Level Up

Danas na red dolazi pakiranje kompa, pa se odjavljujem na neko vrijeme...

U novom stanu još nisam dobila novi telefonski priključak, a s posla nemam mogućnosti ići na net i pisati.

Nadam se samo da me neće uhvatiti ovisnićka kriza!

Nemojte me zaboraviti!

Velika pusa svima!

Mah Mah Mah Mah Maaaaahhhhhhhhhhhhhhhhhh

Što smo danas radili?
Hard je s Jogijem i Rihom otišao u novi stan... tamo su strugali stare tapete, rušili pločice u kuhinji, bojali Potočnicinu sobu u plavo, našu spavaću sobu u jednu nijansu ljubičaste (otprilike kao ova na blogu), wc u bijelo, skinuli stara šiber vrata s kuhinje (stvarno mi se nikak ne uklapaju u moju viziju) ... i temeljito se narintali... jer su (ah, kako sam strašna) odmah iza sebe prali i brisali parkete.
A ja?
Ja sam poslije posla upala u najveću gužvu u gradu, jer sam zaboravila na tekmu u Maksimiru. Išla sam tražiti kuhinju i našla sam ono što sam tražila. Sutra idem po čekove u banku i u kupnju! he he he
Stigla sam odabrati i kupiti nove pločice za kuhinju koje će Jogi postavljati sutra.
Kupila još i lazur za štokove, vrata i ormare... to mene čeka.... nove gurtne za rolete, razne sitnice... između ostalog i novi mop i partviš.
Poslije večere sam Potočnici oprala glavu šamponom protiv ušiju.
Spakirala još neke "sitnice" - još jedno 5 kutija... i sad sam tako nabrijana da ne mogu ići spavati... dok moj dragi deeebeeelooo hrće... I nek se samo odmori... jer sutra nastavak slijedi... a ja i sutra moram ići na posao.

Pokušala sam čitati blogove... ali ne ide... oči mi se sklapaju... ne vide što piše... misli nepovezane... ne razumiju... idem na spavanje!

Trebam li pisati koliko sam umorna!
A "vrtuljak" se tek počeo okretati. Jučer i danas obavljali smo papirnati dio kupnje stana i nahodali se od ureda do ureda, dok nismo sve skupili. I onda smo otišli u stan... sve dobro pogledali i shvatili da nam treba keramičar, da u stanu, ne samo da treba pogletati sve zidove, obojati ih, treba očistiti i prebojati ugradbene ormare, štokove, treba zamijeniti pločice u kuhinji, promijenit neke utičnice... Pa položaj slavine i utičnica ne odgovara onom što smo si ranije zamislili i zato sutra opet idem u obilazak dućana, tražiti idelanu kuhinju (i po dimenizijama i po cijeni)... tražiti pločice... i td. itd... itd.

Uz sve to... Potočnica je u vrtiću (opet) pokupila uši! Zbog toga sam u totalka komi... ne mogu vjerovati... u dvije godine... ona je uši pokupila tri puta... strašno! Jedva čekam da ju ispišem iz tog vrtića gdje zbog nemarnih roditelja ne mogu ništa, niti odgajateljice niti moja briga, jer i dalje djeca prenose uši jedni drugima. Jako sam zbog tog nezadovoljna!
Nezadovoljna zbog situacije koja je... zbog 21. st. ... zbog nemara i nebrige... zbog sebičnosti... zbog svega zbog čega je moja Potočnica sada tužna i zbog čega se Hard i ja nerviramo.
Ali...
Vjerujem... Nadam se... Uskoro... kad se riješimo ušljivih i selidbenih "problema"... ne bi trebalo biti novih...
Ili ipak znam, bit će ih... jer tamo gdje idemo ... raspitali smo se... ima podugačka lista čekanja za upis u vrtić... i zaista ne znam kako ću to riješiti...
Ma znam... ako ne bude bilo moguće drugačije, Potočnica će dobiti dadilju ili bebysitericu za povremeno čuvanje.
Ipak... nek sve te odluke pričekaju još malo. Njih ću rješavati kad dođu na red :-))

Da!
Upravo ostvaren!
Ključevi u džepu!
Papiri sređeni!
slijedi (samo) selidba...

Na prozoru gore tri svijeće!
Jedna za moje drage kojih više nema.
Druga za prijatelje koji su prerano otišli.
Treća za sve one koji su nedužno stradali, za djecu, za branitelje, za stare i mlade, za poznanike i susjede, za poznate i nepoznate.

Počivali u miru!
Vječna im slava i hvala!
I svjetlost vječna svjetila im!
Amen!