Možda je šutnja zlato, al ja ću ipak prdnuti.

Ispričavam se zbog ljenčarenja i neobjavljivanja novih sadržaja na blog, ali rođak kod kojeg sam nema komp. pa moram pisat, kao sada, kod Vidovića.

Maka sam jučer ispratio na vlak, pa sada brinem samo za sebe. Nisam siguran kako mu je bilo. Jedan dan je oduševljen, kleči ispred mene i zahvaljuje mi, pa malo sere po svemu. Zapravo uopče ne kužim tog lika.

aaaaaaaaaaa koliko imam za napisati, odakle da krenem???????? agh!

ma eo ipak dnevnika od četvrtka 14.

Četvrtak ujutro, mama mora kod majstora za auto, što znaći da se spremam sam za put- hvala Bože! Obaram rekord u spremanju svih potrepština za desetodnevni izlet u Đakovo - 15 minuta i niš nisam zaboravio. Bus je u 12:30, u 12 smo se dogovorili isprid Makove zgrade jerbo nas vozi njegov tata. Mak kasni deset minuta!!! Padaju mi crne misli na pamet kako ću ga tako morati čekati i u Đakovu, ma ajd neka, možda ipak neću?
Vozimo se tako busom, stajemo na anti gotovINI, Maku se pije pivo, meni se neda biti pijan u autobusu. Maku se mota đoja, meni se neda biti napušen i sjedit dva sata u autobusu. Mak bi kupio malo viskija, ja opet ne vidim smisao pijanstva u autobusu. U nastavku putovanja puštaju film Charlyevi anđeli 2, nisam ni mislio da će pustiti neki koji nisam gledao, pa nije bilo razočaranja. pada zaključak kako je Lucy Liu daleko najbolja od čarlijeve trojke.
Stižemo na autobusni kolodvor u Zagreb, trčimo na željeznički da stignemo na vlak. Mak se nije nikada vozio vlakom, pa je sav sretan i uzbuđen. Dere se po vagonu od uzbuđenja: "Bacaj ugljen!!" "Ću ćuuuuuuuu" i uopće mu ne smeta što ga ljudi gledaju ko kretena- zanimljiv taj lik. Pet sekundi nakon toga pizdi jer nema televizije u vlaku. Mrzi vlakove, mrzi malograđane koji se voze njima, mrzi prljavo staklo jer ne može gledat van..... Kupujemo kartu do Sl. Broda, a ne do Strizivojne gdje izlazimo. To je naime stara taktika i tradicija Đakovčana. Ako nas kondukter uhvati da nismo izašli u Brodu, može nas izbaciti na slijedećoj stanici, a to je stanica na kojoj smo i mislili izaći. 10 kuna u džep - jedno pivo više. Nadasve inteligentna ideja. Mak je gladan pa mu dajem moj sendvič, ali on je još gladan pa se ustaje i ispituje po vagonu da mu daju nešto jesti- i dobio je.


Na kolodvoru nas čekaju moj rođak Igor (17) i prijatelj Šerpa (20). Upadamo u Šerpin audi a3, i Maku se već sviđa Đakovo. Šerpa vozi divlje, ja naviknuo, Mak uživljen. Dolazimo u grad na piće, u gradu nema živog pasa. Nikog poznatog nisam vidio. Otvorila se neka nova sendvičana, pa ju idemo isprobati. Igor bari dvije djevojke što prave te sejngviče bez uspjeha. Piće, pa lagani đir po gradu. Mak je oduševljen mojim starim kvartom zvanim "Sjever". Nastavljamo do sela Đakovačka Satnica gdje ćemo boraviti kod mojih. Razmjena poklona, pa spavanje. Mak prima jeno 12 poziv od svojih roditelja i s olakšanjem govori kako ljudi kod kojih je došao (moji stric i strina) nisu poljoprivrednici, i da je kuća čista. I tako prođe noć, pa jutro, dan 1.


Petak petnaesti travanj.

Strina ide na posao, pa vozi mene i Maka do grada. Kava na korzu, gledamo seljake što prolaze, još niko poznati da naiđe. Mak zaključuje kako su SVE slavonke debele i prištave. Dolazi napokon neko poznati - Andrea i Nina: pozravi, glupa pitanja, vidimo se, vidimo se....... Zovem staru ekipu iz ulice na kavu, dolaze Tiho, Ivan i Garo. Garo studira DIF, i još nije dao niti jedan ispit! Samo se opija i ždere u Zagrebu- budala. Ugovaramo nogomet oko 3. Mak se upoznaje s katedralom. Kaže da je veličanstvena, ali da joj je visina tu negdje sa zvonikom od Stošije. Promašio je za samo 24 metra. Za takve stvari postoji internet, pa sam saznao da zadarski zvonik bez anđela na vrhu može stati U katedralu! Kod Vidovića ručamo posni ručak, odmjeravamo snage u PESu, pa se spremamo za nogomet. Sklepali Mak i ja nekako odjeću, pa na nogomet.

Molim modne kritičare koji posjećuju ovaj blog da iskomentiraju moju kombinaciju boja i patika....



Mak na nogometu krivi travnati teren za svoju lošu igru. Lagani nogomet, svi neš mrtvi. Brzo odustajemo od igre, pa uživamo u travnjaku i maslačcima.

Garo difovac, lokalni zajebant.......



Kupi nas stric pri povratku s posla, pa se spremamo za u grad.
Mak se sređuje za grad detaljno kao žensko i to šminkerica. Čekamo ga naravno dvadesetak minuta, ja pizdim.
U gradu mrtvilo. Mi u Stelli ispijamo petu rundu tuborg greena (6 kuna). Mak vrti rundu za 6 ljudi i plača ju 36 kuna! Cvate od sreće! Mak završava u parku od gimnazije sa Anom V., ali ga ometamo jer smo našli prijevoz za doma. Mak neće kući, on živčani, ja živčanim, skoro smo se potukli..... Resa nas vozi kuć. Mak očekivano pita: " Jel neko u ovom gradu ne divlja dok vozi auto??!" - od mojih prijatelja - nitko.
U selu nas Resa izbacuje ispred jednog kafića (2 sata je ujutro). Kafić zaključan, niš se ne čuje, stakla tamna, zavjese spuštene, ali Igor kuca!! Neko otvara vrata!!! Kafić puuun!! Ludnica stari moj! Pijemo becks za 10 kuna, pa idemo spavati. Mak prije spavanja u panici- misli da će ga cura s kojom je bio odjebat jer je morao otići. Neće.


Subota i Uskrs drugi put!!!! eo još slika:





moje hlače petak:

moje hlače subota:




Mak i Ana: