|
... je Potočnica krenula u školu.
Za vrijeme jučerašnje priredbe, nisam mogla suzdržati suze. "Pa ne ide u vojsku... kaj sad plačeš?" pitao me Hard... nisam se dala smesti, a nisam bila jedina mama kojoj su suzice radosnice kapale niz lice.
Ne mogu točno opisati taj osjećaj sreće, ponosa, brige, koji me cijelog dana držao. A ona... Ona se ponašala "vrlo ozbiljno i važno" i jedva je čekala da uđe u razred.
Za učiteljicu je samo rekla "Lijepa je!", a i ja sam zadovoljna jer sam s njom razgovarala na upisu i onda mi se dopala. Pomislila sam tada, kako bi bilo lijepo da ona bude Potočnićina učiteljica... i tako... još se jedna želja ostvarila.
|