu iz torbe, a ona se u tom trenu srušila. Poplavila je, kao da nije niti disala više. Nisam dopustila da leži na leđima, opasnost od gušenja je velika, pa sam je stavila na bok.Gledala sam oko sebe, nije bilo nikoga, osjećala sam se prepuštena sama sebi, morala sam se sabrati i napravit najbolje što znam. Držala sam joj glavu a ona se onda počela trest. Kad sada pričam o tome, osjećam kao da je to bio nekakav san, kao da sam bila u transu, kao da to nisam stvarno doživjela. Odmah sam znala,epileptički napad. Čitala sam o tome, sva sreća. Nisam imala vremena ni posegnut za mobitelom, bila sam prisiljena gledati kako mi se prijateljica muči, kako ju hvataju ti grčevi po cijelom tijelu. U tom trenu znala sam da ništa nije bitnije nego biti zdrav i biti sretan zbog toga. Njen napad trajao je dosta dugo, plakala sam od straha, htjela sam pomoći ali nisam znala kako. Veliki šok za mene. Kad ju je napad popustio, uzela sam mobitel i nazvala mamu. Svi su bili šokirani, brzo je stigla i hitna. Odveli su je, a ja sam ostala bez riječi. Gledala sam ljude oko sebe, svi su me nešto pitali, a ja sam samo rekla da želim ić kući. Sad kad razmišljam o tome, hvata me mučnina, čim zatvorim oči vidim taj prizor, kad pričam o tome plečem. Vjerovali ili ne, to mi je zauvijek promjenilo život i sva gledišta na svijet. Toliko je bolesti na ovome svijetu, toliko nesreća i propalih života, budite sretni ako niste jedni od njih. Ja sam zahvalna što sam zdrava i što sam ovo proživjela. Počnite cjeniti svoj život, nemojte ga upropaštavat na razne načine, živite ga na najbolji način, on je vaš dar i nitko od nas ga nije zaslužio. I najveća briga, samo je sitnica. Velika je sreća roditi se zdrav i ostati zdrav. Koda je bitno jeste li muško ili žensko, koda je bitno sviđa li vam se vaše ime ili ne, koda je bitno imate li jednog brata/sestru, više njih ili nijednog, koda je bitno jel vam kosa plava ili crna, koda je bitno imate li smeđe,plave,crne ili zelene oči...bitno je da ste zdravi. Čemu sva ljepota i sve što poželite ako nemate ljepotu zdravlja? Život nije nešto što ćete probati i onda uzeti ili ostaviti. Možete ga voljeti bez uzimanja i primanja. Dajte uživajte u životu i uživajte u svim lijepim danima, jer imamo ih tako malo... |
