srijeda, 23.05.2007.

zdravo...evo mene i novog posta koji sam moro napisat jer me živcirao prethodni...opet inspiriran bolesnim pjesmama...zaključan u sobi, da se riješim staraca...onog umišljenog gada...prošli tjedan dana praktički umirem...davim se u vlastitim plućima (od prijašnje navike pušenja na koje me navuklo društvo), boli me glava(neam pojma od čega, ali boli već tjedan dana bez prestanka), imam neki prokleti bubrežni kamenac pa pišam krv (doslovno), izbacili me iz md-a i rekli da se mogu vratit kad se ispričam stotinjak ljudi...i kad se vratim izvana, počne mi stari srat zašto sam pušio (prije toga me stara vodila u bolnicu, gdje su to otkrili), kad mi odjednom odvali šamarčinu..."to bi bilo to" -rekao sam si, i opalio starog šakom u glavu...nakon svega ovoga da će mi on još srat...e pa neće ić...ak opet pokuša nešto slično, ja se selim...radije ću živit na ulici neg s njim...prvi put u prošlih tri do četiri godine sam pustio suzu...da ljudi mogu bit takvi bezosjećajni retardi...ne mogu vjerovat...još mi filip sere da sam emo...e baš jesam...šta ćeš mi sad??...usput, ak neko ima gori život od mog nek mi javi na msnu...užifajte



olovke izlomljenog srca (sp)
Još jedan tužan dan
i sve podseća na san
nek probudi me neko
ovo stvarno boli

al nema nikoga
osim hladnog odjeka
i čudnog mirisa
u mojoj sobi

i niko nije kriv
dali kriv sam sto sam ziv
voleo bi samo da smo jednaki pred bogom

u ljubav verujem
možda i preterujem
možda trebalo je ranije da popričam sa tobom

da zajurim i strah
kako uplašiti mrak
moje oružje su olovke izlomljenog srca

a prevarit ću sve
kad stavim cvikere
u grudima mi bomba sporije kuca

oči ko u psa
to sam kao novi ja
tužan bezvezan i veran svojim željama

ali ne dodiruj dno
pazi bit će prekasno
ako čekanje me pretvori u nekog drugog

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.