Level Up

... Potočnice.
Čule smo se, tj. jedva smo se čule, jer je oko nje bila vika i cika djece na palži, dok smo razgovarale.
Hvalila se kako roni i pliva i kao se zeza s drugom djecom. Hvalila se kao joj je krasno bilo u discu, no ipak je na kraju željela da ju opet nazovem.
Teta S. kaže da je vesela i da im je lijepo, da nema problema... pokušavam se uvjeriti da je to tako, no vjerujem da Potočnici nedostaju Mama i Tata, osjetila sam to u njenom glasu.
Sutra se opet čujemo. Nadam se samo da neću svojim stalnim zivkanjem (jedanput dnevno) kod nje izazvati povećanu tugu i potrebu da ide kući.