Level Up

Proslavili smo Tvoj rođendan Tata!

Ali, iza mojih osmjeha plutale su misli…
Sjećanja na sve one izlete, roštiljade, odlaske u kina i muzeje, posjete, predstave, sajmove, na kojima si nam uvijek (i kad love nije bilo previše) kupio po koju sitnicu. Sjećanja na davne dane kada si se s nama igrao i zabavljao. Na tvoj prvi gramofon i kazetofon kojeg smo mogle nemilice koristiti. Na smjeh i zabavu. Na tvoju malu biblioteku, zbog koje smo zavoljele knjige.
Ali, iza mojih smiješaka i šala krile su se i druge misli…
Misli o tebi dok sam bila dijete. Misli o tvojoj strogoći, o tvojoj stalnoj brizi da ne stradam i da me netko «ne iskoristi» (tvoje riječi), kojom si me strogo vezao uz sebe i Mamu. Misli o tome kako sam bila sputana tvojim roditeljstvom, kako sam nezadovoljna bila, kako nikad zapravo nisi upoznao mene kao osobu, kako si uvijek prigovarao, nadzirao, ograničavao. Kako nikad ništa što sam učinila nije bilo dovoljno dobro za tebe. Misli o tome kako si drugima davao prednost. Kako su svi bili bolji od mene, kako nikad nisi bio zadovoljan s mojim uspjesima, kako i dan danas ne vjeruješ u moje odluke, postupke, moj život. Kako nisi u stanju vidjeti da sam sretna, da živim svoj život najbolje što mogu i koliko sam zadovoljna.

No sada, nakon svega, priznajem: uplašile su me tvoje godine!
Sretan ti rođendan Tata!
Želim ti puno zdravlja, zdravlja, zdravlja…..
Volim te!

Eh, koliko meni treba da skužim.
Tek sam sad uočila da u editoru ima pregled statistike bloga. Baš krasno... a još krasnije je ovo:

Prvo zato što su ogromni... i od svega ponuđenog nikad ne nađem ono što tražim. Ima toliko svega, da ne vidim ono što mi treba.
Drugo... jer su tamo stalno gužve i obično mora čekati u dugačkim redovima da se dođe do blagajne.
Treće... volim kupovati i obilaziti male dućane. U njima se ugodno osjećam, a uz to trgovci imaju vremena i za malo čavrljanja i šale. Ponekad se nađu stvari jeftinije nego drugdje...
Četvrto... rijetko kad kupujem na veliko jer nemamo auto, a vući kile i kile stvari u vrečicama i nije baš najugodnije.

Lijenost...
ili nedostatak inspiracije!!!
I jedno i drugo... uhvatila me totalna praznina... krenem nešto pisat i stanem... ne ide, pa ne ide...