19.04.2006., srijeda
KURCI I PICKE I OBRATNO
19. travnja (u jednom splitskom kaficu)
Ima bit da smo zaista i jos uvijek i duboko ruralna kultura. U njoj se susjed dovikuje sa susjedom s brega na breg, rodjak s rodjakom s brda na brdo, dok se rodijak s rodijakom povjerljivo dosaptava u zamracenom separeu. Kod rodijaka je u pitanju biznis (citaj: prijevara), zato su tako tihi. Znaju rodijaci (kad bismo se zajebavali) za onu latinsku: “VERBA VOLANT”. Oce reci, da rijeci lete. Pa im, preventivno, podrezuju krilca da ne bi njihove verbalne pticice doletjela u usi nekog POSKOK-a ili nekom macka. Rodijaci se dobro cuvaju zivotinja koje vole jesti ptice, po posebno izbjegavaju zmije (i ljude zmijski lukave) te macke (i ljude koji, poput njih, imaju devet zivota i uvijek se docekaju na noge). S njima rodijaci ne mogu izaci na kraj a ni na pice. Zmije uopce ne piju (pogotovo zelene) a macke su vec pijane (od seksa). Rodijaci zato ne mogu uci u njihov software, a oni u unutarnji program rodijaka kad im se prohtije. Ili kad im to duznost nalaze. Ili kad im rodijaci stanu na rep. Zato dva rodijaka, u separeu u dnu kafica, tako tiho i povjerljivo suskaju.
Ruralac duboko zazire od pisane rijeci, bilo u formi dokumenta bilo izmedju korica knjige. Pisana rijec je TRAG, koji moze posluziti i kao DOKAZ, a oni izbjegavaju ostavljati tragove i nastoje unistiti dokaze. BOLJE CRNI VRAG NEGO BIJELI TRAG – njihov je zajednicki slogan. Prosta ziva rijec, to je njihov modus comunicandi. S njom mogu sta hoce. Najcesce po ovoj: ja cuo, ja precuo. Ili ovoj: ja reko, ja poreko. I za zivu rijec im se zivo jebe! Daleko su oni svjetlosnim mjesecima od one: “ROB SAM SVAKE IZGOVORENE, A GOSPODAR SVAKE NEIZGOVORENE RIJECI”. A culi su, to je, za ovu: “VOLA SE DRZI ZA ROGOVE A COVJEKA ZA RIJEC”. Culi su oni za nju a i citiraju je ponekad ali u sebi misle: “Ma drz me za kurac, glupane”! E sad, kad bi se tu radilo o nekakvom cvrstom kurcu pa, ajde de, da ga covjek uhvati za njega. Ali ni to. Obicno im je tvrdi “Marlboro” tvrdji od kurca. Malo im ocvrsne jedino ako im ga popusite. Tada se osjecaju mocno, ti nemocnici u softwareu, i dok traje pusenje dotle ih drzi taj iluzorni osjecaj. Poslije im je opet po starom: “Marlboro” im ostaje najtvrdji, tvrdji i od rijeci i od kurca.
Mogu biti u blizini onih koji sviraju kurcu prema suncu: em sto sam na suncu em sto cujem nekakvu muziku! Prema “tvrdomarlborasima” sam na sigurnoj povijesnoj distanci: izmedju nas je kulturoloski, eticki, estetski i erotski jaz (ubuduce: KEEEJ). Sviraci kurca (pun ih je Split, a i Dalmacija, valjda radi podneblja ) barenko su zabavni i poucni (ucite od njih kako ne upotrebljavati svoj instrument). Pusaci tvrdog “Marlbora” vas u najboljem slucaju mogu pouciti kako pusenje zaista prouzrokujue rak (samo ih pazljivo gledajte kako, poput rakova, idu unatrag) i da cigarete doista ubijaju ( oni to najbolje znaju, ubijati naime: vrijeme i ljude npr.).
Stvar je opce kulture (valjda?) znati da su danas “ZENE NOVI MUSKARCI, A MUSKARCI NOVE ZENE”. Tako veli jedan americki socio-psiholog. Valjda Amerikanac zna sta pise, nije postao Amerikancem preko veze niti je svoj doktorat prepisao od Ante Djapica. Konacno, njihove kurce (pardon, cigarete) pusi vecina svijeta, ukljucuji i nasu hrvatsku manjinu. Ergo, ja sa zenama izvrsno suradjujem. Valjda zbog toga sto sam ja slan a one slatke pa kad se ti okusi pomijesaju dobijamo, one i ja, dobitnu kombinaciju. Zato ja uvijek pocinjem sa slanim da bih dosao do secera na kraju. I ide nam, zenama i meni. One mi nesto obecaju pa to i ispune. Cvrsto drze rijec. Ja od toga sav ocvrsnem. Kaze ona da ce doci pa dodje, obeca da ce mi dati pa mi da, rekne da ce mi posuditi pa mi pozajmi. Kao da je muskarac. A nije, nema kurca, ima sise i guzice i macu i sve to. I obratno: kaze mi on da hoce pa onda nece, da ce mi pomoci pa ne pomogne, da ce poslovati sa mnom pa se predomisli. A nema picku. Pa ipak ispada pizda. Taj novi muskarac. Koji je u stvari zena.
Ko ga jebe? Ma znate vec : Huellbecqov pas.
|
- 15:24 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
