10 dana divljine
14.07.2004., srijeda
KAO DA SE TO NIKAD NIKOME PRIJE NJEGA NIJE DOGODILO (PRIJE KAVE 3)
Rijetki se sjecaju nase price, a sigurno je nitko vise ne spominje. To je prica iz davnih (srednjoskolskih) dana kada smo svi jos imali danas vise neostvarivu vjeru u osobnu anonimnost i ostvarivost neizvedivih diverzija. Provala u skolu i kampiranje uz pljugu u to drevno vrijeme nije predstavljala problem. Only key away, a kljuc je bio u romanticnoj vezi s "nama". To je bilo pravo doba zajednistva: velikog ujedinjenje snaga najkreativnijih i najhrabrijih. Zlatno doba nasih prijateljstava. Stvoren je kozmicki pakt, svijet koji je mogao opstojati sam za sebe izvan mainstream tokova religija i morala. Imali smo sve, slobodu koja omogucuje samodostatnost. Samodostatnost ima jedan logican korak: divinititation. Kao drevni rimljani, uzeli smo sebi najblizi i, konkretno, najmaliciozniji uzor, katolicku crkvu. Stvorili svoje svoje sveto trojstvo, tamu i svijetlo, sukobe, spletke i tragican ishod. Cekam svete tekstove, da nastavim. Nemam drugog izbora, vec da zapalim jednu. Wake&bake budjenje uz ADF i pljugu. Ovo je pravi pocetak dana! Trazio sam u dubini mora, odavno zaboravljenu tajnu plime. Kako rundek pere kad si uslagiran! Jutros, si zaboravio sve sto te drzhi skupa. Oko tebe sute stvari, tvoj krevet i stol te nijemo gledju. Mogao bi tako do sutra, prekosutra, u subotu, nedjelju, ponedjeljak i sve do sljedece srijede. Slutis prevaru. Kava i prijatelji i stari i novi i kraj epohe. Svi se nalazimo na starom u novoj kombinaciji stvari. A krila su mi spremna za let. Sa druge strane nikada i nigdje jedno svijetlo poziva me. I opet sanjam, sanjam... i opet sanjam, sanjam... i nada sve je manja... jos 34 minute till sunrise. Ne zna kako da gleda u ponor i vatru i kako da slusa taj ogromni zvuk. Lagano trzanje zice uz pokusaj da ustane. Hoce li uspjeti, da? Zeli li uspjeti? Ruke neke mozda mlade zene... mozda neke mlade zene. Prolazim kroz zrak koji njezno prihvaca moje elektrone uznemirujuci atome u daljini. Tiho se suljamo i... Vec pocinje svirati onu staru meksikansku pjesmu od koje smo se zajedno jezili. Ti ja, ti i ja draga... Pjesma pocinje. I vremena jos ima na pretek. |
