|
Evo jedne jesenjske... mom dragom prijatelju koji je tako naglo i prebrzo otisao, ne svojom voljom... kojeg vise nema, ali jos zivi sa mnom, u meni...
Kap. Suza. Kap. Suza.
Kap kise i moje suze... Zajedno na putu prema istom cilju spojene prodiru u zemlju, spajajuci jesen zime i jesen tuge za njim...
Ovaj mali svijet u meni i veliki sto me okruzuje spojeni u nase dvije kapljice na otpalom liscu i mokroj zemlji.
I taj mali zuti list je jesen jednog stabla kao i suza mojih osjecaja u kapima kise jesenje...
Munje na nebu i munja u mome srcu spojene da se olaksa i nebu i meni...
Koraci blatnjavih cipela nabijenih vodom odzvanjaju oko otvorenog groba u smrtnoj tisini narusenoj zvucima razbijenih kapi na bijelom sanduku u kojem su stisnuti svi nasi zajednicki dozivljaji, radosti, tuge...nepovratno odneseni u jesen jedne ljubavi...
...duse su nam mokre, hladne, smrzle u ovu jesenju vecer kad se oprastamo, rastavljamo i zamiremo...
*...maksimalno iskoristi vrijeme provedeno s osobama koje volis zbog onog sto jesu... i s kojima mozes biti ono sto uistinu jesi... koji te obogacuju... i ti njih... s osobama zbog kojih je lakse krociti stazom zivota i ici dalje, boriti se... osobe koje posezuci za tvojom rukom doticu tvoje srce... s kojima i tisina dobiva znacenje... osobe cija ti prisutnost stvara mir... oni koji vide tvoje snove i vjeruju u njih...
Jer, ne mozemo birati kako cemo umrijeti. Ili kad... Mozemo samo odluciti kako cemo zivjeti. Sada...
Zato im pokazite ljubav i pruzite im ruku... Moglo bi vec sutra biti kasno...
|