|
Danas prije podne Potočnica je s Prijateljicom napravila velikog snjegovića. Opskrbila sam ih gumbima i mrkvom kako bi ga što lakše ukrasile.
No, zavist, jal, što li... jednog dječaka uništila je njihov trud.
Poslije ručka začula sam iz njene sobe grcanje... u panici, misleći da se davi, dojurila sam do nje i vidjela da plače li plače... Dok ga je Potočnica gledala s prozora, Dječak ju je pogledao i nogom srušio glavu snjegovića... Tuga, suze... i moj bezuspješni pokušaj da ju umirim. I dok smo nas dvije razgovarale, dok sam ju pokušavala utješiti, dok smo dogovarale da ćemo potražiti Dječaka da ponovno napravi glavu snjegoviću, ovaj je došao i do "temelja" razrušio i ostatak.
Taman sam Potočnicu umirila, no kad je ona pogledala kroz prozor, nastupio je novi val plača.
Izašle smo potražiti Dječaka, no njega nigdje nije bilo....
Pa se pitam zašto?
Zašto takve stvari djeca rade jedni drugima?
|