Karota ludens




Picture yourself...

Zamisljam tepih. Recimo, 2 kvadratna metra. Nije bitan tepih, bitna je povrsina. Negdje visoko. Na pedesetom katu, u zicari, na visokoj stijeni. Vazno je samo da se moze pasti. Po svom tepihu mogu hodati bez problema, nece mi se noga okliznuti na parket. Sjedim na stolici prekrizenih nogu, po turski. Ne padam. Stovise, spavam na krevetu te povrsine i ne padam. Svojevremeno sam radila zvijezde na visokoj gredi. I zasto mi je onda bed pustiti da mi vise noge s prozora? Cemu taj blesavi strah od visine?

...in a boat on a river
with tangerine trees and marmalade skies
somebody calls you, you answer quite slowly
a girl with kaleidoscope eyes...
p.s. Krivi, hvala za Vucka. Sad vise ne lupam prstima u steker :*


27.06.2005. Komentari (4) Isprintaj # Izdvoji