i wanna be in love again! zar vec opet ovuliram? nije mi bilo bas jasno, cemu takvo ponasanje, nabrajanje svih nedavnih remotely zanimljivih tipova u blizini, mentalni popisi (not much, ali i jedan je dovoljan na kraju, a na to se popis i sveo). imam neodoljiv poriv da odem van. kao prije, kad sam isla van. u kafice. druzila se sa sveprisutnim testosteronom, cim nepoznatijim to boljim. nije da to i inace svakodnevno ne radim, ali poznati testosteron se nakon nekog vremena pretvori samo u kulise jutarnjih kava. ovo je drugacije.
u biti fali mi samo jedna zracna lego kockica da upotpunim tu kulu u oblacima koju smo uspjeli izgraditi, oboje. kockica s imenom tog nikad osvojenog princa.
idem se praviti, bas sad, u ovom trenutku, da se ipak nismo upoznali. te subote on je zakljucio da sam ja neka vrsta odvratnog materijalista. ja, s druge strane,da je on plitki mali punker. nakon predugog pogledavanja na kavama na koje smo slucajno uvijek dolazili u isto vrijeme, a kod najmanjih poremecaja mijenjali navike cijelih ekipa samo da se opet poklopimo, malih razgovora na wc-u (bas slucajno cijele veceri uspjeli smo zavrsiti tamo skupa) u polupijanom stanju i bedastim vicevima, sreli smo se na tom sanku. potpuni raspad sistema. boeing skrenut s kursa projurio je kroz nasu kulu i pretvorio je ponovno u zrak.
to je bilo to, sreli smo se jos nekoliko puta, bez pozdrava, mozda uspjeli ukrasti jos koji pogled. kao da smo sve saznali i vise se nista ne moze reci nakon tih 15 minuta razgovora. smijesno, nakon mjeseci suptilnih pokusaja da saznamo nesto jedan o drugome posredno, bez pitanja.
jucer sam darlingu poslala poruku, cudno, imaju isto ime. mislila sam mu reci da ga volim i da se nadam da cemo se uskoro vidjetiti. cijeli dan razmisljam o knjizi koju mu mislim pokloniti za rodjendan, iako ga samo zelim zagrliti, vise od svega. ili samo zelim nekoga zagriliti, bez obzira na ime, emocije i veze? nisam mogla, ipak smo prekinuli, ja sam prekinula. samo sam zazeljela "laku noc".
|