Znam da svi misle da pretjerujem kad kazem da sam meteoropat, ali vrijeme stvarno na najbolesniji nacin utjece na mene. Ako je suncano, sretna sam. Ako nije, padam u depresiju. Jednom mi je jedan prijatelj rekao da mora da je grozno kad ti vremenska prognoza odredjuje zivot. Pa i nije, to pomalo dodje kao pms. Znas da je tako, znas da to nisu tvoji pravi osjecaji... ali ako je stalno tako, zapitas se sto onda jesu?
Vrijeme, odnosno klima, je prvi i osnovni razlog zbog kojeg patim za Splitom, a odrastanje u Dalmaciji je isto tako vjerojatno razlog zbog kojeg imam taj odnos prema vremenu. Nisam jedina, svi nasi ljudi uvijek pitaju za vrijeme, ono im odredjuje zivot. Split nema godisnjih doba. Zapravo, ima, ali ona su minorna i osjecaju se samo po promjeni temperature za petnaestak stupnjeva (za razliku od Zagreba gdje promjene temperature dosezu 30 do 40 stupnjeva u odnosu na ljetno razdoblje). Biljke su uvijek zimzelene, boje su uvijek jednake. Ono po cemu se da odretiti promjena nisu ta famozna godisnja doba, nego izmjene vjetrovitih i mirnih razdoblja. Bura je ostra i suha, ali donosi suncano vrijeme i neko zdravlje u zrak. Jugo je bolesno, sve ljude par dana prie boli glava, svi su grintavi i nabrijani na svadjanje jedni s drugima. Obrnuto ne valja pa tako postoji stara narodna uzrecica: cuvaj se skure bure i vedroga juga.
Vjetrovi se mijenjaju svako malo pa se tako ne moze dogoditi ono sto se dogadja ovdje: visetjedno, visemjesecno sivilo koje rezultira visemjesecnom depresijom. Kako sivi dani odmicu dalje, s njima sivim i ja. Sjecam kako je opisan Kansas u Carobnjaku iz Oza: tamo je sve bilo sivo. Cak su i ljudska lica pod utjecajem sveopceg sivila poprimila tu boju. Tako je i sa mnom. Trebaju mi ti suncani dani, treba mi nesto presjeci monotoniju tog sivila.
U ovih 8 godina u Zagrebu, nekako sam navikla na sivilo od rujna do svibnja pa se u tom razdoblju vise ni ne bunim. Ali ovo.. ovo.. ovo sto se dogadja je uzas. Ja se doslovno svako jutro rasplacem kad pogledam kroz prozor. Plac me i natjerao da zapocnem ovaj post. A samo sam htjela napisati sljedecu recenicu: