Samo da vas obavijestim da je poceo Eurokaz. S obzirom na moju mrznju prema premijerama i otvaranjima festivala i slicnom (mrznju koje sam se sjetila tek pola sata prije nego sto je trebalo poceti otvaranje na koje sam ljubazno pozvana od ljupkog Mentala), ovo je bilo zacudjujuce dobro. Mozda zato sto smo zbrisali odmah nakon predstave, a prije navale kulturnjacke publike na besplatnu cugu i dosadnih kvazirazgovora o umjetnosti te small talka s ljudima koje dugo niste sreli, a zbilja ne znate sto bi im rekli.
Dakle, predstava. The predstava. Zapravo ne znam kome ovo pisem je pouzdano znam da me citaju ljudi koji ili zive u drugim gradovima ili su bili sa mnom na predstavi, ali ipak moram dati svoj osvrt i zamoliti vas da, ako je ikako moguce, 23.06. u 22:00 skoknete do Gavelle na predstavu jer je (blago receno) fenomenalna. Buduci da je bolje da ja tu ne iskusavam svoje kriminalne kriticarske sposobnosti, lijepo imate link gore koji ce vas odvesti na najavu. Ako se nekome ne da citati umjetnicka preseravanja, rijec-dvije ukratko o samom performanceu mozete procitati u sljedecim redovima. Streetdance povezan sa suvremenim plesom, predivna koreografija kojoj svaki plesac pristupa na individualni nacin, tehnicki izvedena tako da se smrznete (profesionalci, dovraga), a prica... prica o svijetu u kojem zivimo, o ulozi masovnih medija, televizije, o krivoj briji koju nam ona donosi, komentari zbivanja zbilje i zamisljene projekcije onoga sto se dogadja, a sve to nepretenciozno upakirano u pricicu o pingvinu, kornjaci, vojniku i astronautu i njihovom svemirskom ratu. Ma divno, divno, divno.
Cak je i moja prijateljica koja je uglavnom negativno nabrusena na vecinu kazalisnog izricaja ostala - paf. Ponavljam, sutra, 23. lipnja, u 10 navecer mozete otici na popravni ispit.
Dalje. Na Strossmayerovom setalistu (za neznalice i ignorante, to vam je gore kod uspinjace) svake veceri imate nekakvu svirku pod programom nazvanim Ljeto na Strosu (ili nesto slicno). Veceras je gostovala Batida, jinxasti bend s pjevacicom jako lijepog glasa (i stasa) za ciji sam vecerasnji koncert sasvim slucajno saznala, a vise o samom bendu mozete procitati tu i tu. Jebiga, tako je to kad ih svi hvale, a oni nemaju sluzbene stranice pa morate surfati okolo naokolo da nadjete nesto o njima. Cut ce oni mene jednom kad postanu poznati, a zbilja se nadam da je to samo pitanje vremena. No eto, tako da znate, ako pozelite cuti nesto veselo, lagano i neoptereceno, a cujete da negdje sviraju, skoknite, nista vas ne kosta (za sad, hehehe).
A ako zelite popiti koje pice u ugodnoj, ljetnoj, prirodnoj i terasastoj atmosferi, fizicki nedaleko, ali metafizicki daleko od gradske vreve i uzarenog asfalta gdje vas nitko nece tlaciti, Ljeto na Strosu traje jos nekih dva tri tjedna svaku vecer pa se vidimo.
Mah mah :)
p.s. Wow, pozitivan post. Eto vam na, da ne prigovarate kako samo kukam.