10 dana divljine
09.04.2005., subota
|
- pocinjem previse paznje posvecivati ljudima a... (pomalo razocaran pogled, on ne shvaca sto pokusavamo reci vec pola sata) - kao to mislis? mislim mene bedira kad se vi odvajate, sve to bedira. - i mi se odvajamo a..., svaki izlazak u mocvaru pretvara se u nas, dinamic duo odvajanje. prosle goine nije islo tako. izlazimo skupa, ali svatko je imao slobodu. - znaci, vi zelite dobit', onako, dva sata prije i onda mi izlazimo i nadjemo se s vama? - j... mu a..., niti priblizno. sve ovo je postalo previse posesivno, pretvoreno u nazovi - paznju. - kako to mislis. - nisam mogla barit' tipa jer sam znala da ti stojis sam za sankom u toj prokletoj mocvari. - kako to mislis? - dobro znas o cem pricam. - pa zasto? - zato jer sam znala da si ti sam i znala sam da te ne zelim ostaviti samog. - mogla si rec'. hell jesam. subota je, oko 11, ja sjedim u domu, tipkam ovo. zasto? zato jer previse marim. zato jer se to nikad prije nije dogadjalo. hit & run zivot odlazi u zaborav. od istarskog kluba, nosila sam cimericu do stanice u frankopanskoj, odrzavala je budnom i od cibone nosila dalje, do sare. zasto? zato jer marim. pa jebo mu, sad bi trebala biti u jabuci. sto se dogadja? |
