mriza zivota

srijeda, 24.07.2013.

Virko

...tri su dana i tri noći
dvi,tri male lutalice
sanjivale u samoći,
a četvrtog dana kasno,
kad je suton kao pjena
stao mrklu noć da lovi
iznenada doletješe
sa pučine galebovi
i ko snježne pahuljice
strmoglavce popadaše
na vrhove surih hridi.

Tada malom Vir-ajduku
na um pade sjajna miso
i jedva je jadnik diso.
Prvo tako ,ako ,kolebljivo jako
jedan korak natrag kroči,
zatim sklopi svoje oči
mislio je ,mislio je
i odjednom uvjerljivo
dva koraka napred skoči....

Stigli su pod strmu stinu
baš u onom tihom času
kad noć svoju suknju crnu
ostavlja u svakom grmu
i kad bili galebovi
love svoje snove plave
pa sklanjaju ispod krila
uspavane svoje glave.

Jedan drugom na ramenu
peli su se po kamenu:
od pentranja pocipaše
i čarape i bermude
i do krvi izgrebaše
obojica svoja lica,
ali zato golom rukom
uloviše dvi kolone
uspavanih morskih ptica.
Zatim nađe plavac mali
staro stablo jednog bora
i tri puna duga sata
bez alata,
samo vrhom oštre stine
dubio ga,diljao ga
dok od bora
sa tri čvora
ne ispade leut mali
spreman da na more krene.

Za to vrijeme mila Iva
isplela je od bršljana
vrlo fine ,tanke žice
i za pramac privezala
ulovljene morske ptice.

Digoše se galebovi...
ko najlipša bila jidra
pučinom zaploviše
ispupčena ptičja njedra.

13:15 | Komentari 34 | Print | ^ | On/Off |

utorak, 16.07.2013.

Glad

Kada noć ogladni
najede se dana
plavog dana
bilog jorgovana.
Kad ogladni more
navali na stine,
sure stine , bile, tvrde,milne.
Kad palac ogladni
on tad bičvu ( čarapu(
spetlja!
Sprtlja,prtlja
dok ne pukne sprtlja.
Kad ožedni zemlja
napije se kiše,
sitne kiše
što fino miriše.

13:08 | Komentari 12 | Print | ^ | On/Off |

Ko...

Htjela je da vidi

šta je dole,

nagla se preko stola i - pala

Ko?

Jedna vilica(viljuška) radoznala...;P

13:05 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

nedjelja, 14.07.2013.

Onako



I opet će mjesečina
ogrnuti nago tijelo
i val će nježno preplesti kosu,
a nogu bosu
cjelivat će smjelo
onako fino,onako ko jelo
kako bude htjelo,
onako toplo
onako ,kako nebi se
smjelo,
a opet
zar će tko znati
osim mjesec mlad
i pokoji račić
koji zapne tuda-tad...

16:02 | Komentari 1 | Print | ^ | On/Off |

Val i vjetrina

Djevojka na pijesku...spava.Sja se lice i goli vrat na mjesečini.Sve na njoj bliješti,jedino joj se raspletena kosa crni umršena.Ispod glave,iz mora pomoli se glava i trup čudnog bića-žena vitkih udova,kretnji djetinjastih kad plovi,a galebljih kad se nad površinom u skladnu luku izvije.Kosa joj bujna,zelena,sitnim pužićima isprepletena padala niz naga ramena.Oči velike,duboke , tamne kao dno morsko u kojem tinjaju utopljene krijesnice.Divno joj tijelo bliještilo na mjesečini ogoljeno kao u čeda od majke rođena,samo što su dolje na nogama sjale pločice nalik na riblje ljuske.
Oko vrata,povrh dojki blistalo se tkivo-vezen rubac na kojem se sjale srebrne i zlatne niti.
Žena s mora došulja se do djevojke,kleknu i zagleda s e u nju.
Mjesec je sjao.More negdje daleko šumilo.Nad uspavanom djevojkom čudna je žena ronila suze i tiho plakala.

-Da mi te je ponijeti u kristalnu spilju svoju na dno mora sinja gdje ruže morske i koralji rujni cvatu,gdje muk i mir vječni vlada pod valom i vjetrinom na dnu grebena morskog.-Tiho kroz suze i plač pjevuši vila morska u sjaju mjesečine.
Krupne suze teku joj niz obraze u kosu djevojčinu. da s e po njoj prospu i zabliješte ko biserje.
Djevojka spava.Usne joj se smiješe u snu koji blaži dušu.Čini joj s e da leti kao galeb po pučini.Sunce sja ,a more mirno,mirno kao ulje,prozirno kao staklo.Ona lebdi nad vodama i gleda u duboku dnu šumu morskih trava.Usred šume pukla pećina obasjana svjetlošću.Ona se vinula u zrak pa s e bacila u more natrag;zaronila duboko,duboko i ušla u spiljicu kroz otvor u grebenu.Ni u svojim najljepšim snovima ne ugleda takve ljepote;po vodi plove pluća morska,modruljice i meduze, po kamenju od ametista cvatu koralji i pupaju ljiljani na člankovitim stapkama.Među njima crvene se zmijače i morske zvijezde i jezde i jezde po pjeskovitu dnu,a na školjkama i kamenim oblutcima trepeću kitice vodenih peraca.

-Ondje bi me ugledala očicama tim zelenim mila kćerko moja!
Ondje bi me zagrlila ručicama svojim,ondje bi me poljubila usnicama tim medenim mila kćerko moja!-

I sanja djevojka da joj je lijepa žena s velikim tužnim očima pohrlila u susret.Ona joj vije ruke oko vrata i plače od sreće.
Modrikasto svjetlo prodire s visoka u spiljicu,voda šumi negdje daleko, dok tiho dišu koralji uokolo djevojci se pričinja da je ziba majčino krilo na kojem je za prvi puta usnula.

-Da mi te je ponijeti na mjeseca blijedu traku u dubinu morsku,pa da glediš očima mojim,da osijećaš srcem mojim.
Ljubav ljudi kobna li je!
Bolje d a mi siđeš mlada u dubinu morsku....-
------------------------------
pa ponovo na um pada ona stara dobro znana;

-pogriješio nebi svijete
kada bi u sebi prepoznao dijete.-

15:56 | Komentari 2 | Print | ^ | On/Off |

<< Prethodni mjesec | Sljedeći mjesec >>