petak, 02.03.2007.

zajebi naslov 3. (iz dinastije "zajebi naslov")

zdravo ljudi....evo upravo mi palo na pamet kakva je Romana kučka-danas u školi počne nama srat da nismo ništa obradili dok nje nije bilo, pa da tri lekcije obradimo sami doma....pa mislim si-svejedno što ja to ne bi slušo, oni su plaćeni da nam to pojasne i da oni obrade lekciju. koja je to gadura, kad je nije bilo dva tjedna onda bi barem mogla pokazat malo poštovanja, a ne jebat nas u mozak....

pitanje za onu osobu kojoj sam posvetio dio prošlog posta: kak si saznala?? (ozbiljno pitam)
uživajte

morbido 3. dio

slušaj:


"učini to,....skoči,....što čekaš?"- rekao je Antonio stojeći na vrhu zgrade i gledajući u ponor. "zar se bojiš?....hajde, ionako više nemaš što izgubiti, već jesi." - reče.... na trenutak se samo prepustio trenutku i vjetru te dopustio da ga odnese, no tada se u njemu začuo glas: "ipak nisi sve izgubio,.... ostale su ti još dvije najvrijednije stvari..... - osveta i tvoja djevojka Matea". ta rečenica ga je natjerala da napravi korak unatrag i nastavi s životom. tada se probudio na velikoj livadi sa samo jednim drvetom koje se nalazilo par metara dalje, otvorio je oči i nastavio beživotno ležati na tlu, zagledan u nebo prepuno vrana.... tog trena počela je padati kiša. ali on se nije pomaknuo,...isto su učinili i njegovi prijatelji- Ivan i David. mislili su na Mateja,....sve ih je bolilo od jučerašnjeg bježanja. tamo su ležali satima samo gledajući u nebo, sve dok kiša nije prestala i sunce izašlo. tada ja Antonio pomaknuo zjenicu u desnom oku te pogledao u usamljeno stablo. tek tada je shvatio kako je tom stablu. gledao je još par minuta u stablo, kad se odjednom počeo ustajati. otišao je do stabla. tamo ispod stabla je našao nekoliko dasaka, zahrđalih čavala i rupu u zemlji. počeo je golim rukama gurati čavle u daske, ponekad bi lupio šakom po čavlu tako da se zabije u dasku, ne pokazujući nikakvu bol.-sva bol koju je mogao osjećati u cijelom životu je bila potrošena u zadnja dva dana. nakon sat vremena od dasaka je napravio križ, te je na njemu napisao: "Matej". u slijedećih par sati izradio je još četiri takva križa te na njih napisao njihova imena, dok je jedan ostao bez imena. zakopao ih je u rupu koju je našao. tada su se ustali ostali te su polako krenuli prema njemu. "što radiš?"-pitali su ga, a on je odgovorio:"ništa, samo gledam u stablo". tada je uzeo matejov križ te ga zabio pokraj drveta. počeo je kopati još jednu rupu ispred križa. kopao je golim rukama, mučio se. tada su se David i Ivan sagnuli te mu pomogli kopati. kada su završili, polako su krenuli dalje. hodali su kamo su ih noge nosile, nisu znali kamo se kreću. nakon par sati naišli su na grad. nastavili su hodati, kretali su se ravno, bez skretanja, prolazili su preko cesta ne obazirući se na aute koji su ih skoro pogazili. nastavili su hodati dok nisu sreli tri policajca na ulici. promatrali su ih sa nakom mješavinom straha i bijesa u očima. oni su se smijali i dobro zabavljali.stajali su tako par minuta samo gledajući, sve dok nije došla dodatna murja. došli su im iza leđa, primili ih za ruke i pokušali zavezati. tada su se oni "probudili", okrenuli te pogledali policajce svojim praznim, dubokim očima. u tim očima nije se mogla prepoznati niti jedna boja osim crne. tog trenutka murja se prestrašila te ih pustila. policajci su se polako kretali korakom unatrag, dok su ih oni pratili za svaki korak. jedan policajac reče: "nema veze, možete ići". tada su policajci počeli trčati. Antonio je skinuo uže sa ruku te ga bacio jednom murjaku oko noge. on se spotaknuo i pao. tada mu je Antonio s tim užetom zavezao ruke. oni su tog policajca podigli te ga polako nosili kroz grad, natrag prema livadi. murja se skupljala za njima, pratili su ih u stopu, ne poduzimajući ništa. tada su došli do livade. policajca su onesvijestili udarcem u glavu te bacili ga pod stablo. ostala murja se pokupila te se vratila natrag jer nisu imali muda poduzimati išta. Antonio i ostali su legli malo dalje od policajca te zaspali. nastavit će se

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.