10 dana divljine
13.04.2005., srijeda
POST
|
ruse vjesnik. jebo mu, pa to je glavni orjentir moje majke kad sama ide u zg. ona posjeduje onaj hendikep prostornog snalazenja. jednom je zavrsila u vojnoj bazi. gledam ga kroz prozore kad pusim na hodniku, nista posebno, samo ideja majke koja nalazi put. mali dodir emocija. nista posebno. - dal' ce ga rusiti s dinamitom, fiksiranim eksplozijama? - vice v..., moj vjecno nabrijani prijatelj. - ma ne, ne, trebalo bi to rijesiti kuglom- ukljucuje se trp. - ma ne! dinamitom, sus, sus, sus! - gestikulira v... s jos vise uzbudjenja u glasu. tako se uglavnom ponasa kad vidimo dobar auto kod vjesnika kad idemo na veceru. hm... to uskoro vise necu moci reci. vise necu moci reci ocu da me pokupi kod vjesnika, ne kod mini hrelica. "pokupi me kod rusevine/gradilista", ne nije to to. gdje je sara? kod rusevine, kod gradilista, blizu bivseg vjesnika, na krizanju savske i ljubljanske. nista posebno. - ali kuglom bi duze trajalo. - trp ne posustaje. zamisljam ih s pivom u rukama na ljubljanskoj, zavaljeni u jeftine lezaljke na rasklapanje. l... dira ta situacija. danima svima objasnjava da je tu zapravo trebao biti njezn fakultet, ali neki ministar, velika faca, nije zelio ici daleko izvan grada na posao. tako su graficari spusili, bili sutnuti dolje u getaldicevu. ali znaju gdje on zivi, o da. mogli bi ga posjetiti, starog ex ex-yu ministra. samo, sto bi mu uopce mogli reci? payback time. zasto? ionako je u penziji. danas odlazim iz zagreba. pokupit' ce me tamo, kad vijesnika. imama razlog za bijeg. potpuno sam BROKE. da ponovim: BROKE. potrosila sm 750kn u 10 dana bez da mogu reci da sam se drogirala, ili platila upad na bilo sto. jer nisam. te pare smo zaradili u casinu. (udarac glavom po krevetu. nisam ipak mogla opaliti lap. lezim, pod je daleko. niti tragicna ne mogu biti. k vragu.) samo postam, nista posebno. |
