30.3.2008. 15 sati poslijepodne, grad je prazan, sat na displeju Croatia osiguranja pokazuje 24°C uz reklamu koja nam obecava da se s njima nemamo cega bojati.
Danas mi Zagreb slici na Oran iz Camusovog romana. Suncan i topao dan, mirise na Mediteran, na suhu zemlju i prasinu. Popodnevna siesta, u gradu nema ni pasa. Povremeno neki prolaznik lijeno proseta po trgu. Ovakav je dan bio kad se upucao Seymour Glass, anomalija u inace savrsenom svijetu. Ima nesto perverzno privlacno u tome. Dan je savrsen i boli ga briga za to sto ljudi pate.
...all those horrors were not near enough as yet even to ruffle the equanimity of that spring afternoon. Only the sea, murmurous behind the dingy checkerboard of the houses, told of the unrest, the precariousness, of all things in this world.
(Camus: Kuga)
Ma savrsen dan. Nema veze ako i nadolazi katastrofa, ja odoh radit zvijezde po ulici.