Trebam li pisati koliko sam umorna!
A "vrtuljak" se tek počeo okretati. Jučer i danas obavljali smo papirnati dio kupnje stana i nahodali se od ureda do ureda, dok nismo sve skupili. I onda smo otišli u stan... sve dobro pogledali i shvatili da nam treba keramičar, da u stanu, ne samo da treba pogletati sve zidove, obojati ih, treba očistiti i prebojati ugradbene ormare, štokove, treba zamijeniti pločice u kuhinji, promijenit neke utičnice... Pa položaj slavine i utičnica ne odgovara onom što smo si ranije zamislili i zato sutra opet idem u obilazak dućana, tražiti idelanu kuhinju (i po dimenizijama i po cijeni)... tražiti pločice... i td. itd... itd.
Uz sve to... Potočnica je u vrtiću (opet) pokupila uši! Zbog toga sam u totalka komi... ne mogu vjerovati... u dvije godine... ona je uši pokupila tri puta... strašno! Jedva čekam da ju ispišem iz tog vrtića gdje zbog nemarnih roditelja ne mogu ništa, niti odgajateljice niti moja briga, jer i dalje djeca prenose uši jedni drugima. Jako sam zbog tog nezadovoljna!
Nezadovoljna zbog situacije koja je... zbog 21. st. ... zbog nemara i nebrige... zbog sebičnosti... zbog svega zbog čega je moja Potočnica sada tužna i zbog čega se Hard i ja nerviramo.
Ali...
Vjerujem... Nadam se... Uskoro... kad se riješimo ušljivih i selidbenih "problema"... ne bi trebalo biti novih...
Ili ipak znam, bit će ih... jer tamo gdje idemo ... raspitali smo se... ima podugačka lista čekanja za upis u vrtić... i zaista ne znam kako ću to riješiti...
Ma znam... ako ne bude bilo moguće drugačije, Potočnica će dobiti dadilju ili bebysitericu za povremeno čuvanje.
Ipak... nek sve te odluke pričekaju još malo. Njih ću rješavati kad dođu na red :-))
Post je objavljen 03.11.2004. u 21:57 sati.