bilješke uzaludnog hroničara https://blog.dnevnik.hr/mudenburger

Koga?

„Ćega?“

Mature!

Protekli vikend sam proveo u rodnom mjestu.Došli smo do gorespomenute cifre
pa je bio red i da se prigodno obilježi iako stvarno grdo zvuči.

Bilo mi je malo nepraktično da dolazim u 11:00 sati na prozivku pa da čekam
do 18:00 za kada je zakazana žurka tako da sam istu i preskočio.

Sada mi je žao što misam došao na vrijeme.

Padanja u zagrljaj,poljupci,izlivi oduševljenja,(ne)prepoznavanja...

Razišli smo se po bijelom svijetu k’o rakova djeca.Najviše ih je u
Švedskoj, Njemačkoj,Hrvatskoj,Deželi...

Bili smo na terasi restorana na samoj obali jezera.Naveče je pored vode
uvijek hladno pa je valjalo ogrnuti nešto preko leđa.

U istom objektu se je proslavljala i svadba pa smo imali i (neplaniranu)
muziku.

Dok sa svakim pomalo popričaš dočekalo se i sitne jutarnje sate i fajront.

Mi koji smo došli sa strane samo smo se preselili u hotelske sobe na
spratu.

Da mi je neko nekada rek’o da ću u rodnom gradu spavati u hotelu...

Sada me za mjesto ne vežu nikakve emocije,samo suva statistika,mjesto
rođenja:

Mudenburg!

Ipak ću prvom prilikom odvesti djecu da vide gdje im je tajo rođen.

Idući sastanak je za 5 godina.

Uf,koliko ćemo sijedih tada imati?

Sa dugaricom koja nije stigla na sastanak danas sam popio kafu i lijepo smo se ispričali.

Rekao sam joj i da sam u 6. razredu bio smrtno zaljubljen u nju.Na to smo se slatko nasmijali.