Grga, XXVII klasa MTSVŠ - Split

Hvala ti zemljo Jugoslavijo!

Vrijeme je za putovanje. Neki drugi život u nekoj drugoj zemlji - gdje se divani nekim drugim jezikom, gdje se neke druge pjesme pjevaju, neke druge slave slave i gdje je priča o balkanskoj nesreći i sreći tek jedna od bezbroj priča naroda svijeta.

Vrijeme je da se zahvalim zemlji u kojoj sam se rodio i proživio sretno djetinjstvo i mladost. Hvala ti zemljo Jugoslavijo. Onako iz dubine duše i srca, hvala svim ljudima koji su jednu takvu zemlju postavili, branili, hranili i održavali. Rođena u jednom ratu - likvidirana u nekom drugom ni ratu ni neratu - voljom za promjenama i jeftinim podmetanjima - kao dobra i pitoma krava koja je davala puno dobrog mlijeka - i koja je mogla davati i više i bolje da je nisu zaklali oni koji vole da cijepaju, komadaju i svojataju.

Nije mogla ta krava preživjeti ljudsku sebičnost, potrebu da ljubav hrani mržnjom. Kažu da zemlje imaju svoju sudbinu i dušu, kao i narodi koji ih čine. Pitam se gdje li se djela ta naša jugoslavenska duša, nakon što su je ugušili, raskomadali, silovali, palili, mučili u svim tim nesretnim jugoslavenskim životima i naseljima bivše zemlje Jugoslavije - i mislim kako je vrijeme da joj se oda počast, nešto kao misa zadušnica - ili parostas - kakva posmrtna đenaza - da i ta duša nađe svoj put u neki sretan nebeski kraj.

Hvala ti zemljo Jugoslavijo!