Karota ludens

Znate ono kad se bas zblizite s nekim, kliknete se skroz u jednoj veceri, pocnete provodit vrijeme zajedno, povjeravate se jedno drugome, razmjenjujete slike i cedeove, organizirate izlete, idete skupa u kino i na tulume, spajate ekipe i bas ste si nekako jednostavno super i sretni ste jer ste nasli neku novu genijalnu osobu u zivotu? I onda se nesto dogodi, bilo sto, novi posao, novi faks, nova ljubav, privremena selidba, neka pizdarija koja vas nekako udalji... i sad okej, ljudi se udaljuju zbog raznoraznih stvari, s nekima ostanete pravo dobri, s nekima se vise ne cujete, takve stvari se dogadjaju i sta sad, to barem nije nimalo cudno. I onda dodje neko vrijeme kad vam se putevi na cudan nacin opet presjeku, pocnete se vidjati na istim mjestima, dijelite iste nove-stare prijatelje, i ono, nije sad da vam fali i da se nadate obnovit prijateljstvo jer je to isto nesto za sto mora postojati iskra plus minimum interesa, ali barem ocekujete da vas ta osoba pristojno pozdravi kad vas vidi umjesto da vas ignorira? Nikad mi nece biti jasno kako netko s kim sam visila 24 sata dnevno, netko s kim sam dijelila i dobre i lose trenutke, plakala na ramenu i zvala svaki put kad bi mi se nesto dobro dogodilo, netko tko mi je uostalom bio kucni prijatelj danas kad je "sredio/la svoj zivot" ma sta to znacilo nema dovoljno obraza ni da mi pruzi ruku?

Poanta ovoga je: M, krepaj.

S druge strane, ponekad vas ljudi koje niste vidjeli deset godina i s kojima uopce sad niste bili nesto super, znaju ugodno iznenadit. MV, hvala ti, bas si me razveselila. Eto da i ti pokupis jedan kompliment od djevojke koja tesko komplimentaje.


p.s. Mrzim novo sucelje bloga, ovo sam pokusala objavit 5 puta