Level Up

I tako malo po malo nestala su zagrabačka kina.

Prva tuga uhvatila me kad je zatvoreno kino "Tuškanac", "Triglav" je postao DM. "Partizan" s Kvatrića, kino u Dubravi… Nekadašnja kina ne rade više, nema ih ili služe za nešto drugo.

Tužna sam kad vidim kako je pao "Zagreb", a i oko "Europe" je jasno da ga više ne bude...
Zagreb se mijenja i ostaje bez svojih kina... Kina u kojima sam od malih nogu uživala u filmovima, kada je odlazak u kino bio pravi mali izlet, događaj i mjesto za obiteljski izlazak. Kasnije su kina bila mjesto za odlazak na matineje, kad smo markali sa nastave ili u pauzama između predavanja. Kina su bila mjesto okupljanja društava i poslije kina smo zajedno odlazili na kolače i kavu. Dolazak novog filma, čekanje u redu za najbolje karte, zezancija, druženje, ljubovanje i pipkanja s dragim…

Nestaju kina zagrebačka, ostaju samo sjećanja na mjesta gdje smo uživali pratiti nove filmove, sastajati se i družiti… ostaju samo mjesta koja ću pokazivati Potočnici i govoriti «Vidiš, ovdje je nekad bilo kino. Tu sam često odlazila sa Tatom gledati filmove.» a ona će (vjerojatno) kolutati očima i neće razumjeti što joj govorim.

... slika je link na članak Jutarnjeg lista...