Hiding from the Sun in shadow of the Moon
08.06.2006., četvrtak
Pjesme... i tak... gluposti po običaju...
|
da... i tak... po običaju... neznam kaj da pišem... neda mi se opisivat niš.. neg ovih dana sam svaki dan bila prokleto pijana... u 8 ujutro ja sam pijana... lol... tak da... da... i tak... danas je savršen dan... prejeben... baš mi se sviđa... za razliku od jučer... da... i tak... neda mi se baš ovo pisat... al evo... (iss... kak mi je vruće) dakle ovih dana... danas su mi pjevali serenadu lol... dakle... ovak nekak je glasila... e moj šećeru, ja bi te pojeo sam kaj nemrem... tako si slatka a i guza ti je glatka... neko bi reko da si patka al nisi patka jer si slatka... lol... bili smo pijani :))... da.... mogu vam reći da je čudno opijat se u 8 ujutro... al... je jebeno... hihi... ljudi ti pjevaju serenade... lol... i kradu narukvice :(((... da... nego... kaj sam htjela... ma neznam... napisah sad mojoj kiwici rep pjesmu... lol... ja nisam normalna... da... al dobro... da... i tak... danas sam hepi... ko bi reko... s obzirom na to da sam jučer držala tablete u ruci... zna se s kojom namjerom... da... a kaj ćeš... i tak... sad ću ostavit tu par pjesama... pa kom se čita... a kom ne... svejedno dobiva pusu... od mene... hihi... da... volim vas sve... jaaaakooo puno... pusek...  Sjedila sam ispod bana... Čekala sam... No nisam znala što čekam... Gledala sam ljude kako prolaze... Svaki je čovjek bio drugačiji... Svatko je hodao drugačije, Svatko se smijao, mrštio, izgledao drugačije... Ali svi su bili isti... U mojim očima samo jedna velika zabluda, laž... U dubini duše, potpuno isti... No odjednom se stvorio... Hodao je polako... Osluškivao je vjetar i hodao prema njemu kao da mu se obraća Poput anđela lebdio je nad mokrim betonom Dok je mjesečina ocratavala njegov predivan lik. Pogledom me tražio dok nam se napokon oči nisu susrele Poput dvije golubice koje napokon zajedno slijeću. Ozario se, a na licu mu se zaigrao pomalo dječački, vedar smješak... Ustadoh i pohrlih prema njemu kao da se stoljećima nismo vidjeli Očajnički sam trebala njegov zagrljaj, njegov dodir Jedini kojeg sam mogla osjetiti, u kojem sam uživala... Približavali smo se jedno drugome, a iščekivanje i žudnja su se povećavale Dok se napokon nisam usidrila u njegov zagrljaj Tako mek i nježan, ruke su me obujmile poput jutarnje rose Nalazila sam se u raju Ovo je bilo ispunjenje svih mojih skrivenih i potajnih želja i nadanja Kao da sam sanjala, sve je oko nas nestalo Postojali smo samo ja i on I naša ljubav No pogled mi zapne za jednog slučajnog prolaznika Gledao me osuđujućim i pomalo zajedljivim pogledom Odmjeravao me i nešto mrmljao Pogledam prema drugom čovjeku Gledao me pogledom zgražanja A ja nisam shvaćala. Ponovno sam ga zagrlila Nisam marila za tuđe poglede. Nasmješila sam se. Pomislih. Ljudi su samo laž. Pogledala sam u staklenu zgradu u kojoj uvidjeh svoj odraz. Zaprepašteno pogledam. Tamo sam stajala samo ja. Grlila sam nekoga tko nije postojao. U mojim očima on je bio stvaran Ali realnost ga je učinila nevidljivim. Pala sam na pod ignorirajući njihove prekorne, ali i sažaljive poglede. Zaplakala sam. Izvadila sam tablete. Jedna za drugom su me povele k njemu. Daleko od tuđih pogleda punih nerazumijevanja Daleko od realnosti.  Ušla sam u njegove snove.... Hodala sam i promatrala njegove skrivene želje... Smijala sam se... Što sve ljudski mozak može poželjeti? Hodala sam i dalje. Zastadoh na sekundu. Našla sam se pred njim. Gledali smo se. Smijali smo se jedno drugomu. Bili smo sretni. No odjednom me obuzme čudna vrućina. Počela sam se okretati. Gorila sam. Gorila sam na lomači. On se i dalje isto smijao. Počela sam vrištati dok su plameni jezici palili moju kožu. I dalje se smijao istim osmjehom. Zapomagala sam, Molila sam ga da mi pomogne. On se i dalje samo smijao. Ali sada u njenom naručju. Smijali su se mojoj patnji A ja sam gorila. Smijali su se svakoj mojoj suzi Svakom mojem zapomagaju Svakom mojem vrisku. A ja sam polako umirala. Gušilo me razočaranje. Probudila sam se. Ležala sam u njegovu naručju. Pogledali smo se. Nasmješio mi se. Osjetila sam tupu hladnoću u sebi. Znala sam da opet laže. Ali ostala sam. I dalje sam se smijala. I dalje sam gorila na lomači Lomači moje naivne ljubavi.  i evo molim ljepo... vedra pjesma... napisana zbog pankerske ljubavi... fakat nikad skoro nisam napisala niš vedro... pa evo... uspjeh!!! da... bar mislim da je vedro... izgubih osjećaj za pozitivno... da... Još uvijek tu negdje ispod ove bezosijećajne maske Krije se netko tko uvijek bio tu Čak i kada se činilo da je najdalje on je uvijek bio najbliži Gledao je svaku tvoju suzu kako pada niz tvoje nježno lišce Slušao svaku tvoju molbu koju si putniče uputio zviijezama u trentucima beznađa Vidio svaku tvoju porezotinu urezanu u trenutcima bijesa na tvoju toplu kožu... Vjerojatno se pitaš zašto me onda nikada nisi primjetio. Putniče. Nisi me vidio jer si krivo gledao. Ljudskim očima puno toga je vidljivo, ali puno, puno bitnih stvari je nevidljivo. Nisi me vidio jer si me gledao krivim očima. Ja sam uvijek bila tu. Promatrala sam tvoje snove i čudila se tvojoj mašti Slušala sam tvoja razmišljanja i divila se snazi tvoje volje. Da slušala sam te i kada si mislio da si sam Da te nitko ne treba Da si beskorisan Ali ja sam i dalje bila tu... Nikada nisam ništa tražila Samo sam lebdila i slušala, promatrala, divila se I nikada neću prestati Jer ljubav vlada onima koji to zaslužuju. Čak sutra plakat ćeš u sjeni vlastite tuge Sam. A ja ću te gledati i nasmješit ću se Pomislit ću... Ja sam i dalje tu. A ti ćeš me gledati s mržnjom Ne shvaćajući kako mogu biti tako hladna osoba. Nikada nećeš shvatiti Da oči varaju. Jer samo srce zna put, Put ka istini.  da... i tak... aj lajk dis pikčr... dis... d lest van... nekom sam ju zdipila... sry ko god bio... hihi... da... poduž post... jebiga... folim vas sve... ljubavima posebno velike puse... a kiwiću mom najdražem jedna najveća moguća... hihi... sry ostali... al... jebiga... pozz... moonshadow... muhica... smrt... votevr... |
