| < | travanj, 2007 | > | ||||
| P | U | S | Č | P | S | N |
| 1 | ||||||
| 2 | 3 | 4 | 5 | 6 | 7 | 8 |
| 9 | 10 | 11 | 12 | 13 | 14 | 15 |
| 16 | 17 | 18 | 19 | 20 | 21 | 22 |
| 23 | 24 | 25 | 26 | 27 | 28 | 29 |
| 30 | ||||||
Opis kutka
Svjetlosni prolaz
Gospar zbori
Stavljam slije na dva mjesta. Na početku svakog posta na početku imate link koji vodi na galeriju gdje možete vrtit slije lijevo desno i slideshow (clubpages.org), dok na blogu slije već vidite umanjenje i trebate ih klikat jednu po jednu (photobucket.com). Za skidanje na kompjuter slije s clubpages.org desni klik miša na thumbnail odnosno umanjenu sliju, open in new tab ili window (otvori u novoj kartici ili prozoru, otvori vam uvećanu sliju, desni klik i Save as..) Ukoliko želite skinuti cijelu galeriju poslije znaka / utipkajte zip (npr. www.clubpages.com/djivo/photo/neka_galerija/zip)
Za gledanje prethodnih slija na blogu možete koristiti kalendar u gornjem desnom kantunu ili skroz na dnu bloga klik na Arhivu.
Korišteni aparati:
Olympus C-350
Fuji S5600
Olympus E-510
Canon 60D
Canon 700D
Radovi
Đivo Matić Multimedia BinArt
Galerija fotografija
Dubrovnik
BinArt
Info - Kontakt
Autor: Đivo Matić
Rođenje: 07.02.1983.
YouTube
Facebook
pushmycar@gmail.com
divo.matic@gmail.com
multimedia
subota
- 19:52 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
Imao sam san sinoc koji mi je skroz stvaran izgledao. Lebdio sam nad morem, brodovi su picili, more je valjalo, oblaci su se isto gibali, san je bio iscrtan lijepim plavim bojama. Lijep osjecaj se odlijepit od tla, pa makar i u snu.                                                                                                           |
nastavljaju se svjetlosni obrisi
- 06:21 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
                                                       Uh. Rijeci su zajebana stvar za objasnit sto se odvija unutar mene. Jednostavno osjecam kako se sve skida s mene. Tek se susrecem s zivotom na ispravan nacin. Slusam stvar u ove ure, pjevusim i pljescem sam sa sobom. [nebu] vujo glam-hop papa pod vunenom krunom imaš demo? imam cilu igru tako kul da kad pijemo smrznem kriglu spustim je na šank i klub postane igloo doli sa golijatima šta nedaju jeb ka časne češće gledaju u ekrane nego oči klizimo sastrane ka lovac na šahovskoj ploči midget boxač uvik udaram nisko zgnječim te kopitom o pod i dobijem felgu cili stil ti je out ka tamaguchi i sisqo vrooći vojko, jednostavno prejaka faca imam više rima nego šuma skakavaca moji glacijalni superjunaci na traci su opasniji od felacia sa zubnom protezom, bacimo freestyle bez cheata, svaki stih vidiš atomsku gljivu kako puši sa beata [drugi] moj prvi demo je u zastari, vozim svemirski brod dok ivo amulić u zastavi vozi 100 na sat pa mičem stres sa grudi ka stisnuti ljudi kad dižu plafon nad glavom nakon potresa nemoš se jebat s nama ka da smo porezna obveza osvetnik s kukom umisto ruke na potezu fatalno astralni s fetom sira na vrhu ravno iz zemlje di svaka rima ima svrhu uzmem ti pozornost dok levitiram nad bitom pa ni ne vidiš energiju šta je tesla stiliti emitiraju nad splitom, frustrirani konceptom krda receptima glazbene industrije i slijepoćom medija fin kad sam sit ka američka obiteljska komedija s kraja 80-tih gadan kad sam gladan ka neobrijani sadam u drugoj dimenziji di mu bush puši kitu [suludi oblak] pipam bilo, bilo kuca, još sam živ, isprid mene puca lutanja putanja iza mene put svjetlucav i siv od svih sivih stanica šta sam usput razbaca i opet pičim solo ka han solo van granica poznatog svemira van dometa radio stanica, i ostalih valova, pojačala su jalova, a nema pijata za snimit svemirskog pirata zrake šaljem osobno potprostorno iz interstelarne barke di podatke imam memorirano kodirano na raspolaganju samo meni ali pih ja ne slušam kompjuter slušam instinkt pink panter iz svemira elegantno nonšalantno svima mater dok vozim portabl shuttle hipnotizirane isprane trupe žderem ka panduri krafne na rupe, super, a ne znam di sam stiga, a nije me ni briga jebiga, mc enigma rigam znanja imam streljiva za sranja jeziva, lasere, torpeda, sve odreda pa čoviče, ja sam na mobitel kreira algoritam za slagat rime na ritam moj mobitel se betla po svemiru i gazi mc-ije a još je i stari model a ja mu samo punim baterije kad dođemo u hotel [nebu] vidiš onu tvrđavu iznad mc pantovčaka sa zadnjim katom umočenim u frape oblaka? to je moje, izazivaš krivu kmicu. ka steven seagal na bombi kad odabere krivu žicu pojavim se na betlu u limuzini na zadnjem sicu blicevi sijevaju, htv, mašem, ljubim dicu, ne vidiš me iz profila, preuzak sam, ka krila zubnih vila u herbariju, galopiram ti prema mami na konju šta ima kitu umisto glave, betl svetac, popocatepetl sa glasom umisto lave, izmjeri silu, samo jedan lajn ti uđe u uho i dobiješ kilu, ko još ovako klizi niz rimu ka šaka gela šta kapa sa čela jacquessa brella? beat mene prati savlada svaki flow još u adamovoj prostati |
Dobrodosli na planet Zemlju, cistiliste ljudskog roda
- 02:57 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
|
Od samih pocetaka su ljudovi opisivali rijecima, slikama sto vide dok prolaze svojim putem, sto je ovo oko njih. Neki su i tu takozvanu realnost pokusavali izrazit preko nekih formula. Koji je smisao toga kad se uvijek izrodi novi lik i da novi opis realnosti preko slova, brojki. Na kraju jos izjave da se to moze jos bolje izrazit. Gdje je taj kraj znanstvenog opisa. Nema ga. Sto je u biti realnost? Ovo bura misli, osjecaja, fantazija, svega sto pici kroz nas, ili ovo kad dolazimo u interakciju sa vanjskim svijetom. Ili ovo sve sto se vrti oko nas, od dana, noci, Zemlje, planeta, zvijezda. Gospar daje teorem visestruke realnosti. Sve je ovo slojevito. Realni su i unutarnji trzaji, realna je i komunikacija rijecima, pogledom, realna je i interakcija rjesavanja puta i zapreka, realno je i gibanje i rotacija svakojakih pizdarija: tame, svjetla, mora, oblaka, zvijezda, planeta. I sad reci da se ne nalazis u cudesnom svijetu. Svaki dan je film za sebe. Dok masta zivi ovaj put nije dosadan. Jer kad bih sveo put i zivio ga na cistom temelju, dosadno bi bilo. Rijesi sve zapreke koje ti se nadu na putu i gibaj. Hocu vise od toga. Ocito je da je jedan od sigurnih opisa mog puta postao ovaj vizualni opis. Svi plutamo, lutamo, letimo, skacemo stazom. Ne trebas bit genijalac da igras zivot i da preskaces prepreke. Misao je ta da treba iskoristavat rjesenja prepreka, mislim, kad su vec tu. Ako imas pameti i ambicije mozes prilicno dobro odradit ovo. Nebitno. Ostaje kljucno pitanje, sto je zivot? Imam u glavi nekad tako jasan odgovor, a jos ga ne znam pretocit u rijeci. Rano je. Najjednostavniji bi odgovor bio put, staza. Ali ne, ne. Ajmo zaronit malo dublje. Svakako konac cuvam i ne pustam. Siguran sam da bih ga mogao i bolje cuvat. Treba raketirat oko sebe svjetlo. Kao krijesnica. Rasvjetlit ovaj mrak. Tko kaze da je ovo postojanje lagano, sere li ga sere. Rjesenja i odgovore vidis, a tako sporo do njih dolazis. Misli su ti brze od ruka i noga. Kakva brzina svjetlosti? Brzina misli je brza od svjetla. Misli me potjeraju do kraja svega. Jel da da je nekako glupo sto je sve izbrisivo u konacnici. A sad cu ja nabrojat sto ja sve nisam. Ja nisam gospar. Ja nisam ni ono ime ni prezime. Ja nisam ni covo sto je zgrabio diplomu, dakle nisam ni informaticar. Ja nisam ni onaj covo sto razmislja o buducnosti i koji razmislja i radi na svom poslu. Ja nisam ni fotograf. Ja nisam ni covo koji voli jest nezdravu hranu i pit hladne Pive. Ja nisam ni onaj covo koji ne mari previse o sebi. Ja nisam ni onaj put iza, ni ovaj put ispred, pa ni upravo ova tocka. Ja ne znam ni koji su ovo sve svjetovi oko mene. Znam da putujem ka izlazu, a put postaje sve brzi, a ja postajem sve svjesniji. Znam samo da sam jedan trzaj. Kao i svatko. Netko ce se usudit trznut, netko nece. Netko ce u svom kratkom vijeku uvijek bit pripadnik mase. Sto je jedna od najgorih stvari postojanja. Samo jednom postojis u ovim sferama. Mislim da svakog zanima nes sto sam nazvao svemirska istina. Razlicite su nam pocetne i prostorne i vremenske koordinate. Oni rasirenih ociju traze, imate i lutalica sljepaca koje prihvate ovu stazu: rodi se, prihvati tok mase, stvori, cekaj penziju, krepaj. Nije to to. Do tad ima jahanja. Dok ne dojasem gdje gibam bavit cu se nekim stvarima koje ce ljudima nadam se bit zanimljive. Fotografija, animacije, pa i pisanje su siguran put, al ima tu jos dosta stvari za istrazit. Zaigrat se svacim pomalo dok se postoji. |
micica micica mucica
- 02:56 -
Komentari (0) -
Isprintaj -
#
                                                                                                                                                     Zajebano je kad odrastes i postanes svjestan svega. Bolnije postaje. Bol postojanja. Bol koju grcas u sebi, a najradije bi je vristao poput podivljale zvijeri. Koje je ovo prebrzo sranje. Nema veze, u brzom sranju rasirit ruke. Rezat. Skalpel. Jebate, ovo vrijeme postojanja nije sve. Zato mi i baca ovo sve na apsurd. U očekivanju Godota. Ovaj put je zakon. Pa tu glupane put i jest da se naucis. U ovoj premosnici skupa sa 6 milijardi ljudova kad spajate zivotni lijevi kraj sa desnim krajem dajes neke odgovore/vibracije. Kod primanja odgovora/vibracija u premosnici (jer svatko ih ima) biti oprezan. Ne govori svatko svoju istinu. |
