Hiding from the Sun in shadow of the Moon
24.06.2006., subota
NISAM OTIŠLA NA MORE!!!!... tekst... pjesma... nema slika jer mi se neda... puse...
|
NISAM OTIŠLA NA MORE!!!! weeeeeeeeeeeeeeeee... mda... nadam se da ćemo slayerka nešto uspjet iskemijat... aaaaaaaaaa... volim te.... uspjela sam... hihi... sam kaj nesmijem izlazit iz kuće ni nikog dovodit u kuću... i tak... da se dosađujem... pa pišem gluposti... pa evo vam nekih mojih "pametnih" radova... moš si mislit pametnih... ah... i tak... volim vas... i hvala mom najdražem kiwiću na komentarima... hihi... volim vas... slayerku isto jako puno volim hihi... moramo to skemijat... hihi pusaaaaaaaa uvijek sam sanjala da ću jednom ipak uspjeti naći svoje utočište u tvom pogledu... godinama sam se tražila, pitala gdje pripadam? kamo idem? zašto uopće postojim ako ti ne mariš, ako ti ne shvaćaš... pogledat ćeš me i ovaj put vidjet ćeš u meni utjehu, prijatelja a ja ću ti se i dalje smijati... nema smisla tražiti nemoguće.. zadovoljit ću se i onim najmanjim... bit ću sretna što ću ti bar nešto predstavljati... ipak nemože sve biti predivno... za sreću su potrebna odricanja... ja se više nemam čega odreći... previše nada sam utrošila u nevažne stvari tek sada shvaćam... tek sada vidim da postoji samo jedna ljubav... ona prava, prva i zadnja... neki će ju pronaći, neki nažalost neće nikada... a neki će kao ja uništene hrabrosti i samopouzdanja samo čekati i gledati kako im sreća izmiče pred očima... gledati i razmišljati o tome kako je njima najgore sada moje suze nikom ništa ne znače... sada ja nikome ništa ne značim... nikada onoliko koliko ti meni značiš... i tražit ću i dalje... smijat ću se i dalje... umirat ću iznutra... ali jeli uopće bitno?? zašto kvariti ovu predivnu idilu to nepregledno more u tvojim očima više ništa nije važno... pronašla sam svoju luku.... njenu sjenu... D tekst Vidite u životu postoje tri vrste ljudi. Prvi bi bili oni koji sve imaju, sreću i ljubav, radost i veselje, ljudi koji su djelovali kada je to bilo potrebno, koji su se borili za svoj cilj, gledali pozitivno i u teškim trenutcima, podnosili poraze ali se opet dizali, opet pokušavali i nakon toliko pokušaja uspjeli. Koji su našli ljubav i mir u srcu. Pobjednici. Zatim bi bila druga vrsta ljudi. Ljudi koje život nije mazio, niti mazi, ljudi koji na poseban način gldaju na život, sa jednim strahopoštovanjem jer su ga svojim rukama izgradili i znaju točno koliko što vrijedi. Oni koji se bore, čak i kada rezultat nije vidljiv, s jednom nadom da će ipak jednog dana biti bolje. Često padaju i veliki je rizik da se nikada ne dignu, ali ustraju, ne boje se, idu bez obzira na posljedice. Iako ih zaobilazi sreća idu, padaju, neki ostaju, neki se dižu, bore se. A postoji i treća vrsta ljudi, ljudi poput mene. Nikada ništa nije dobro. Pesimisti i vječne lutalice. Gledaju kako vrijeme i sreća prolazi, govore kako je njima najteže, a ne pokušavaju se uopće dići sa mjesta, samo gledaju, govore kako su nesretni, a ni ne pokušavaju biti sretni, govore o savršenom svijetu, a nisu ni svijetlo ovoga svijeta vidjeli, sanjare da im se sve želje ostvare i odlaze od realnosti, povlače se u sebe, režu se i plaču bez objašnjenja, sami u hladnoći, u laži. Svi su ih napustili, a ostali su samo oni, posebni, koje svijet ne shvaća, ne razumije, žele se ubiti, neki to i počine, ali neki kao ja stalno to govore svaki put kada padnu, odluče se za ono najgore, ali nikako da to učine, jer nemogu, ipak gledajući svakodnevno onu sreću koja im odlazi pred očima osnuju u sebi nade da će jednom i njima biti takvo, i tako dan za danom guraju tu svu svoju depresiju sa sobom, kaskaju za drugima, odvajaju se, ali treba shvatiti da čovjek sam nemože opstati. Oni su okusili ljubav, ali svaki put su samo gledali kako odlazi, nemaju hrabrosti ni samopouzdanja nešto učiniti nego samo gledati kako opet sve odlazi, smiju se da bi zavarali okolinu, da bi zavarali sebe, opravdavaju svaku tuđu i svoju grešku nekoj nepostojećoj osobi u sebi s nadom da će im biti lakše, opravdavaju sve svoje prijatelje, ne ne žele biti sami ni pod koju cjenu pa makar to značilo i druženje sa lažnim osobama nije bitno, opravdati će svaki njihov postupak, svojim ljubavima oprostit će svaki poziv koji im nikada nisu uputili, svaku laž, svaku prevaru, iz ljubavi sve će učiniti, ljubav će ih zaslijepiti, ljubav će ih i izdati. I kada će napokon progledati vidjet će sve u realnosti koju neće moći promijeniti svojim snovima i željama, shrvat će ih, past će, ali više se neće moći zavaravati, izgubit će se, poludit će ili će se ubiti. Ljubav nije bezazlena, ali naprotiv ljubav je predivna. Dakle treba razmisliti, jer sve je u našoj glavi, treba poći i boriti se, ne samo čekati, pogledajte mene, to će biti izvrstan povod da ne budete kao ja, samo izgubljeni putnik između snova i realnosti.... moonshadow |
