4. srpnja
Seve nece nastupiti na splitskom festivalu (smrc, smrc). Da se oko nje stvorilo polje negativne energije i da zato nece pjevati. Ali zato cu ja propjevati, o meni i njoj. Nije ono sto mislite, nismo imali nista na filmskom planu. Dosli smo samo do struka.
Bilo je to prije 2-3 godine. Nastupala ona tog ljeta u „Aurori“ kraj Trogira. I ja pohitao tamo, noseci joj mali poklon. U paketicu dvije majice, jedna posjetnica i pisamce. Na prvoj majici slogan: „VOLIN KOLU, VOLIN FANTU, AL NAJVOLIN KUSTRU ANTU“. Smislio ga je bio, u sali, moj duhoviti poznanik, a ja smislio plan kako da ga upotrijebim za svoju promociju. Jednostavno: Seve se pojavi negdje u javnosti s tom mojom majicom, ona izazove znatizelju medija, oni se pocnu pitati tko je taj Kustre Ante kojeg Seve voli vise i od kole i od fante, je li to onaj Ante iz pjesme koji je lip ali nije njezin tip. Itako se javnost zainteresira i za ozbiljne stvari koje radim, to im podigne znacaj i cijenu i – meni krene na domacem terenu.
Druga majica je bila larpurlartisticka: fotografija vrlo lijepe nasmijane zene na crvenoj podlozi,uz slogan „Think red“. U pisamcu sam se ukratko predstavio i iznio joj svoju molbicu da mi, kao Splicanka Splicaninu, pomogne na gore opisan nacin. Namjeravao sam joj to osobno uruciti prije koncerta ali ona je kasnila a meni se islo na Etno festival u Solinu, pa sam paketic ostavio njezinoj menadzerici, inace mojoj poznanici. Nju sam sreo par dana poslije u kaficu. Bio sam bas znatizeljan kako je Seve primila moj pokloncic.“Ma bilo joj je puno drago! A jos je imala fibru i zato je kasnila na koncert. Kada je vidila majice nasmijala se, svidile su joj se, rekla je da ce onu crvenu koristiti u krevetu, umisto pidzame. I mogu ti reci da ju je tvoj poklon bas razveselio i da joj malo force za nastup. Super je to ispalo“!
Onda su prosli tjedni. Od Seve, na moj email ili adresu ili telefon, nije stiglo ni „se“ ni „ve“. Prosli su mjeseci. Ni „fala“. Onda se jednoga dana Seve pocela pojavljivati na televiziji i po novinama s majicama na kojima je pisalo „CIA“ i „KGB“. I one su postale hit. Proizvodio ih je i prodavao njezin tadasnji decko, vlasnik „WGW“-a. I ja sam gledao kako netko drugi bere vrhnje primjenjujuci moju marketinsku strategiju (koju sam Sevi izlozio u onom pisamcu). Pa je proslo par godina. Seve je u medjuvremenu prekinula s „WGW“-om, prezivjela porno-skandal i dosla na party magazina „Story“ u Zagrebu. A dosao sam bio i ja.
Kada mi se ukazala prilika, pristupio sam joj. „Ja sam onaj Ante s one majice“- uz osmijeh. „A, vi ste“! – siroko se osmjehujuci, s uzdignutim obrvama. I da ne duljim: otvoreno sam joj predbacio sto mi nije javila, barem reda radi, s jednim najkurtoaznijim „hvala“ te malo zasolio komunikaciju s par opaski glede njezine odgovornosti koja proizlazi iz njezina statusa estradne zvijezde. Zvijezda mora sjajiti i zato mora biti uvijek na visini,u svemu. A ne samo kada je na bini, pod reflektorima. Ispricala se. Prihvatio sam ispriku. Nazdravili smo sampanjcem. Vratila se svome drustvu. A ja sebi. I izisao vani, na kisicu.
|
