Karota ludens

Govno od forum-ha-era opet ne radi. Izgleda da uvijek nesto mora biti sjebano, ili forum ili blog. Vazno da se zato prica o vaznosti reklama jer se na taj nacin placa odrzavanje foruma. Odrzavanje, hahahahaha...

Za sve forum junkieje kao sto sam ja, uvijek preostaje alternativni forum. Istinabog, jos uvijek je u pelenama, ali barem radi, a i dosta ekipe se preselilo tamo.

p.s. Kad me uhvati, napisat cu rijec-dvije i o Animafestu. Do tada, preporucujem citanje dmj-a i svemocnog Watashija.

Sto duze gledam ovaj animirani GIF, to sam odusevljenija. Anchio, hvala sto si me opet podsjetio na Pastisovu genijalnost i sretan ti prvi radni dan u odijelu ;)

Znam da svi misle da pretjerujem kad kazem da sam meteoropat, ali vrijeme stvarno na najbolesniji nacin utjece na mene. Ako je suncano, sretna sam. Ako nije, padam u depresiju. Jednom mi je jedan prijatelj rekao da mora da je grozno kad ti vremenska prognoza odredjuje zivot. Pa i nije, to pomalo dodje kao pms. Znas da je tako, znas da to nisu tvoji pravi osjecaji... ali ako je stalno tako, zapitas se sto onda jesu?

Vrijeme, odnosno klima, je prvi i osnovni razlog zbog kojeg patim za Splitom, a odrastanje u Dalmaciji je isto tako vjerojatno razlog zbog kojeg imam taj odnos prema vremenu. Nisam jedina, svi nasi ljudi uvijek pitaju za vrijeme, ono im odredjuje zivot. Split nema godisnjih doba. Zapravo, ima, ali ona su minorna i osjecaju se samo po promjeni temperature za petnaestak stupnjeva (za razliku od Zagreba gdje promjene temperature dosezu 30 do 40 stupnjeva u odnosu na ljetno razdoblje). Biljke su uvijek zimzelene, boje su uvijek jednake. Ono po cemu se da odretiti promjena nisu ta famozna godisnja doba, nego izmjene vjetrovitih i mirnih razdoblja. Bura je ostra i suha, ali donosi suncano vrijeme i neko zdravlje u zrak. Jugo je bolesno, sve ljude par dana prie boli glava, svi su grintavi i nabrijani na svadjanje jedni s drugima. Obrnuto ne valja pa tako postoji stara narodna uzrecica: cuvaj se skure bure i vedroga juga.

Vjetrovi se mijenjaju svako malo pa se tako ne moze dogoditi ono sto se dogadja ovdje: visetjedno, visemjesecno sivilo koje rezultira visemjesecnom depresijom. Kako sivi dani odmicu dalje, s njima sivim i ja. Sjecam kako je opisan Kansas u Carobnjaku iz Oza: tamo je sve bilo sivo. Cak su i ljudska lica pod utjecajem sveopceg sivila poprimila tu boju. Tako je i sa mnom. Trebaju mi ti suncani dani, treba mi nesto presjeci monotoniju tog sivila.

U ovih 8 godina u Zagrebu, nekako sam navikla na sivilo od rujna do svibnja pa se u tom razdoblju vise ni ne bunim. Ali ovo.. ovo.. ovo sto se dogadja je uzas. Ja se doslovno svako jutro rasplacem kad pogledam kroz prozor. Plac me i natjerao da zapocnem ovaj post. A samo sam htjela napisati sljedecu recenicu:

Ozbiljno.

Sinoc je Lale na Buzzcoksima nosio nekakav sako i ja sam ga jednostavno morala cijelo vrijeme potezati za rukav. Buduci da sam tuka za materijale, nemam pojma od cega bi to moglo biti, ali ako vam kazem da mi je pod prstima najdraze opipati plis, samt, frotir, kasmir i obicnu cupavu deku, mogli biste dobiti nekakvu ideju o tom sakoicu. Jednostavno ne mogu odoljeti pipkanju (jagodicama prstiju i punim dlanom) tih dlakavih materijala. Ne volim viskozu, poliester, svilu, kozu i one gumaste materijale od kojih proizvode jakne za kisu i torbe. Puno mi je vaznije kakav materijal imam na sebi, nego kakva je boja ili kroj. Jednom kad sam to shvatila, bacila sam se u nabavku plisanih majica i trenirki unatoc opasnosti da necu moci odvojiti prste od svoje vlastite odjece (toliko o autoerotici, hehe). I moj prvi decko je imao nekakvu plisanu majicu o kojoj sam vjecno plazila. Moj drugi decko je imao nekakvu prekrasnu frotir pidjamu koju sam mu redovito maznjavala, ali kad sam ga nakon prekida ljubazno zicala da mi je ustupi, rekao je da nece jer je i njemu najdraza. Uglavnom, moja potreba za materijalima pojacava se s mojom potrebom za mazenjem koja se javlja s mamurlukom i PMS-om (ne moraju nuzno biti u kombinaciji). Pisem ovaj post zasto sto sam se upravo uhvatila kako se deset minuta s gustom neke lijene macketine razvlacim po deki.

Frrrrrrrrrrrrrrrrrrr