13.04.2006., četvrtak
VAMPIRI I ZLATO
13. travnja
“Svi se svim silama trude ne donijeti nikakvu odluku”! – kaze mi sinoc za sankom jedan moj visoki poznanik, nalik spanjolskom hidalgu. Tako je i moj slucaj zamro, nakon sto se sedam godina vukao po sudu, za vrijeme koje je sutkinja rodila dvoje djece a nista nije rjesila. Slucajevi zamiru, ljudi umiru, novi se ljudi radjaju ali se odluke kod nas ne donose. I tako ti kradu vrijeme, pomalo te ubijajuci time”.
“Vampiri -. kazem mu ja – to su nasi domaci vampiri. Imamo ih za izvoz. U onoj kancelariji, za ovim salterom, u onom uredu, na ovoj poziciji. Pa ih nas covik ne prepoznaje, misli jadnicak da i suvremeni vampiri imaju duge zube, da su blijedi i da ne podnose suncevu svjetlost. Vidio on tako na filmu pa shvatio to doslovce. Ne zna da je vampir svaki onaj koji ti krade novac ili usisava u se tvoje vrijeme, zavlaceci te i odgadjajuci odluku za koju ga pitas”.
“Dobro govoris, oces nesto popit” – konstruktivno me je prekinuo poznanik nalik spanjolskom vitezu. On, naime, dobro zna koliko energije mora covjek potrositi da bi slozio par suvislih recenica, kojima daje nesto drugomu (svoje vrijeme, informacije, emocije). I da ga taj drugi, pocascen njegovim sebedavanjem, i sam treba necim pocastiti.
“Ocu, sok od kruske. Jer: bolje kruska nego puska! Je li tako!?” – dodajte ovdje malo smijeha pa da nastavimo dalje. Nas covik nije informiran pa ne zna da suvremena znanost vampira naziva "energy sucker"-om tj. sisacem energije. Pa onda on, taj nas covik, s manjkom energije (koju mu je malo posisala sluzbenica u kancelariji, malo vise njezin sef a jos vise vampircina na celu tog odjela ili insititucije), dodje iscrpljen doma pa zarije svoje ocnjake u vrat zene, ne bi li joj se napio krvi i tako nadoknadio gubitak energije koju su mu pokrali vampiri uokolo. Najcesce mu to nije dosta pa se mora napiti malo krvi i ispod vrata svoje djece. I tako se krug ugrizenih i zarazenih siri”.
I kako protiv njih i njizih? Kolcem kroz srce? Ne budite glupi, barem ne toliko. Izidjite iz filma i stupite u zivot. Pa dobro, ako ste bas zapeli (a vidim da jeste i da vas ima dosta za masovke u filmskom spektaklu “VIVA ZAPETA!”), neka vam bude objasnjeno. Kako danasnjeg vampira kolcem kroz srce? Prvo morate znati gdje mu je srce. A njemu je srce tamo gdje mu je novac! Dakle, na racunu, u novcaniku. I tamo ga trebate probosti da biste ga upokojili. Ako ste, silom ne/prilika, u odnosu s nekim vampirom koji vam krade vrijeme jer ga zovete vec dva mjeseca na fiksni i na mobilni, poslali ste mu i fax, a on se uvijek izvlaci da nema vremena (« Evo, sad su reizbori, nije zgodno. Eto, sad je kolinje, ne stignem. Ne mogu sam donijeti odluku, ovi iz odbora nikako da se sakupe. Ma nismo se nasli, svi su bolesni”), njega mozete i jednom jedinom rijecju pogoditi u zivac. I njegova ce vam reakcija povratiti svu energiju koju vam je posisao.
Sjedim ja tako s Jim Jarmushom, uz kavu i cigarete za sankom kafica (cijoj sam promociji i popularizaciji, prije par godina, najvise pomogao,kada nitko nije ni znao za njegovo postojanje), 1. aprila navecer i – dodje mi inspiracija. Pa uzmem mobitel i upisem samo jednu rijec (velikim slovima) : « UNDA » ? I posaljem sms na broj moga sinjskoga vampira. Doticni me zavlacio 4 mjeseca s donosenjem odluke o prikazivanju mojih dokumentaraca o narkomaniji. Ja mu, dakle, ponudio vodu kojom ce gasiti pozar droge na njegovom podrucju – a njemu reizbori! I sponzorirao ja tako njega svojom energijom i impulsima, a on zakljucio: “Vidi dobre budale! Pristojan, kultiviran, strpljiv. Idealan za sisanje”.
Nije proslo 5 sekundi od slanja sms-a, zazvoni mi mobitel. On! Pita me glasom punim iznenadjenja i nevjerice: “Je li to neka zajebancija”? “Je”!- odgovorim mu ja, smijuci se iz sveg srca. Zajebancija je. Je li ti se svidja”? Nije mi odgovorio, spustio je slusalicu. A ja se nastavio smijati kao da mi je netko ispricao najsmjesniji vic u Europi.Gleda me Jarmush, gleda me konobarica (smjeskajuci se), gledaju me gosti, a ja se smijem i smijem. To smijete i vi, nitko vam ne brani. Pokusajte i vidjet cete kako je to slatko i koliko vas regenerira. U tih sam par minuta nadoknadio (s kamatama) svo vrijeme i energiju koje mi je doticni sisac posisao. A time sam ne samo znatno podigao svoje raspolozenje, misaoni i misicni tonus, nego sam podigao i raspolozenje u lokalu. Jarmush me je zato pocastio jos jednim picem i ponudio me cigaretom. Beautifull!
Mislio sisac da ne znam njegov jezik, da ne vidim dalje od slijedecih izbora i dublje od plavetnila njegovih plavih okica. “Nije znao da je procitan” – bio je zlatni komentar moga poznanika zlatara na tu zlatnu anegdotu. Onda, Jim, ima li Ante sanse jednoga dana dobiti Zlatnu palmu u Cannesu. “Yes, of course” – odgovara mi Jarmush s druge strane Atlantika. Moj ce se film zvati: “VAMPIRI, KAVA, CIGARETE I MOBITEL”. Zvat cu vas na premijeru. Samo mi odmah odgovorite hocete li doci ili necete, nemojte me zavlaciti. Da ne biste i vi bili ismijani.
|
- 10:36 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
